Dvoje studenata zagrebačkog Fakulteta elektrotehnike i računarstva, Una Pale i Goran Popović, dvije su godine intenzivno radili na izradi uređaja koji bi olakšao tehnološke muke svim slijepim i slabovidnim osobama u potrebi. Ovaj dvojac tako je osmislio projekt koji uključuje jednostavni telefonski imenik koji reagira na glasovne naredbe i pamti gotovo neograničen broj telefonskih brojeva. Projekt su započeli za svrhu natjecanja 'Elektroboj', ali zbog kratkog roka od tri mjeseca nisu stigli završiti izum. To ih nije sputalo, jer su nastavili sa svojim projektom bez obzira na sve.

"Slijepe osobe nailaze na poteškoće u mnogim situacijama u svakodnevnom životu, koje je veoma teško uočiti iz perspektive ljudi koji vide.Velik broj problema povezan je upravo s tehnologijom, a cijene postojećih uređaja prilagođenih za slijepe su mnogo veće od standardnih uređaja", objašnjava Goran Popović. Kako na popisu proizvoda prilagođenih za slijepe osobe nisu pronašli uređaj za olakšavanje korištenja fiksne telefonske linije, odlučili su se napraviti govorni telefonski imenik. Ideja je uključivala olakšavanje korištenja telefoniranja s fiksne linije, osobito starijim slijepim osobama koje se ne razumiju toliko u tehnologiju.

Mobitele za slijepe uglavnom koristi mlađa populacija, dok je starijima vrlo teško pohraniti velik broj kontakata. Fiksni telefoni neprilagođeni su slijepim i slabovidnim osobama jer imaju puno tipki, a mogu pohraniti mali i ograničen broj kontakata. Njihov uređaj rješava sve te probleme jer može zapamtiti gotovo neograničen broj kontakata i izbjegava korištenje neprilagođenih telefonskih tipki i sučelja. "Uređaj je četvrtasta kutija s jedinim rotacijskim gumbom te sklopkom za paljenje i reset. Na sebi ima još i mikrofon, te zvučnik. Sa strane postoje dva utora: jedan za spajanje na telefonsku liniju i telefon, a drugi za napajanje," objašnjava Una. Na taj način telefon se može koristiti sa ali i neovisno o telefonskom imeniku. Napravili su dvije verzije uređaja koje se razlikuju u izgledu korisničkog sučelja, jednu sa tri tipke, a drugu s rotirajućim gumbom.

Iskustvo korisnika
"Logika i funkcionalnost je ista u oba slučaja", kazala je Una. Htjeli su isprobati koje će se sučelje više svidjeti korisnicima. Većina je bolje reagirala na rotirajući gumb jer je jednostavnije, ali i možda malo intuitivnije", objašnjava. Na uređaju su implementirane osnovne funkcije koje je ovaj dvojac smatrao potrebnima, a to su dodavanje novih kontakata, brisanje kontakata, premještanje redosljeda kontakata i izgovaranje broja kontakata. Korisnika cijelo vrijeme vode glasovne upute. Uređaj tako ima unutarnju memoriju (SD karticu) na koju je spremljena lista kontakata. Na karticu su spremljene i glasovne upute koje vode korisnika kroz postupak. Upute su zapravo audiosnimke, pa se lagano mogu prevesti i na drugi jezik.

Ukoliko korisnik želi nekoga nazvati, koristeći rotacijski gumb pomiče se po imeniku, pritom se izgovaraju imena kontakata, a kada nađe onoga koga želi nazvati, pritisne gumb dva puta. U tom trenutku uređaj sugerira dizanje slušalice. Uređaj emitira telefonski broj u telefonsku liniju i poziva kontakt. Ako osoba želi odustati od pozivanja, jednostavno spusti slušalicu. Prilikom dolaznog poziva uređaj ne utječe na telefonski razgovor, a čovjek se normalno javlja podižući slušalicu. Kada je imenik bio pri kraju svoga nastajanja Una i Goran prijavili su se na natječaj za Rektorovu nagradu, a u prijavi su priložili i anketu koju su proveli na slijepim i slabovidnim osobama do kojih su došli putem Hrvatskog saveza slijepih i slabovidnih osoba.

Tijekom istraživanja primjetili su kako osobe koje su oslijepile u ranijoj životnoj dobi i mogu se dobro služiti pametnim telefonima nemaju potrebu za njihovim uređajem, dok starije osobe i one koje se ne razumiju u tehnologiju itekako imaju. Dvojac je osvojio spomenutu nagradu koja je Goranu pomogla kod dobivanja stipendije, a i u budućnosti se nadaju još dodatnim koristima. Izum nisu zaštitili iz više razloga. Naime, njihova prvotna ideja bila je napraviti uređaj koji će pomoći ljudima, da bude što jeftiniji, a prilikom same izrade koristili su "open source" softverske i hardverske komponente, kako bi iste svima bile dostupne upute.

Nastaviti dalje u istom smjeru
"Nama bi bilo drago da ga ljudi koriste, bez obzira tko ga je izradio", priznaje Una. O plasmanu na tržište nisu razmišljali, jer im cijeli ovaj proces zapravo bila velika škola i životno iskustvo. "Nije nam ideja bila financijski se okoristiti uređajem", tvrde. Izrada samog uređaja ih je osobno koštala 800 kuna, no to je samo cijena materijala. Nikome još nisu prodali svoj izum, a planiraju napraviti više takvih uređaja te ih dati slijepim i slabovidnim osobama na korištenje, kako bi imali što više i što pouzdanije povratne informacije.

"Posebno zanimljivo područje u kojem se mogu naći razne ideje za uređaje, poboljšanja ili samo prilagodbe su upravo kod osoba sa poteškoćama, djece i osoba starije životne dobi. Ponekad je potrebno samo uživiti se u jednu takvu osobu za dobiti ideju", otvoreno je rekla Una. Mladi dvojac nema točno definiran idući korak što se tiče telefonskog imenika. Pri kraju su fakultetskog obrazovanja pa se žele tome posvetiti, a u budućnosti se svakako planiraju baviti projektima kao što je ovaj.