Lansirali prvi gin s tartufima u svijetu, a boce od 100 eura planule

Autor: Lucija Špiljak , 12. studeni 2019. u 06:11
Foto: Dusko Marusic/PIXSELL

Nakon prvoga lova na tartufe i prvoga čokoladnog namaza, buzetski uzgajivači opet su pogodili.

Podzemne gljive neće donijeti hranu na stol i odgajati djecu”, rečenica je koju su supružnici Radmila i Goran Karlić čuli često kad su odlučili ostaviti svoje poslove i posvetiti se tartufarstvu u rodnom naselju Paladini kod Buzeta. Godine 1994. osnovali su Karlić tartufi – Gir u sklopu koje se danas s djecom bave kupnjom i prodajom tartufa te preradom i prodajom proizvoda u trgovinama, restoranima i na stranom tržištu, priča nam Ivana Karlić, najmlađa članica obitelji.

'Govorili su da smo ludi'

Ove godine obitelj Karlić plasirala je gin s bijelim tartufima, prvi u svijetu. Na ideju je došao Ivan Karlić, Ivanin brat kojeg opisuje kao kreativca i obožavatelja tartufa, toliko im je predan da ih kombinira uz svako jelo. Ideja je nastala iz zaljubljenosti prema ginu i tartufima, a napravljen je u suradnji s destilerijom Aura s kojom rade i druga tradicionalna pića poput teranina, medice i biske s tartufima.

“Ljudi vole gin, sve je popularniji pa je zaključak bio – zašto ne. Radilo se na njemu nekoliko mjeseci, napravili smo 222 limitirane boce, cijena jedne je oko 100 eura. Prije tri mjeseca stavljene su na tržište, ostalo je možda 20-ak boca. Ljudi su prepoznali proizvod i dobivamo puno pohvala i narudžbi iz cijelog svijeta”, objašnjava mlada tartufarka. S obzirom na to da se gin pokazao kao odlična ideja, već su počeli prikupljati najljepše primjerke tartufa, koji za gin moraju biti savršeno okrugli, kako bi i sljedeće godine proizveli limitiranu seriju. Prvi u svijetu ponudili su i jedinstveni lov na tartufe u kojem mogu sudjelovati i gosti. Na ideju je došla Radmila Karlić.

“Drago mi je što za naše goste imamo ovakvu inovativnu ponudu, oduševljeni su. Imamo goste iz New Yorka koji su se vratili već pet puta radi ture, a njihovo 15-godišnje dijete sanja da bude tartufar”, kaže Ivana. Ako gosti odluče sudjelovati u avanturi, mogu odsjesti i u Villi Maslini, okruženoj maslinama, za koju je obitelj Karlić ove godine osvojila nagradu Turistički cvijet u kategoriji najbolji smještaj za aktivni odmor. Ivana i Ivan kroz igru još kao djeca polako su se učili poslu i upoznavali se s crnim i bijelim podzemnim gljivama. “Cijena tartufa tad još nije bila visoka pa je trebalo prikupiti što više kako bismo nešto zaradili. Brale su se i šparoge i druge gljive, no naš je napor bio usmjeren tartufima”, priča nam Ivana. Prije 12 godina zasadili su prvu plantažu za tartufe u Hrvatskoj s 2700 stabala hrasta i nešto lješnjaka i svaki su dan zalijevali stabljike – čija je cijena bila visoka jer su se izrađivali u laboratoriju – navodnjavali ih i obrezivali. Bio je to veliki eksperiment. “Nakon šest godina čekanja, brat je otišao u šetnju sa psima i našao prvi tartuf, manji od teniske loptice. Kad ga je donio doma, bili smo presretni jer su nam tada svi govorili da smo ludi. Bio je to prvi tartuf nađen na plantaži u Hrvatskoj”, navodi naša sugovornica.

Narudžbe i iz Singapura

Crni tartuf raste cijele godine na brežuljcima, ima ga više i njegova cijena je niža. Zimski bijeli tartuf raste u nizinama od rujna do kraja prosinca ili početka siječnja, a cijena mu je jako visoka jer je riječ o delikatesi koja raste na dva područja na svijetu – u Hrvatskoj i Italiji. Godišnje Karlići vade veliku količinu s plantaže u Buzetu, tik do šume, originalnog nalazišta. Otkupljuju od više od 300 lokalnih sakupljača pa prodaju i plasiraju po restoranima u Hrvatskoj. Izvoz je posebno uspješan, prodaju tartfufe preko distributera po Njemačkoj, Austriji, Velikoj Britaniji, Singapuru. U šarolikoj ponudi proizvoda ističe im se Truffella, prvi čokoladni namaz s tartufima u svijetu, na tržištu od 2016. “Miješati gljivu i čokoladu je zahtjevan i rizičan posao, no i dalje je to najprodavaniji proizvod. Što se ove sezone tiče, nije briljantna, no nije ni loša, tartufa će uvijek biti. Istarske šume pogodne su za poljoprivredu, lokalci brinu o njima, nisu zagađene i ne dopušta se betonizacija; držimo se kao zajednica. Zato nam je drago kad netko zasadi plantažu i uspije”, zaključuje Ivana Karlić.

Komentirajte prvi

New Report

Close