U posljednja tri mjeseca broj radnika za koje poslodavci uplaćuju socijalne doprinose povećao se za 41 tisuću – na milijun i 449 tisuća osoba! Najveći skok bio je u mjesecu travnju, u kojemu je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje evidentirao 25 tisuća novih osiguranika.

Kao prije krize

Porast broja osiguranika evidentiranih u HZMO-u u skladu je s kretanjem na burzi nezaposlenih koja napokon bilježi minus od 45 tisuća osoba. U odnosu na siječanj, kada je bez posla bilo 293 tisuće radnika, jutrašnji brojčanik nezaposlenih stao je na 248 tisuća – najniže od srpnja 2009. godine. Hrvatska se tako barem po broju nezaposlenih približava pretkriznim razinama jer smo po broju zaposlenih još uvijek 150 tisuća ispod dosega u 2008. godini. Često se postavljalo pitanje gdje su ljudi, ako ih nema ni na burzi ni među zaposlenima? Dio je vjerojatno završio u mirovini, dio otišao raditi van, a velik broj ljudi se obeshrabrio i prestao je tražiti posao.

Nakon šest godina pada zaposlenosti, prošla je godina bila prva u kojoj se dogodio lagani rast zaposlenosti od 1,7 posto. Kretanja u prva četiri mjeseca 2016. godine potvrđuju da potražnja nije bila kratkotrajna te da radna snaga konačno dobiva daha i u Hrvatskoj. Zbog prirode naše ekonomije, većina poslova koji se nude preko državne burze rada još je sezonskog karaktera, no i mimo toga radnik više traži se i u prerađivačkoj industriji, trgovini te ostalim gospodarskim djelatnostima. Zbog smjene vlasti jedino je usporio sa zapošljavanjem javni sektor, pa proizlazi da zamršeni koalicijski odnosi i blokada odlučivanja, barem u nekom kraćem roku, ne moraju biti nužno loši za ekonomiju i poduzetnike. Višemjesečni rast izvoza i industrijske proizvodnje morali su stvoriti prostor za dodatno zapošljavanje i u realnom sektoru, samo što je to sve premalo i presporo u odnosu na dinamiku koja je prisutna u drugim državama.

Hrvatska ima tri puta veću stopu nezaposlenosti u odnosu na Češku kao najuspješniju tranzicijsku zemlju, a po zaposlenosti od nas su dva puta bolje i Poljska te Slovačka i Bugarska. Rezultat je to niza politika i procesa jer je Hrvatska u razdoblju od 2003.-2015. godine imala prosječnu stopu rasta BDP-a od samo jedan posto, dok je većina ostalih zemalja srednje i jugoistočne Europe rasla tri do četiri puta brže od nas, što se onda osjetilo i u standardu njihovih građana.
Slovačkoj, Bugarskoj i Rumunjskoj pošlo je za rukom da udvostruče primanja svojih radnika, dok se Hrvatska na svim područjima kretala puževim korakom.

Odlazak ljudi

Izuzev Slovačke, Češke i Slovenije, koje nisu bilježile velik odljev stanovništva nakon ulaska u EU, svima drugima dogodile su se i velike radne migracije. One vjerojatno utječu i na našu statistiku nezaposlenih, a Europska komisija procjenjuju da će u prvih šest godina članstva Hrvatsku napustiti između 166 i 219 tisuća radnika.
Nešto precizniji podaci postoje samo za Njemačku, gdje se lani doselilo oko 50.000, a iselilo oko 13.000 hrvatskih državljana.