Na debati Poslovnog dnevnika raspravljalo se o mandatornim kvotama žena u upravnim i nadzornim  odborima tegovačkih sruštava, afirmacijske argumente pružila je Višnja Ljubičić, pavobraniteljica za ravnopravnpost spolova, a negacijske Gordana Nikolić, dekanica visoke poslovne škole Par.

Naime, u namjeri da potiču što veću inkluziju žena u poslovni svijet, sve više europskih država odlučuje se za modele pozitivne diskriminacije po kojima se trgovačkim društvima određuje obveza angažmana određenog udjela žena u upravljačkim strukturama. Europski parlament prošle je godine izglasao regulativu kojom bi velike europske tvrtke, čije dionice kotiraju na burzi, bile do 2020. obvezne na barem 40 posto pozicija u svojim Upravnim odborima zaposliti žene. Ovaj prijedlog izazvao je brojne reakcije među zemljama članicama, neki smatraju kako se radi o dobrodošlom modelu poticanja veće ravnopravnosti spolova u poslovnom svijetu dok suprotna mišljenja navode kako se radi o previše jednostavnoj mjeri koja neće riješiti strukturne probleme manje zastupljenosti žena u poslovnom svijetu, niti utjecati na povećanje te ravnopravnosti u korporativnim strukturama ispod razine Upravnih odbora.

U uvodnom govoru, prije same debate, Višnja Ljubičić, pavobraniteljica za ravnopravnost spolova napominje kako su kvote o ravnopravnosti spolova na snazi od 2008. godine, ali da one još nisu potpuno zaživjele,  a svi mi neovinso o spolu moramo imati jednake mogućnosti i šanse za dobit i rad. "Kvote su potrebne jer ako bi pustili da sve ide prirodnim putem tada bi čekali sto godina da do ravnopravnosti dođe", poručila je Ljubičić. Gordana Nikolić, dekanica visoke poslovne škole Par, pak tvrdi kako naše društvo i svijest još nisu dovoljno razvijeni i osvješteni na tom polju i kako kvote neće dugoročno riješiti problem.  "Mi ne pričamo o tradiciji koja je duboko usađena u nama, toliko duboko da nsimo toga ni svjesni. Uvođenjem kvota ćemo samo zagrebati po površini problema", napominje Nikolić.

Kako kaže u posljednih deset godina se dosta toga napravilo i potrebno je nastaviti u tom smjeru kako bi se javnost što više osvijestila. Ljubičić napominje da kad idemo prema hijerarhijskom vrhu korporacija, gotovo i nema žena. "Većina država je uvela kvote i time pravo na izbor imaju same žene, što je sjajno jer taj "stakleni strop" treba probiti dok ne postane stakleni labirint", kaže Ljubičić. Nikolić tvrdi kako u njenom radnom kolektivu ima 70 posto žena i 30 posto muškaraca i kako je uvijek pravedna pri odabiru suradnika.

˝Nikad na razgovorima za posao nisam išla u smjeu odabira spola, kriterij mi je uvijek kakvog suradnika trebam i koje kvalitete tražim.  Kvotama ćemo samo to prividno popraviti i dobiti statističku sliku koja je dobra, ali će nam i dalje u glavama biti tradicionalna slika, žena u kući, a muškarac za šankom", tvrdi Nikolić. Ljubičić se osvrnula na primjer Norveška  koja je prva uvele poslovne kvote jer je njihov ministar gospodarstva došao do ideje iz privatnih razloga, kako kaže on ima tri kćeri s visokim obrazovanjem koje su se surele s problemom staklenog stropa na tržištu rada i odlučio je ambicoznim i kompetentnim ženama omogućiti da ostvare svoje poslovne ambicije. Kao jedna od rijetkih država mi imamo nacionalniu startegiju za razvoj ženskog poduzetništva i to već 7 god i povećanje je sa 17 na 25 posto žena u poduzetništvu što kako kaže Ljubičić pokazuje da političke volje ima.

˝Potrebno je da to bude manadatorno, da imamo ˝penale˝ inače se neće ništa promijeniti i sposobne žene se neće iznijedriti jer prirodnom selekcojom ne mogu doći do vrha ukoliko nema poticajnih mjera koje to podupiru. Seksizma uvijek ima, ali ako želimo demokratsko i profitabilno društvo poticajne mjere države poput kvota su dobra stvar. Treba krenuti što prije jer nemamo vremena˝, kaže Ljubićić.  Osvrnule su se i na činjenicu da je većina naših političkih stranaka u rukama muškaraca, svega četiri, pet ih vode žene. Nikolić je na kraju upozorila kako kvote mogu dovesti i do kontraefekta i komentara zlatnih suknji. Ljubičić se složila da svako društvo treba parelelno raditi na određenima segmentima jer ćemo time poboljšati kvalitetu življenja i muškaraca i žena, no ljudski potencijali su važni. "Kod nas više vode računa o obiteljima svojih zaposlenika nego naše korporacije i to treba mijenjati", zaključila je Ljubičić.