Za desetak dana Agrokoru Ivice Todorića pruža se mogućnost prijevremenog iskupa sedmogodišnjih euroobveznica iz 2012. vrijednih 300 milijuna eura, koju će posve sigurno i iskoristiti.

Financijsku konstrukciju za to osigurao je još prije nekoliko tjedana sklapanjem financijskog sporazuma s ukupno sedam najprestižnijih globalnih banaka (sa šest kroz klupski zajam, uz jedan bilateralni aranžman) čime će znatno smanjiti troškove financiranja. Dok isplatu tih obveznica, dakle, samo treba i tehnički odraditi, neslužbeno saznajemo da u vodećoj domaćoj kompaniji već naveliko rade na novom zahvatu refinanciranja, i to mnogo većem. Zapravo, najvećem dosad. Izvori Poslovnog dnevnika tvrde, naime, da izuzetno povoljnu situaciju i obilatu likvidnost na tržištima Todorić ovaj put želi iskoristiti da jeftinijim izvorima zamijeni čak više od milijardu eura postojećih zaduženja.

Takve operacije u pravilu se pripremaju daleko od javnosti jer, uostalom, do same završnice ipak postoji doza neizvjesnosti oko konačnog ishoda u pogledu uvjeta i gabarita, pa u Agrokoru nisu željeli komentirati neslužbene informacije. I prilikom ranijih zahvata refinanciranja iz te su kompanije obično isticali kako se na takvim poslovima zapravo stalno radi. Ipak, najnoviji plan već zbog svog opsega nekako zvuči posebnije, a u financijskim krugovima tvrdi se da su "agrokorovci" za nj angažirali dva globalna bankarska diva, Goldman Sachs i JP Morgan. Pripremne aktivnosti, kažu, traju već tjednima, a intencija je da se operacija zgotovi negdje potkraj svibnja, odnosno za mjesec-dva. Zanimljiva odrednica najnovije operacije, prema izvorima Poslovnog dnevnika, je da je ovaj put fokus ponajprije na zamjeni (dijela) domaćih zaduženja jeftinijim inozemnim izvorima

. U kojoj će se formi to realizirati, zasad se ne precizira, ali među domaćim bankarima spekulira se da Todorić računa da bi pritom mogao postići cijenu između 4,5 i pet posto. U svakom slučaju, mada se za međunarodne investiotre plasmani kompanijama poput Agrokora svrstavaju u visokoprinosne, s obzirom na trenutačnu cijenu novca, za njega bi to trebalo rezultirati osjetnim pojeftinjenjem financiranja, odnosno servisiranja duga. Većina domaćih financijaša Agrokorov plan stoga drži posve logičnim. Na tu ocjenu ne utječe bitno ni to što je on (imajući u vidu tvrdnje da je glavni fokus na razduživanju na domaćem tržištu) dijelom vjerojatno motiviran i strožim i širim pristupom HNB-a u praćenju izloženosti banaka.

To podrazumijeva i analize posredne izloženosti banaka pojedinim kompanijama, primjerice, putem kreditiranja faktoring društava koja posluju s klijentima tih banaka. S obzirom na veličinu i strukturu financiranja Agrokora, on je danas i najaktivniji igrač na faktoring tržištu, a intencija supervizije središnje banke očito vodi k tome da će ono postajati sve manje atraktivno, a tim i znatno manje. Potvrde li se tvrdnje da će planirana velika operacija refinanciranja Agrokora uglavnom biti usmjerena na financijske aranžmane s domaćim financijskim institucijama, to će biti značajan "događaj" i za bankarski sustav. I u solidnim godinama kreditne aktivnosti, naime, prirasti kredita mjerili su se jednoznamenkastim brojem milijardi.

Ne bez razloga, i HNB je u svojim izvješćima vezano uz kredite uz 2012. u fusnoti kao poseban događaj isticao prebacivanje 5,6 milijardi kreditnih potraživanja inozemnoj matici (slučaj Hypo Alpe Adria), a efekti operacije refinanciranja Agrokora za bankarski sustav mogli bi biti barem podjednaki. Razduživanje koje se mjeri milijardama kuna znači dodatnu naplavinu likvidnosti. Banke i bez toga bilježe velike viškove s kojima zapravo nemaju kamo.

Agrokor je za većinu domaćih banaka ipak bio poželjan klijent i zamjenske plasmane u privatnom sektoru neće biti lako naći. Iako neki financijaši optimistično računaju da bi Agrokorovo "totalno pospremanje" banke moglo dodatno potaknuti na proaktivniji pristup ostatku poduzetništva, pitanje je je li to baš najizgledniji scenarij. Trenutno se izglednijim čini da bi to mogao biti dodatni motiv matičnim bankama za novu rundu repatrijacije, odnosno povlačenje viškova kapitala.