Hrvatska je kao najnovija članica Europske unije u listopadu postala dio Sporazuma o slobodnoj trgovini između EU i Republike Koreje.

Trgovinski sporazumi poput Sporazuma o slobodnoj trgovini između EU i Kanade (Comprehensive Trade and Economic Agreement, CETA) ili onog sa SAD-om (Transatlantic Trade and Investment Partnership, TTIP) česta su tema polemika zainteresirane javnosti i odgovornih institucija. Doista, proces pregovaranja nije posve transparentan i mnogo se toga događa iza zatvorenih vrata. U interesu je građana da na vrijeme doznaju što im zapravo donose trgovinski sporazumi. Oni mogu uvelike utjecati na društveno-ekonomske aktivnosti pojedine države članice, a i na društvo u cjelini.

Sporazum o slobodnoj trgovini između EU i Republike Koreje (EU-Korea FTA) stupio je na snagu u srpnju 2011. i prvi je takav u novoj generaciji sporazuma o slobodnoj trgovini koje je pokrenula EU 2007. Usto, prvi je to trgovinski sporazum potpisan s jednom azijskom državom koji ukida još više međusobnih trgovinskih prepreka. Sporazum ukida carine na industrijske i poljoprivredne proizvode progresivno korak po korak te je samo manji broj poljoprivrednih proizvoda ostao isključen. Njime se ukidaju i necarinske prepreke u područjima zaštite intelektualnog vlasništva, usluga i investicija, tržišnog nadmetanja, javne nabave i transparentnosti u regulaciji održivog razvoja.

Rast izvoza

Republika Koreja deseti je najveći trgovinski partner EU, a Unija je četvrta izvozna destinacija Republike Koreje nakon Kine, Japana i SAD-a. Jedan od važnijih argumenata za stvaranje navedenog sporazuma prosječni je godišnji porast EU izvoza od sedam posto od 2007. do 2011., a europske tvrtke najveći su investitori u Republici Koreji.

Europski poljoprivredni i prerađeni prehrambeni proizvodi imaju vrlo dobru reputaciju među korejskim potrošačima, što pokazuje i znatan porast izvoza u tom sektoru koji prosječno iznosi više od milijardu eura godišnje. Prije sporazuma samo dva posto europskih poljoprivrednih proizvoda nije bilo opterećeno carinama. U Koreji su carine na uvoz poljoprivrednih proizvoda vrlo visoke, prosječno 35%, a smanjivat će se ovim dogovorom za oko 380 milijuna eura godišnje. Vezano uz izvoz poljoprivrednih proizvoda u Koreju, važno je da zadovoljavaju uvjete definirane Protokolom o pravilima podrijetla. Sporazum sadrži niz općih obveza o tehničkim preprekama u trgovini, uključujući i suradnju na standardima i zakonskim pitanjima transparentnosti i označavanja proizvoda koji nadilaze obveze sadržane u Sporazumu Svjetske trgovinske organizacije (WTO) o tehničkim preprekama u trgovini. U pet godina od stupanja Sporazuma na snagu EU i Koreja ukinut će 98,7% međusobnih carina na industrijske i poljoprivredne proizvode.

Protokol uz Sporazum o slobodnoj trgovini između EU i Republike Koreje uzimajući u obzir pristupanje Hrvatske EU podržao sam kao zastupnik ORaH-a u Europskom parlamentu na plenarnoj sjednici u listopadu, kad se o njemu glasovalo.

Smatrao sam da će hrvatskim poduzetnicima taj sporazum koristiti u smislu povećanja potencijala slobodne trgovine i boljem plasiranju proizvoda na tržište Republike Koreje. Budući da je sporazum osigurao najveću liberalizaciju u trgovini poljoprivrednim proizvodima, očekujem povećanje hrvatskog izvoza upravo u tom području. Također, u prilog idu i postojeći europski programi za promociju poljoprivrednih proizvoda putem kojih hrvatski izvoznici mogu povećati vidljivost svojih proizvoda na trećim tržištima.

Smatram kako bi bez stupanja na snagu ovoga sporazuma pozicija EU, pa tako i Hrvatske, bila mnogo slabija jer je Koreja već sklopila slične sporazume, ili pregovara o njima, s jakim poljoprivrednim izvoznicama kao što su Čile, SAD, Kanada, Australija i Novi Zeland. U tom smislu naša bi konkurentnost bila dovedena u pitanje.

Sporazum o slobodnoj trgovini s Korejom, za koji se ustanovilo da sadržava i dio kulturne suradnje, potpao je u nadležnost država članica i one su ga morale potvrditi u skladu s ustavnom praksom. Na žalost, zbog složenih pravila i procedura te činjenice da su pregovori tajni kako bi se zauzele bolje pregovaračke pozicije, tek se nakon završetka pregovora i predloženom dokumentu može odrediti njegov pravi sadržaj i način na koji postaje pravovaljan.

Nove prilike

Zbog toga Transatlantski trgovinski i investicijski sporazum (TTIP), o kojem se još pregovara, i već sklopljeni  Sporazum o slobodnoj trgovini s Kanadom (CETA), vjerojatno će trebati tretirati kao “mixed-agreement” prije nego “EU-only”, što u konačnici znači nužnost ratifikacije prema nacionalnim procedurama.

Hrvatska će stoga imati priliku i u tom trenutku značajno utjecati na konačni ishod i prihvaćanje sporazuma jer, da bi mogli stupiti na snagu, prethodno moraju biti ratificirani u svim državama članicama.