Nas nekoliko, od ono malo entuzijasta što je ostalo u županiji i još nije izgubilo volju baviti se mljekarstvom, nestrpljivo je čekalo drugi natječaj za Mjeru 4 da bi predali zajednički investicijski projekt koji donosi do 70 posto potpore na trošak ulaganja. Proljetos, za prvi natječaj radi brojnih obveza nismo dospjeli složiti dokumentaciju.

U međuvremenu smo prikupili sve potrebno i čekali poziv, no kada je stigao taj trenutak doslovce smo tresnuli na zemlju, naš je optimizam nestao u sekundi, požalio mi se ovih dana vlasnik obiteljskog gospodarstva koji na svojoj farmi godinama obara europske rekorde u proizvodnji mlijeka. Da bi opstao u surovoj tržišnoj utakmici mora investirati u razvoj. Uz sadašnju nisku otkupnu cijenu mlijeka nemoguće je prikupiti vlastiti kapital, a kredit s visokim kamatama omča je oko vrata stoga se, kaže, njih nekoliko u susjedstvu dogovorilo ući u zajednički projekt i uz europsku potporu povećati konkurentnost. 

Podizanje bedema 
Glavobolju je toj skupini farmera uzrokovala najava Ministarstva poljoprivrede i Agencije za plaćanja kako će tijekom razdoblja listopad/studeni za Mjeru 4 objaviti dva nova natječaja, jedan će se odnositi na sektore voća i povrća, drugi na svinjogojstvo i peradarstvo. Na snazi ostaje pravilo da je za restrukturiranje, modernizaciju i povećanje konkurentnosti poljoprivrednih gospodarstava moguće dobiti između 50 i 90 posto sredstava od vrijednosti ukupne investicije.

Međutim, na novoj listi nema mljekarstva. Jednog od najugroženijih sektora u nacionalnom agraru. U proizvodnji i otkupu mlijeka lani smo se vratili na učinak iz 2003. a za prvih sedam mjeseci ove godine, prema podacima koje je objavila Hrvatska poljoprivredna agencija, otkupljene količine mlijeka svaki su mjesec bile manje nego u istom mjesecu 2014. Rasta vjerojatno neće biti ni u ostatku godine pa će i 2015. ostati zapamćena po negativnoj krivulji koja se spiralno urušava od 2009. Uskraćivanjem investicijskih potpora sektoru mljekarstva (mlijeko/tov mesne junadi) državna birokracija svjedoči golemo nepoznavanje problematike kojom se bavi kada je riječ o odlukama strateške naravi. Istodobno pokazuje kako potezom pera samovoljno podiže bedeme kojima poljoprivredna gospodarstva nastavlja sustavno gurati u nejednak položaj. Financijska omotnica odobrena Hrvatskoj od Europske komisije za razdoblje do 2020. vrlo je izdašna.

Godišnje je moguće za izravne potpore povući 373 milijuna eura, za ruralni razvoj 333 milijuna te za ribarstvo dodatnih više od 40 milijuna eura. Upravo je ruralni razvoj iz kojega se dijele potpore i za Mjeru 4 od veljače naovamo razotkrio dvostruke, dvojbene kriterije državnih činovnika. Da bi ispunili očekivanja politici (lobijima) podobnih pojedinaca olako se poigravaju i s pravilima EK uz konstantno ignoriranje činjenice kako će to njihovo pogodovanje odabranim gospodarstvima za dvije-tri godine porezni obveznici skupo platiti. 

Škare za (ne)podobne
Upečatljiva ilustracija krojenja (ne)pravde u agraru perom birokracije zabilježena je i prošli tjedan dodjelom čak 5,6 milijuna kuna potpore tvrtki Chestnut factory (j.d.o.o.) za projekt čije ukupno ulaganje iznosi 12,6 milijuna kuna premda je osnovana tek 25. veljače ove godine, i to između poništenog i pomaknutog roka za primanje zahtjeva?! Europska pravila ugrađena u hrvatski program kažu da se potpore iz Mjere 4 primarno daju za modernizaciju postojećih kapaciteta, povećanje konkurentnosti i uvođenje inovacija radi povećanja vrijednosti proizvodnje.

Ne poduzetnicima početnicima, za takve postoji drugi model u kojem potpora može iznositi 50 tisuća eura.   Dva suvlasnika Chestnuta nisu početnici u biznisu, naprotiv. Niz godina ukupno imaju pet tvrtki, od toga su u dvije partneri, ostale vode samostalno. Međutim, njihovi dosadašnji rezultati baš i ne svjedoče uspjeh u biznisu, prihoda uglavnom nisu imali. Taj detalj birokraciji čini se nije bitan dok su u njezinim rukama škare kojima kroji tko je (ne)podoban za dobiti potpore. O strateškim sektorima i razvoju agrara, njegovoj konkurentnosti i održivom poslovanju ona se i dalje ne želi zamarati. 

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Marketing sutrašnjice

PANEL – Mediji i marketing: „Brojke više ne znače ništa ako publika ne vjeruje“