Vlada kreće u odlučnu borbu protiv organiziranog kriminala. Ma koliko zvuči aktualno, ta je ‘borbena gotovost’ bila naslovna tema prvoga broja Dnevnika, tada nove dnevne novine koja je s rotacije krenula 1.ožujka 2004.

Akteri su, doduše, u međuvremenu stubokom promijenili uloge: obračun je najavljivao Ivo Sanader, netom nakon što je osvojio svoj prvi premijerski mandat. Nekoliko godina kasnije u medijima on postaje jedno od glavnih “sumnjivih lica” u korupcijskim istragama koje posljednjih mjeseci sustižu jedna drugu.Podjednako aktualnim danas zvuče i neki drugi glavni apeli iz prvoga broja Dnevnika. Tog se dana očekivala objava 55 preporuka za poboljšanje konkurentnosti Hrvatske, s naglaskom na orijentaciju na izvoz i znanje, a Miodrag Šajatović, tadašnji glavni urednik, u svom je prvom uvodniku novoj vladajućoj garnituri poručio kako 2004. “ne smije biti izgubljena godina”. Dok se o poboljšanju konkurentnosti i važnosti izvoza te provođenja strukturnih reformi, osobito u području javne uprave, i danas govori na isti način, ni 2004. ni godine nakon toga nisu bile izgubljene u pogledu procesa približavanja Hrvatske Europskoj uniji. Hrvatska je upravo tijekom 2004. dobivanjem statusa kandidata napravila prvi korak ka tom strateškom cilju, dok se, u 2013. Očekuje ulazak u EU. No, dok je otvaranje vrata EU potaknulo optimizam i rast gospodarstva u svim segmentima, završetak pregovaračkog procesa odvija se u tmurnom ambijentu traženja izlaska iz krize. Tako su danas poruke aktera gospodarske i političke scene više-manje slične onima iz 2004. – ni ova godina ne bi smjela biti izgubljena, iako to očito jest. U svim mijenama kroz koje je prolazila Hrvatska, osobito njezino gospodarstvo tijekom posljednjih godina svakodnevno je, kroz gotovo 2200 brojeva, sudjelovao i Poslovni dnevnik. Pritom su i novine koje čitate i same doživjele nekoliko preobražaja – što vlasničkih, što koncepcijskih.

Njihov osnivač, Europapress holding, zamislio ih je kao ozbiljnije dnevne novine s jakim naglaskom na ekonomiju. U skladu s takvom filozofijom počele su izlaziti kao Dnevnik, poslovni dnevni list. U njegovu kreiranju i prvim mjesecima izlaženja je, pak, uz bazu koju je činila ekipa dotadašnjeg Poslovnog tjednika (izdanja EPH) i njegova urednika Šajatovića, najveći pečat dao Tomislav Wruss, tadašnji glavni urednik Jutarnjeg lista. Nakon godinu dana EPH je odlučio u vlasničku strukturu Dnevnika uvesti partnera, Masmediju Stjepana Andrašića. U toj fazi dio se ljudi odlučio na ostanak u EPH-u – između ostalih, Viktor Vresnik (danas gl.urednik Forbesa), Branka Stipić, Miroslav Kuskunović i još nekolicina koji su danas novinari i urednici u izdanjima EPH ili su novinarsku profesiju zamijenili radom u banci ili ministarstvu. Ubrzo dolazi i do prvog redizajna s kojim početkom travnja 2005. novina mijenja ime u Poslovni dnevnik i pojačava se naglasak na poslovnim informacijama. Pola godine kasnije Poslovni dnevnik uzima prepoznatljivu boju biznis novina. No, takva vlasnička struktura ipak se nije uspjela održati pa početkom 2006. Masmedia postaje jedini vlasnik Poslovnog dnevnika. Sljedeće dvije godine, međutim, pokazale su da mala tvrtka poput Masmedije nije imala dovoljno snage za održavanje financijske stabilnosti novina pa je to i presudilo odluci o partnerstvu sa austrijskim izdavačem Styrijom koja u vlasničku strukturu ulazi u ožujku 2008.  i donosi novi urednički i novinarski elan zamrlom projektu, koji najbolje razdoblje proživljava na čelu s glavnim urednikom Darkom Markušićem i zamjenicom glavnog urednika Gordanom Grgas.

Poslovni dnevnik pod izdavačkim okriljem Styrije izrastao je u premium brend bez kojeg hrvatska novinska scena ne bi bila ista.

No prvih četiri-pet godina naše novine bilo je u znaku visoka rasta ekonomije, naglo oživljela tržišta kapitala i pojačane aktivnosti ulagača. To je mijenjalo i fokus medija – gospodarske teme izlaze iz zatvorene niše, a uz poboljšanje standarda i masovnije uključivanje građana u trgovinu na burzi te teme postaju interes šire čitateljske publike. Izdavači su to prepoznali kao plodno tlo za pokretanje novih poslovnih izdanja ili jačanje gospodarskih stranica u općim dnevnim novinama. To je, pak, u vrlo kratkom vremenu povećalo potražnju za novinarskim kadrom u toj specifičnoj “grani” novinarstva, a Poslovni dnevnik, tada jedina specijalizirana dnevna poslovna novina, nametnuo se kao prirodni rasadnik gospodarskih novinara. Tako se s pokretanjem konkurentskih izdanja, tjednika Lider i Business.hr, Poslovnom dnevniku dogodio prvi veći odljev autora iz redakcije.

Urednici koji su pokretali Dnevnik poput Miodraga Šajatovića i Đurđice Klancir počeli su voditi nove projekte, a sa sobom su povukli i dio dotadašnjih novinara Poslovnog dnevnika – Manuelu Tašler, Ivicu Grčara, Hrvoja Mateljića, Sašu Paparellu (koji se u međuvremenu i vratio), Danicu Juričić, Renatu Ivanović, Željka Šojera…. Poslovni dnevnik je imao nekoliko faza novog ekipiranja tijekom kojih su se u redakciji pridružili mnogi današnji novinari i urednici – Božica Babić, Marija Crnjak, Ana Blašković, Tatjana Tadić, Andrea Koščec, Gordana Grgas, Predrag Vučinić, Danijela Jozić, Dijana Suton, Saša Paparella… U tome su novinarima i uredništvu Poslovnog svakako na ruku išle promjene u društvu i na gospodarskoj sceni jer barem tema nije nedostajalo. Detaljno su se pratile višemjesečne sage poput preuzimanja Plive, prvih javnih ponuda dionica u sklopu privatizacijskog procesa (Ina i Hrvatski telekom), ali i inflacije inicijalnih javnih ponuda (IPO-a) dionica koja je uslijedila, među kojima je upravo Poslovni dnevnik neke prvi i najavio (Optima, Veterina, Atlantic Grupa). Zahvaljujući stečenom kredibilitetu i specijalističkom pristupu Poslovni dnevnik mnoge je detalje otkrio prije drugih.

Godinama su ove novine prve donosile pojašnjenja ključnih mjera Hrvatske narodne banke, ali i priča iz svijeta javnih financija, poput, primjerice onih o planovima zaduživanja države. Mimo tema koje su se javno odvijale, Poslovnom dnevniku uspijevalo doznavati i detalje onih koje su se odvijale u puno užem krugu, ali i akcije u koje su kretali pojedini poduzetnici ili menadžeri, od kojih su se neke realizirale, a neke ne. Primjerice, imali smo detalje o pregovorima o tada aktualnoj prodaji TDR-a strateškom partneru (2004.), namjeru Luke Rajića da pusti EBRD u vlasničku strukturu, veliko financijsko restrukturiranje Agrokorova duga 2007., namjeru osnivanja jedinstvene burze, detalje iz preuzimačkih akcija hrvatskih tvrtki- Agrokora, Atlantic Grupe, Podravke, Lure, većinu velikih privatizacijskih projekata iz portfelja HFP-a, osnivanje konzorcija za preuzimanje TLM-a, velike kadrovske transfere i promjene menadžera u kompanijama … Svih ovih godina doista nas je vodila želja da budemo relevantni, provokativni i pouzdani. To namjeravamo i ostati do samog kraja. Dokazali smo to razotkrivanjem imovinskih veza bivšeg guvernera Rohatinskog i najvećeg privatnog poduzetnika Ivice Todorića, nakon čega je postalo jasno da u Hrvatskoj nema nedodirljivih i nepodmitljivih.

Kvalitetu Poslovnog dnevnika potvrdio je i cijeli niz europskih nagrada – European Newspaper Award  (za tipografiju, redizajn, vizualizaciju, prijelom, naslovnice…), kao i strateška suradnja s uglednim svjetskim izdavačkim kućama  The New York Timesom i The Economistom kroz izdavanje posebnih priloga za hrvatskom tržište. Poslovni dnevnik kroz konferencije i okrugle stolove nastojao je dati novi poticaj gospodarskom rastu i investicijama, a nagrađujući najbolje kompanije na Zagrebačkoj burzi pridonosi jačanju transparentnosti korporativnog sektora u zemlji.

Svi glavni urednici:

Miodrag Šajatović
(ožujak 2004.- ožujak 2005.)

Tomislav Wruss, kreativni direktor
(ožujak-lipanj 2004.)

Stjepan Andrašić
(ožujak 2005. – ožujak 2008.)

Darko Markušić,
(od ožujka 2008.- )