Najveći trgovački sud u zemlji, onaj u Zagrebu, otvoren je za javnost, ali “na dlaku”, onoliko koliko to propisi nalažu. Ne bi to bio problem da svojevrsno cjepidlačenje, tj. inzistiranje na formalističkom pristupu, pa i unatoč aferi s Dalekovodovim zastojem, ne otvara pitanje služe li propisi o pristupu informacijama kao neka vrsta alibija predsjednici suda Nadi Nekić Plevko, koja ne voli istupati u javnosti.

Pitanje je aktualno s obzirom na to da je interes javnosti za tim sudom znatno porastao, dok isti, nepromijenjeni stav predsjednice suda, čini se, sve više vodi ispod letvice sverastućih očekivanja.

Pokazuju to recentni slučajevi iz komunikacije s tim sudom i s predsjednicom suda osobno.

Nekić Plevko drži do nekih čudnih pravila o komunikaciji s medijima. Njezin je stav da mediji sve mogu doznati od glasnogovornika, ali nikako i od nje same jer ona općenito nije dužna istupati u medijima. Blago rečeno, stav je i inače neobičan, a danas bi mogao biti i više nego dvojben.

Otkad je Trgovački sud u Zagrebu postao top tema, posebno zbog predstečajnih nagodbi koje štekaju, a sve je kulminiralo sa slučajem  Dalekovodov, njegova šefica kao da želi i dalje, koliko god je moguće, ostati nedodirljiva. Njezina je pozicija neprikosnovena, no pitanje je ima li pravo biti iznad razine osobnog komuniciranja s medijima, bilo kakve vrste.

Upravo to što kaže da ne daje ama baš nikakve izjave, o intervjuu da i ne govorimo, što je ne zanima ništa od ponuđenog s naše strane da kao predsjednica istupi, u velikom je raskoraku s potpuno prirodnim i primjerenim zanimanjem koje naše novine već mjesecima iskazuju. Zahtjev da nam osobno kaže nešto više o radu tog suda ostao je nedosanjani san.

A njezini su prethodnici imali drukčiju praksu. Sudeći i prema potrebama koje nameću zbivanja, posebice u predstečajnim nagodbama, jasno je da predsjednica suda Nada Nekić Plevko, što god da kaže, ne bi bila medijska gnjavaža. Stoga i ne odustajemo, unatoč recentnim negativnim iskustvima, opet pitamo isto.

Naime, u tom tonu krenuli smo otkad su prema sudu krenuli veliki predmeti predstečajnih nagodbi. Dosadašnji kontakti – u pisanom upitu iz sredine travnja i u telefonskom razgovoru s predsjednicom suda u četvrtak –  završili su “košaricom”.

Ne bi to bilo sporno da predsjednica Trgovačkoga suda u Zagrebu smatra da nam iz nekog razloga ne treba dati izjavu ili intervju, drugim riječima, da ona ipak osobno komunicira s drugim medijima. No, sporan je stav koji predstavlja svojevrsni bijeg od medija. Što, kako kaže, ne daje izjave za medije, kao ni intervjue, ali pritom skreće pozornost na to da istupanje u javnosti nije posao predsjednika suda, među ostalim, zato što tome služi glasnogovornik suda.

I tako, dok sudac istog suda Mislav Kolakušić u predmetu Dalekovodove nagodbe svojim proaktivnim djelovanjem “žari i pali” u javnim istupima, po mišljenju mnogih kolega i gospodarstvenika prelazeći pritom granicu dobrog uskusa, predsjednica istog suda, koja je na natječaju za predsjednika suda pobijedila protukandidata Kolakušića, šuti kao zalivena.

Možda je taktika “ šutnja je zlato” produktivna za onoga tko šuti, ali nije za javnost koja želi i ima pravo izravno čuti čelnika institucije kakav je Trgovački sud u Zagrebu. Svakako nije primjerena za sve situacije i svako vrijeme,.