Premda je datum izlaska Hrvata na glasovanje za nove parlamentarne izbore još uvijek nepoznanica predizborna kampanja odavno traje i postaje sve žešća. Svako malo (ne)stranački spin agenti kroz medije plasiraju teze o (ne)mogućim koalicijama, objavljuju liste stranačkih miljenika lojalnih bilo aktualnom premijeru Zoranu Milanoviću, bilo oporbenom lideru Tomislavu Karamarku, a već se javno dijele i ministarske fotelje za novo mandatno razdoblje. 

Agrar nije u fokusu
U svim scenarijima formiranja buduće Vlade (lijeve ili desne) međutim, ni u tragovima nema potencijalnih kandidata (SDP-a i HDZ-a) koji bi iduće četiri godine obnašali poziciju ministra poljoprivrede. Premda je riječ o resoru s vrlo izdašnom financijskom omotnicom. Naime, među svim ministrima deblju kuvertu s kunama od ministra poljoprivrede ima samo ministar financija. Godišnje je ministru poljoprivrede raspoloživo za podjelu što za izravne potpore, što za ruralni razvoj, kroz vinsku omotnicu, kao i onu za čišćenje oranica zagađenih minama, te za ribarstvo, gotovo 800 milijuna eura.

Nadalje, proizvodnja hrane uz zaštitu i očuvanje vodnih resursa (i proizvodnju energije) strateški je sektor u svakom nacionalnom gospodarstvu koje ozbiljno pristupa kreiranju vlastita i dugoročno održiva razvoja. Unatoč tome ni iz SDP-ove koalicije ni iz HDZ-a ne "curi" ime mogućeg ministra poljoprivrede, ali se već zna tko će kod koga voditi resor financija, gospodarstva, zdravlja, pravosuđa, policije i vojske, regionalnog razvoja… Poljoprivreda SDP-u nikada nije bila u fokusu, kao ni ostatku Kukuriku koalicije.

Od ulaska u Banske dvore premijer Milanović o problemima u poljoprivredi javno je progovorio samo jednom, još 2013. "Poljoprivreda je specifična jer je izloženija rizicima tržišta, no ne može se nastaviti dosadašnja praksa da se gubici pokrivaju iz proračuna," poručio je Milanović i čvrsto stao u obranu ministra Tihomira Jakovine, prozvanog od ljutitih poljoprivrednika radi pogodovanja velikim tvrtkama u isplati potpora. 

Grah iz Kine, grašak iz Srbije
Milanović u četiri godine nije našao ni sat vremena za kvalitetnu raspravu u Vladi o stanju u poljoprivredi iako su svi parametri u tom razdoblju potonuli. Vrijednost otkupa i u biljnoj proizvodnji i u stočarstvu sve je manja. U samo dvije godine otkup mlijeka pao je na količinu iz 2003. Uvoz svinjetine dramatično raste, lani je preskočio domaću proizvodnju, dok je 85 posto goveda utovljeno od teladi iz uvoza. Jedemo kineski grah, nizozemski krumpir, španjolsku rajčicu, mrkvu iz Austrije, grašak iz Srbije, a državni hektari su zakorovljeni.

Ni Tomislav Karamarko nije bolji, ni on ne spominje agrarnu politiku. Nemoguće je iz sjećanja izvući prigodu u kojoj je govorio o budućnosti tog sektora. Ministar poljoprivrede kakvog treba devastirani hrvatski agrar (i prehrambena industrija) mora biti poduzetnik s referencama. Menadžer od formata, a ne netko koga zbog netransparentnih stranačkih zasluga treba udobno smjestiti na dobru plaću. U Bruxellesu se, unatoč zajedničkoj poljoprivrednoj politici, među članicama vode sve žešće rasprave radi zaštite svojih lokalnih tržišta. 

Austrijski poučak
Najnoviji poučak dala nam je ovih dana Austrija. Ugrožena prijetnjom da će je zatrpati golem višak hrane iz Njemačke, nastao zbog ruskog embarga, austrijska vlada uredbom je odredila da sve kuhinje što se financiraju iz državnog proračuna (vrtići, škole, bolnice, vojska…) svojim štićenicima moraju servirati kvalitetnu i zdravu hranu. A hrana takva može biti samo ukoliko stiže iz što kraćeg lanca opskrbe. Što zapravo znači iz najbližeg lokalnog okruženja. Nisu se čak libili precizirati i promjer svake kružnice u kilometrima. Za razliku od austrijske Vlada RH nema petlju zaustaviti ni uvoz hrane kojoj je do isteka valjanosti za konzumaciju ostala tek trećina od propisanog roka trajanja. 

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Marketing sutrašnjice

PANEL – Mediji i marketing: „Brojke više ne znače ništa ako publika ne vjeruje“