Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović je u Gudovcu na nedavnom otvorenju Proljetnog međunarodnog sajma pozvala na sveobuhvatnu agrarnu reformu jer je od osamostaljenja Hrvatske do danas, kako je upozorila, poljoprivredna proizvodnja prepolovljena, iako je u nju uloženo 40 milijardi kuna.  Rezultat je to, naglasila je, višegodišnje loše agrarne politike u kojoj se nije znalo što se želi i za koga proizvoditi. Ipak je pohvalila poticajne mjere i zakonske izmjene Ministarstva poljoprivrede, kao i veću dostupnost EU fondova te brži protok novca iz tih fondova.

Na tragu su njezine kritike, upućene svim Vladama od osamostaljenja, i nedavno objavljeni podaci Državnog zavod za statistiku za proizvodnju voća i povrća u 2017. godini. Prema njima je jedno od najznačajnijih voćnih vrsta i naš izvozni brend – mandarina u usporedbi s 2016., ostvarile najmanju proizvodnju i to za gotovo 33.400 tona. To je ujedno najmanja proizvodnja od 2006. godine, a uzrok smanjenoj proizvodnji su bile loše vremenske prilike (mraz i suša). 

Podaci pokazuju da je na godišnjoj razini došlo i do smanjena proizvodnja luka i češnjaka za 7536 tona, mrkve za 4549 tona, kupusa bijelog za 2404 tone, maslina za 2288 tona, šljiva za 1214 tona, kruški za 1172 tone, te cvjetače i brokule za 1042 tone.  Jabuke su u 2017. u usporedbi s 2016., ostvarile veću proizvodnju i to za 11.789 tona. Povećana je i proizvodnja rajčice, za 10.516 tona, breskvi i nektarina za 2586 tona, krastavca i kornišona za 2775 tona, višnji za 943 tone, graška za 840 tona, dinje za 664 tone, salate za 309 tona te oraha za 205 tona.

U Hrvatskoj su sve Vlade do sada tvrdile kako sektor voća i povrća ima dobru perspektivu i potencijal za ostvarenje rasta i uspješne proizvodnje. Tome u prilog idu i trendovi potrošnje u EU koji su vrlo stabilni, ali i oni na domaćem tržište jer bi ove proizvodnje zbog sve veće domaće potrošnje i turizama trebale imati mogućnosti rasta. Unatoč tome Hrvatska je i dalje veliki uvoznik voća i povrća, a sektor godišnje na uvoz potroši oko 300 milijuna eura, dok je vrijednost domaće proizvodnje oko 155 milijuna eura (bez krumpira, grožđa i maslina). 

Pretjerivanje s uvozom
Na žalost, hrvatska proizvodnja voća i povrća proteklih je godina sve više uvjetovana klimatskim promjenama, pa su oscilacije u količinama iz godine u godinu sve veće.  Ništa ili jako slabo se ulaže u navodnjavanje, odvodnju, plastenike, staklenike, nove tehnologije, preciznu poljoprivredu i tko zna koja sve moderna čuda tehnike. Usporedba u odnosu na prije deset godina pokazuje da se proizvodnja voća i povrća i Hrvatskoj drastično smanjuje i da smo u gotovo u svim proizvodnjama lošiji nego što smo bili nekada.

Zašto se u svim državama u EU i našem okruženju isplati proizvoditi voće i povrće, a kod nas ne? Razlozi za pad su mnogobrojni, od pretjeranog uvoza nakon ulaska u EU, do odustajanja od proizvodnje, ali i već spomenutih klimatskih promjena i dr. Ipak, sve to ne može biti opravdanje budući da svi mi porezni obveznici izdvajamo ogromne potpore za poljoprivredu, te su nam prije ulaska u EU tvrdili kako ćemo napredovati jer nam se otvara tržište od preko 500 milijuna stanovnika, a otvorile su se i mogućnosti ulaganja u proizvodnju kroz EU fondove.   

U Hrvatskoj se na žalost premalo priča o proizvodnji i lošim rezultatima u njoj, a previše je PR-a o potrebi veće potrošnje domaćih proizvoda, ogromnim mogućnosti iz EU fondova, pričama o "osvajanju" stranih tržišta, no pitanja je s čim kada imam sve manju i manju proizvodnju. 

Jedino mrkve ima više
Bez proizvodnje nema niti izvoza, zaposlenosti, a jedino što ostaje je da se uvozi sirovina s globalnog tržišta, ugrađuje u proizvodi s dodanom vrijednošću koji se potom mogu prodavati na domaćem tržištu.  No što kada dođe do poremećaja na globalnom tržištu ili nekih političkih tektonskih poremećaj? Zemlje koje nemaju svoju jaku proizvodnju, posebice hrane u u dijelu u kojem imaju komparativne prednosti tada upadaju u ozbiljne i teške probleme. 

Poslovni dnevnik ovih je dana objavio podatke o proizvodnji iz 2007. te ih usporedio s upravo objavljenima za 2017. Oni pokazuju da smo kod povrća jedino imali veću proizvodnju mrkve. U 2007. godini mrkve je proizvedeno 11.553 tona, a prošle godine 13.676. Najveći pad proizvodnje bio je kod paprike, sa 35.822 tona pali smo na lanjskih 19.303 tona, luka (crvenog i češnjaka), sa 36.347 tona na 20.765 tona, te graha – sa 11.310 na 4342 tone.

Krastavaca smo proizveli oko 9000 tona manje, cvjetače i brokule za 3000 tona manje, salate za više od 7000 tona. Kod pojedinih voćnih vrsta situacija je još i gora.  Uvjerljivo je najgore stanje u proizvodnji šljiva, kojih smo prije deset godina proizveli čak 64.238 tona, a prošle godine samo 8206 tona. Orasi su pali sa 8228 na samo 484 tone, smokve sa 2235 na tek 935 tona, a kruške sa 9872 na 2790 tona. Veća je jedino bila proizvodnja breskvi i nektarina za 1252 tone, te višanja za 2156 tona. 

Daleko od prosjeka EU
Stručnjaci se slažu kako proizvodimo znatno manje voća i povrća od prosjeka EU jer je naš udjel povrća u ukupnoj biljnoj proizvodnji samo 16%, a u EU 25%. Kod voća imamo proizvodnju samo 5,3% u ukupnoj biljnoj proizvodnji, a prosjek EU je 11,5. Svi ovi alarmantni podaci trebali bi probuditi u svima nama zabrinutost te da se skupe pametne glave i pokušaju smisliti kako potaknuti proizvodnju. Proizvodnja je temelj za svaku zemlju koja želi napredovati.