Najnoviji ekonomski podaci iz eurozone nagoviještaju da bi oporavak mogao biti blizu. Što je uzrok tom oporavku?

S kojim preprekama se on mora suočiti? I što se može učiniti kako bi mu se pružio oslonac? Nije teško razabrati neposredne uzroke oporavka. Prošle je godine eurozona bila na rubu recesije dvostrukog pada. Kad je nedavno upala u tehničku deflaciju, Europska središnja banka napokon je potegnula okidač na agresivno popuštanje i lansirala kombinaciju kvantitativnog popuštanja (uključujući kupovinu državnih obveznica) i politike negativnih stopa. Financijski učinak toga bio je neposredan: u očekivanju monetarnog popuštanja i nakon što je ono počelo, euro je doživio oštar pad, prinos obveznica u središtu eurozone i na periferiji pao je na vrlo niske razine, a tržišta vrijednosnicama počela su se robusno oporavljati.

Sve to, u kombinaciji s oštrim padom cijena nafte, potaknulo je gospodarski rast. Ostali čimbenici također su pomogli u tome. Politika jeftinih kredita kredita Europske središnje banke učinkovito subvencionira kreditiranje. Fiskalno iscrpljivanje uslijed strogih mjera štednje bit će manje ove godine, jer Europska komisija postaje popustljivija. A pomaže i osnivanje bankarske unije; nakon najnovijih testova izdržljivosti i revizije kvalitete aktive, banke imaju veću likvidnost i više kapitala na raspolaganju za zajmove privatnom sektoru.

Politički rizici 
Kao posljedica ovih čimbenika, eurozona je nastavila s rastom, a dionice u eurozoni nedavno su nadmašile dionice u Sjedinjenim Američkim Državama. Slabljenje eura i agresivne mjere Europske središnje banke mogle bi čak zaustaviti deflacijski pritisak tijekom ove godine. Ali robusniji i održiviji oporavak još je uvijek suočen s brojnim izazovima. Pokretačima bi politički rizici mogli osujetiti napredak. Nadamo se da će Grčka ostati u eurozoni. Ali teški pregovori između vlade predvođene Syrizom i "trojke" mogli bi uzrokovati nehotičnu nesreću – nazovimo ju "grčkom nesrećom" – ako se ne postigne sporazum vezano uz financiranje te zemlje u sljedećih nekoliko mjeseci.

Štoviše, Podemos (Mi možemo), lijeva stranka nalik Syrizi, mogla bi doći na vlast u Španjolskoj. Populističke antieuro stranke desnice i ljevice prkose talijanskom premijeru Matteu Renzi. I Marine Le Pen krajnje desne Nacionalne fronte visoko kotira u ispitivanjima javnog mnijenja uoči predsjedničkih izbora u Francuskoj 2017.  Polagano otvaranje radnih mjesta i rast prihoda mogli bi nastaviti s poticanjem populističkih protureakcija na stroge mjere štednje i reforme. Čak i procjene Europske središnje banke da će stopa nezaposlenosti u eurozoni 2017. još uvijek iznositi 9,9% – znatno iznad prosjeka od 7,2% prethodno globalnoj financijskoj krizi prije sedam godina. A zamor od strogih mjera štednje i reformi na periferiji eurozone uspoređuje se sa zamorom sanacija u središtu eurozone, te poticaj nizu antieuro stranaka u Njemačkoj, Nizozemskoj i Finskoj. Druga prepreka kontinuiranom oporavku su loši susjedi eurozone. Rusija postaje nepopustljivija i agresivnija u Ukrajini, na Baltiku i čak na Balkanu (dok bi sankcije protiv Rusije mogle naškoditi brojnim europskim gospodarstvima).

I Bliski istok gori tik do njih: nedavni teroristički napadi u Parizu i Kopenhagenu, te protiv stranih turista u Tunisu, podsjećaju Europu da bi se stotine domaćih džihadista mogli vratiti iz borbi u Siriji, Iraku i drugdje i izvršiti još napada. Treće, dok politika Europske središnje banke održava cijene zajmova nižim, privatni i javni dug u zemljama periferije, kao udio u BDP-u, je visok i još uvijek raste, jer se nazivnik omjera duga – nominalni BDP – jedva povećava. Stoga će održivost duga ostati problem ovim gospodarstvima tijekom srednjeg razdoblja. Četvrto, fiskalna politika i nadalje ostaje kontrakcijska, jer Njemačka nastavlja s odbijanjem sve većeg fundusa savjeta da bi trebala provesti kratkoročni poticaj. Stoga, povećana potrošnja u Njemačkoj neće neutralizirati učinak dodatnih strogih mjera štednje na periferiji ili znatni podbačaj koji se očekuje u investicijskom planu teškom 300 milijardi eura za ulaganja u trogodišnjem razdoblju koji je predstavio predsjednik EK Jean-Claude Juncker.

Usporavanje integracija 
Peto, strukturne reforme još se uvijek provode puževim korakom, susprežući potencijalan rast. I, dok su strukturne reforme neophodne, neke mjere – primjerice liberalizacija tržišta rada i dubinske promjene u mirovinskom sustavu – mogle bi potaknuti stopu štednje u eurozoni te time dodatno oslabiti agregatnu potražnju (kao u Njemačkoj nakon strukturnih reformi prije jednog desetljeća). Naposljetku, Europska monetarna unija ostaje nepotpuna. Njena dugoročna održivost zahtijeva s vremenom razvoj pune bankovne unije, fiskalne unije, gospodarske unije i naposljetku političke unije. Ali došlo je do usporavanja postupka daljnjih europskih integracija. Ako stopa nezaposlenosti u eurozoni još uvijek bude visoka do kraja 2016., godišnja inflacija ostane znatno ispod cilja od 2% koji je odredila Europska središnja banka, i fiskalna politika i strukturne reforme izvrše kratkoročno kočenje gospodarskog rasta, jedina moguća igra moglo bi biti kvantitativno popuštanje. Ali trenutna slabost eura – koju potiču takve politike – potiče rast suficita na tekućem računu u eurozoni.

Valutne tenzije 
Zaista, sa slabljenjem eura, vanjski računi perifernih zemalja pokrenuli su se s deficita prema uravnoteženosti, te sve učestalije, prema suficitu. Njemačka i središte eurozone već su imali velike suficite; u pomanjkanju politika koje bi potaknule domaću potražnju, ti suficiti su jednostavno još dodatno porasli. Stoga, će monetarna politika Europske središnje banke nastaviti s politikom osiromašenja susjeda, što će dovesti do valutnih tenzija sa SAD-om i ostalim trgovinskim partnerima. U cilju izbjegavanja tog ishoda, Njemačka mora usvojiti politike – fiskalni poticaj, veću potrošnju na infrastrukturu i javna ulaganja i brži rast plaća – koja bi potaknula domaću potrošnju i smanjila vanjski suficit. Dok god se Njemačka ne pokrene u tom smjetru, nitko se ne može kladiti na robusniji i kontinuiraniji oporavak u eurozoni.

© Project Syndicate, 2015.