Hrvatska državna administracija i diplomacija opet su se na europskim stepenicama (ne)očekivano spotaknule i izgubile još jednu bitku. Itekako važnu za nacionalno gospodarstvo, konkretno za poljoprivredno-prehrambeni sektor. Sportskim žargonom rečeno teško je odlučiti što bolje oslikava nastalo stanje – je li Sarajevo zakucalo Zagrebu tricu ili je zapravo Zagreb sebi zabio autogol.

Europska je komisija naime, odbila prigovor Hrvatske, svoje punopravne članice, i ponovno Bosni i Hercegovini, kojoj je Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju aktivirala u ožujku ove godine, za četiri mljekare odobrila prodaju njihova asortimana na zajedničkom europskom tržištu. Koliko su pojedini proizvodi (ne)kvalitetni, odnosno udovoljavaju li kriterijima koje EK uvjetuje proizvođačima u 28 članica, nadležne europske inspekcije ocijenit će u nadzoru najavljenom tek tijekom 2016. Ovakav presedan u zajedničkoj poljoprivrednoj politici EU nije zabilježen. Mljekari Bugarske i Rumunjske imali su EU nadzor godinama po ulasku u članstvo, zbog toga su valjda jedini podržali prigovor Hrvatske ove srijede kada se u Bruxellesu donosila odluka. 

Nismo Slovenci
Svi proizvodi će, razvidno je i najvećem laiku, najvjerojatnije završiti na najbližem tržištu – hrvatskom, ne na njemačkom, nizozemskom, španjolskom… Upravo radi zahtjevnih EU standarda mljekare iz BiH izgubile su hrvatsko tržište s danom ulaska RH u Uniju. No, u susjednoj državi nisu mirovali, ustrajnim lobiranjem izvoznu su dozvolu prvi puta izborili u srpnju ove godine, u razdoblju dok je hrvatska strana vrijeme kratila mislima ne o problematici trgovanja s BiH već valjda o vlastitu ljetovanju.

Naime, tek 21. kolovoza, nakon javne objave da mliječni asortiman iz BiH na tržište EU može krenuti već 26. kolovoza, Hrvatska je uložila prigovor. Uz taj ležerni pristup tih se dana od pojedinaca iz Ministarstva vanjskih poslova mogla čuti i ocjena kako "mi nećemo biti Slovenci, nećemo ucjenjivati susjede." U Ministarstvu poljoprivrede su pak više vodili računa da svojim izjavama ne uznemire Bruxelles nego koliko će negativan biti udar na hrvatske farmere i industriju zbog povlaštena uvoza iz BiH.  

Inferiornost mjerodavnih iz hrvatske administracije kako naspram kolega iz BiH još više u odnosu s Bruxellesom podsjeća na pučkoškolce prvi dan nastave. Dok bosansko-hercegovački ministar vanjske trgovine i europskih odnosa Mirko Šarović još od 2013. zbog mlijeka oštrom retorikom proziva i etiketira Hrvatsku, ministar Tihomir Jakovina tek se sada ohrabrio javno prozvati Šarovića jer "ciljano prešućuje detalje koji ne odgovaraju Sarajevu". Konkretno, mlijeko iz BiH na hrvatsko tržište stiže bez kvota i carina, istodobno Šarović ne pristaje ukinuti carine i prelevmane (10 posto + 0,15-0,40 eura/kg) kod uvoza hrvatskih proizvoda na BiH tržište.

Mjere zaštite
Ovakav rasplet otvara i dvojbu je li administracija RH dvogodišnje sjedenje u klupama EU iskoristila za brušenje diplomacije ili je bila na izletu. Naime, dok Šarović grmi i lobira pune dvije godine ministrici Vesni Pusić problematika je ostala nezanimljiva. Podaci da je u samo dvije godine više od 3000 farmi prestalo s proizvodnjom mlijeka, a broj zaposlenih i industriji mljekarstva u godinu dana pao za 14 posto ne zvone na alarm ni u ministarstvima ni u Vladi.

Uvoz 50 tisuća tona mlijeka iz BiH kap je u 160 milijuna tona ukupne godišnje europske proizvodnje, ali je težak uteg za hrvatsko tržište s proizvodnjom od 500 tisuća tona. Gurnuta na margine interesa politike hrvatska poljoprivreda urušava se kao ni u jednoj od ostalih 27 članica EU. U samo pet mjeseci ove godine uvezeno je 7543 tone sira, u istom razdoblju 2012. uvezeno je 3630 tona. Kod fermentiranih proizvoda tone su skočile sa 1573 na 2749, kod maslaca sa 631 na 1250. Novonastala situacija, ukoliko mjerodavni u RH imaju namjeru stati u obranu nacionalnih interesa, nalaže dva pravca administrativno-diplomatske aktivnosti.

Žurno se mora tražiti sastanak u Bruxellesu i ukoliko Sarajevo ne prihvati povratak tradicionalnih trgovinskih odnosa uz ukidanje carina i prelevmana treba inzistirati na suspenziji SSP-a. Druga, ili još bolje paralelna opcija, zahtjev je za aktiviranje članka 38 iz pristupnog RH ugovora zbog prekomjerna uvoza po damping cijenama mliječnog asortimana (i svinjetine) što ugrožava opstanak domaćih proizvođača. 

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Marketing sutrašnjice

PANEL – Mediji i marketing: „Brojke više ne znače ništa ako publika ne vjeruje“