Svaka turistička destinacija ima svoja ograničenja, pogotovo ako se ne radi na njenoj transformaciji po pitanju infrastrukture, sadržaja, načina promocije.

Izgleda da se tako Hrvatska, nakon niza godina manjeg ili većeg rasta, ove godine opako približila granici nakon koje nema rasta na kojeg smo dosad navikli i hvalili se njime, jer je potrošen model na kojem se taj rast temeljio.  To ne mora nužno biti loša vijest, jer može poslužiti kao žešći motiv za izmjenu modela i početak transformacije o kojoj se dosad samo pričalo, a napravilo se malo, što pokazuju brojke i dosadašnja kakva-takva istraživanja. 

Stagnacija je očekivana
Analiza ove turističke godine tek nas očekuje, treba vidjeti u kojoj mjeri je svibanj s rastom od oko 40 posto punilo iznimno toplo vrijeme, je li lipanj i srpanj osim rasporeda praznika ispraznilo SP u nogometu, potom rezultate kolovoza i posezonu od koje se jako puno očekuje i pojačano ulaže.  Ali dvoznamenkasti rast treću godinu za redom ne može se očekivati, niti bi on u postojećem modelu bio koristan, a nekim gradovima i mjestima na Jadranu opako bi naškodio. 

U svakom slučaju za očekivati je da i ovogodišnja statistika pokaže da smo se jako malo odmakli od onog što nam je prirodno dano, toplog mora i sunca oko kojeg smo izgradili bar 80 posto turističkih proizvoda, kapaciteta, marketinga. Iako su se stvari nešto malo pomakle u zadnje četiri godine, možda više zahvaljujući globalnim trendovima u putovanjima koji mijenjaju navike putnika, u Hrvatsku se na godišnji odmor još uvijek putuje najviše zbog sunca i mora, a najveći dio gostiju i dalje čine obitelji s djecom, i modeli koji udovoljavaju takvim potrebama turista razvijaju se u gotovo svim morskim destinacijama.

Nema inovativnosti
Svako mjesto na Jadranu manje-više je jednako, jedni od drugih prepisuju, bez puno inovativnosti, radi se na tome da se u kratka dva-tri mjeseca što više zaradi, uz sve rizike koje vuče takva motivacija, pa i gosti često budu obmanjeni jer se gastronomija promovira tamo gdje nema dobrog restorana, vina tamo gdje ih se ne može popiti, biciklistički sadržaji tamo gdje nema ni nogostupa.  Van jadranskih odredišta turistički razvoj slabo se i prati, nema pravih istraživanja, projekata, vizije, javni novac ulaže se u posjetiteljske centre za mjesta bez turista, forsira turistički razvoj tamo gdje nema više ni života.

Atrakcije koje pak postoje nisu prepoznate i u njihovu se promociju ne ulaže. Istraživanja Instituta za turizam su tako pokazala da su gosti u Hrvatskoj sve manje zadovoljni upravo gastronomskom ponudom u mjestu, bogatstvom sportskih sadržaja, raznolikošću kulturnih manifestacija, mogućnostima za šoping, biciklističkim stazama, a najviše nezadovoljstva izaziva nedostatak programa za loše vrijeme. Što pak žele i očekuju od odredišta bez mora, to uopće ne znamo.

Zaboravljeni gosti
U prvoj godini eVisitora Hrvatska turistička zajednica iskoristila je podatke centralnog sustava prijave turista i došla do spoznaja da se hrvatski turizam temelji na ugošćavanju obitelji s djecom, dok znatno manje udjele u turističkom prometu imaju samci, parovi s odraslom djecom (empty nesters), potom mladi od 25 do 34 godine, skupina koja se (uz gay parove) dijelom može staviti u kategoriju DINKS (Dual Income No Kids).  Seniore, ogromnu brzorastuću nišu koja obožava putovati smo pak totalno zanemarili i uskraćujemo im ponudu, iako na veliko pričamo da želimo razvijati zdravstveni turizam. 

Empty nestersi putuju cijele godine, često spajaju posao s odmorom, zanimaju ih wellness, zdrava hrana, aktivnosti, spremni su potrošiti i nagraditi se, mladi pak uglavnom imaju novca, no i malo manje vremena, te ih zanimaju kratki i sadržajni odmori. Izvan ljetnih žega, i to ne bez dobre medicinske skrbi, putuju turisti zlatne dobi, a njih zanimaju atrakcije, cijene udobnost smještaja, a putuju u proljeće i jesen. Nijedna od ovih skupina ne ovisi o školskim praznicima, zbog motivacije za putovanje ni o vremenu, ne paze toliko na akcije i cijene, ali traže svaki svoje.

Možda je ovo prilika i za te neke nove hrvatske goste. Ako se pokaže da je ovo zbilja bila godina stagnacije, bilo po pitanju broja noćenja ili prihoda, a lipanj i srpanj na to upućuju, možda to ubrza procese koji hrvatskom turizmu mogu donijeti održivost, riješiti pitanje kadrova koji bježe od sezonskog modela brzog bogaćenja, potaknuti vezane segmente gospodarstva.   Različiti su putevi da se to postigne, a svi podrazumijevaju proširenje sezone, ali u onim smislu da se dovoljno jakom potražnjom postignu dobre cijene i ode u plus.