Iza nas je još jedna teška godina za hrvatsko gospodarstvo, a jedna od najtežih uopće za poljoprivredu.

Politika spram sela, koja je već odavna zabrazdila na krivi put ne prepoznajući ključnu ulogu obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, nije izdržala pritisak višegodišnjih teških vremenskih nepogoda i nije poduzela ništa da pomogne već ionako osiromašenom selu pod tržišnim pritiskom subvencioniranih europskih proizvoda i očite neorganiziranosti domaćeg tržišta. Rezultat je katastrofalno nazadovanje u gotovo svim pogledima i produbljena ovisnost o uvezenoj hrani za koju nemamo sredstava pa ih moramo namiriti rasprodajom dobara te novim zaduživanjima da bismo mogli servisirati stara.  

Udvostručen uvoz mesa 
Kombinacija vremenskih neprilika i besparice na selu su se iskazale ne samo u nedovršenoj berbi kukuruza i kampanji šećerne repe nego i u iznimno malo posijanih ozimih kultura i velikoj nespremnosti za proljetnu sjetvu. A kruh sada raste! Nastavio je katastrofalno opadati broj obiteljskih gospodarstava – i krava – uključenih u proizvodnju mlijeka, a cijene mlijeka padaju. Uvoz mesa i mesnih prerađevina se udvostručio. Uvezlo se i žive teladi za tov toliko da domaće gotovo niti ne treba (oko 200 dnevno). Jesenas su značajne količine prikupljenih žitarica s hrvatskih polja u kratkom vremenu izvezene tako da hrvatski mlinovi sve manje melju domaće žito, pa nam nedostaje i domaćeg brašna za kruh naš svagdašnji.

A manjak žitarica i uljarica diže cijene stočne krme domaćeg porijekla. Državnog poljoprivrednog zemljišta u zakup je dano tek nekoliko stotina hektara, a od toga, svega 15% obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima. Neizvjesna je daljnja proizvodnja duhana i šećerne repe. Broj OPG-a pod ovršnim blokadama raste, a kreditna sredstva su praktički nedostupna. Sve to dovodi i do odlaska velikog broja mladih iz seoskih prostora čime se i na dulji rok otežava njihovo oživljavanje. Politički sustav kao da sve ovo ne vidi pa utjecajne nacionalne medije molimo da otvore prostor za analize i rasprave. U prvom krugu predsjedničkih izbora je skupina uglavnom mladih nezadovoljnika okupila šestinu glasačkog tijela pa politički stratezi muku muče kako pridobiti taj po njihovom mišljenju ključni segment u drugom krugu. Nitko od komentatora nije, međutim, ni primijetio da njihov broj odgovara broju ljudi – u ruralnom prostoru.

Oni kao da i ne postoje. a to je samo jedan aspekt političkog sljepila. Hrvatska se loše pripremljenim programom razvitka ruralnog prostora iskazala nespremnom da mobilizira sredstva iz EU fondova. Vlast nije učinila ništa da pripremi obiteljska gospodarstva za apsorpciju tih sredstava već im je dapače financijskim opterećenjima oko legalizacije objekata i drugim administrativnim postupcima otežala zadaću realno pogodujući uslužnom u odnosu na proizvodni sektor, što dodatno jača i najavljena porezna reforma (plaćanja PDV-a na naplaćene račune). I ono pomoći što je isplaćeno na samom kraju godine (zadnjih dana) upitno je s porezne strane, jer su mnogi OPG-i u sustavu poreza na dohodak, pa bi preko noći mogli ostati, obzirom da su obveznici poreza na isti, bez 40% pomoći. 

Odlazak mladih
Zašto baš uvijek, i gdje je to moguće, institucije države zakompliciraju život poljoprivrednicima, a ne učine suprotno? Zašto pravilima i zakonima, ondje gdje je politika suverena i pragmatična, ne učine nešto dobro seljaku i poljoprivredi kada smo već, istaknuti ću, iz skupine Živo selo, a po tome i Udruge OPG-a Život jasno, javno i otvoreno upozoravali i predlagali željene promjene. Strukture tvrdog srca. Situacija je, ne libim se zaključiti, teža nego ona ratnih godina. Kada u razdoblju od 10-tak godina izgubite oko 55.000 OPG samo u proizvodnji strateške namirnice s visokom dodanom vrijednošću – mlijeka. Time i usko vezane proizvodnje (radnih mjesta) mesa, i kada zbog otvorenosti tržišta rada našu zemlju napusti, po nekim procjenama 30.000 ljudi (mahom mladih), a institucije države i vodeći autoriteti to samo zabilježe, optimizmom okupani ili uopće ne osjete potrebu razjasniti naciji tu pojavu, tada ne preostaje nego podvrgnuti se kolektivno palijativnoj skrbi, a životni nam prostor ima postati, ništa drugo doli, hospicij.

Tada i takvima nam je dočekati čudo, ali uz ogroman trud i angažman dobrih ljudi i volontera, svojim glavama i bez blagonaklonosti investitora.Već godinama ističemo općedruštveni (gospodarski, socijalni, demografski, kulturni, obrazovni) karakter poljoprivrede i njenih nagomilanih problema. Upozoravamo već godinama da nam zajednica tone i da u njoj zamiru aktivnosti života u velikoj mjeri i zbog neravnoteže u kojoj se nalazi proizvodnja hrane u Hrvatskoj, ali i općenito rasporeda vrijednosti (visoka koncentriranost kapitala, a time i interesa).  

Kako raspraviti probleme?
Kao nikada do sada Udruga Život i njeni članovi traže veću senzibilnost medija i prostor u njima, osobito onih nacionalnih (ne isključivo specijaliziranih), kako bi javno raspravili probleme i prijedloge, a time argumentirano i nepristrano pred građanima predstavili i razjasnili stratešku važnost poljoprivrede za zajednicu (skrb o zemlji, život s njom i od nje, proizvodnja, zapošljavanje, zaustavljanje odlaska mladih iz Hrvatske, zdrav život, održivost života sa okolišem, visoka motiviranost, demografska obnova, potreba za školom i znanjem…..). Udruga OPG Hrvatske Život želi zato u suradnji s drugim seljačkim i građanskim inicijativama dodatno pojačati okupljanje ruralnog stanovništva. U cjelini hrvatskog društva treba ojačati svijest da se sami moramo prehraniti i da u toj zadaći ključnu ulogu imaju upravo obiteljska poljoprivredna gospodarstva.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Marketing sutrašnjice

PANEL – Mediji i marketing: „Brojke više ne znače ništa ako publika ne vjeruje“