Ni sav optimizam koji su nastojali potaknuti brodograditelji na svjetskoj razini, lani nije donio oporavak sektora i rast novih poslova.

Zaključeno je svega 513 novih gradnji, što je rekordno niska razina koju bilježi svjetska brodogradnja u posljednjih 10 godina. Na godišnjoj razini pad narudžbi novih brodova doseže 70 posto i snažnijeg je intenziteta nego godinu dana ranije, a koliko je dramatična situacija ilustrira i činjenica da je prije svjetske gospodarske krize broj novih narudžbi u brodogradnji bio i deseterostruko veći nego u prošloj godini. Prema analizi Hrvatske brodogradnje – Jadranbrod (HBJ), najveći dio od lanjskih 513 novogradnji, čija je ukupna vrijednost 34 milijarde USD i 11,6 mil cGT-a (kompenzirane bruto registarske tone), uspjeli su ponovno zaključiti brodograditelji iz Kine, a potpisali su ugovore za gradnju 227 brodova s 4,3 milijuna cGT-a vrijednih 7,7 milijardi USD.

Hrvatska brodogradnja, čija su veliki škverovi još u postupku restrukturiranja, ugovorila je gradnju ukupno sedam plovnih jedinica, odnosno trupova i brodica, s ukupno 0,12 mil. cGT-a i vrijednosti 249 milijuna dolara. To je, ističe direktor HBJ Siniša Ostojić, ukupno gledajući zadovoljavajući rezultat, no ipak nešto ispod razine prethodne dvije godine, u kojima su svi veliki brodograditelji – Uljanik, 3. maj, Brodotrogir i Brodosplit, imali nešto "solidniju izvedbu". Trenutno u knjizi narudžbi domaći škverovi ukupno imaju 41 brod, čija je gradnja ugovorena s rokom isporuke do sredine 2019., a vrijednost im je ukupno 1,74 milijarde USD. Analiza pokazuje i kako globalni pad poslova pogađa brodograditelje svih vrsta brodova, a jedino se izdvaja tržište putničkih i brodova za krstarenje, koje je i u 2016. imalo zavidan porast od čak 120 posto naspram novih narudžbi u 2015.  

Putnički brodovi dominirali su i u strukturi novih narudžbi u protekloj godini, čine gotovo četvrtinu ugovorenih gradnji, a slijede tankeri za sirovu naftu (19%), brodovi za rasuti teret (16%), kontejnerski (13%) i offshore brodovi (5%). Tržišna analiza knjiga narudžbi i postojećih flota pokazuje kako u nadolazećim godinama nije realno očekivati rast potražnje za offshore brodovima zbog smanjenih cijena nafte i aktivnosti na novim istraživanjima i eksploataciji ugljikovodika, te za LNG tankerima, kojih je u knjigama narudžbi najviše u odnosu na postojeće stanje flote.  Stabilna potražnja očekuje se za brodove za rasuti teret, a zanimljivi su i podaci o porastu prosječnih cijena brodova za rezališta, koje rastu zbog sve izraženijih problema držanja brodova na "mrtvom vezu", a koje su, ovisno o vrsti broda, u odnosu na konac 2016. već porasle i za više od 20 posto.
 

Lideri svjetske brodograđevne industrije ostaju azijske zemlje s udjelom od preko 96 posto u ukupnoj proizvodnji. Listu Svjetske knjige narudžbi, gledano u tonama nosivosti, predvodi Kina s učešćem od 42 posto, slijede Japan s 27 i Južna Koreja s 23 posto. Sva europska brodograđevna industrija drži tek 1,9 posto proizvodnje, pri čemu je Hrvatska trenutno na 11. poziciji i u odnosu na prethodnu godinu jedno mjesto niže rangirana, a preskočila ju je Španjolska čiji su brodograditelji popunili svoje knjige narudžbi. Europski prvak mjereno u nosivosti brodova ostala je Rumunjska, dok je bitan pomak na skali ostvarila Njemačka. Snažan pad količine novih poslova velike brodograđevne sile i dalje nastoje ublažiti procesima restrukturiranja ili gradnjama brodova za vlastite flote brodogradilišta, dok su u Europi, ocjenjuju u HBJ, jedino talijanska i njemačka u velikom zamahu zbog ugovorenih gradnji velikih kruzera.

U pravilu, tamošnji brodograditelji ugovaraju manji broj brodova, no riječ je o putničkim i specijaliziranim brodovima, koji su veće tehnološke razine i financijski zahvalniji za proizvođače. Ono što na brodograđevnoj sceni ne ulijeva nadu u priželjkivani konačni preokret trendova jesu prvi pokazatelji koje se u ugovaranju poslova evidentira u ovoj godini. Do ožujka ugovorena je proizvodnja svega 81 broda, što je u odnosu na isto lanjsko razdoblje smanjenje za 6 posto.  Stagnaciju se, međutim, očekuje i u nastavku godine, uz procjene daljnjeg pada vozarina i cijena novogradnji. Trenutna slika na svjetskom tržištu samo je odraz prekapacitiranosti brodograđevnih kapaciteta iz vremena prije početka gospodarske krize, a spor oporavak samo je potvrda da za tim narudžbama nije bilo realne potrebe tržišta, te da smo još uvijek u fazi apsorpcije tog viška, zaključuje Ostojić.