Za razliku od 17 europskih zemalja koje su zakonski regulirale psihoterapiju, u Hrvatskoj se Zakon o psihoterapiji "donosi" već dugih osam godina, jer je službeni proces pokrenut davne 20005. godine. Štoviše, iako prijedlog zakona postoji i spreman je za slanje u saborsku proceduru, Ministarstvo zdravlja u ladici ga drži dvije godine. Posljedica je kaos na tržištu, pa psihoterapiju nude mnoge nekvalificirane osobe kroz različite usluge, poduzeća ili individualno, bez adekvatne edukacije, upozorili su sudionici 2. međunarodne konferencije Saveza psihoterapijskih udruga Hrvatske (SPUH) održane ovog vikenda pod pokroviteljstvom Ministarstva socijalne politike i mladih.

„Sredstva predviđena od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, prema čijim propisima psihoterapiju mogu pružati jedino psihijatri, tako se koriste nenamjenski. Mnogi psihijatri nisu educirani za psihoterapeute, a njihove ustanove povlače novac od HZZO-a za uslugu psihoterapije. Prepreka donošenju ZOPT-a je zato najvjerojatnije upravo kvalitetna edukacija sukladno visokim profesionalnim standardima koje propisuje Europsko udruženje za psihoterapiju“ upozorio je Jadran Morović, psihijatar-psihoterapeut i predsjednik SPUH-a. Morović ističe da je nakon završenog fakultetskog obrazovanja potrebna višegodišnja teorijska i praktična edukacija za psihoterapeuta koja podrazumijeva rad na sebi u grupnom okruženju u trajanju od više stotina sati, te barem sto sati individualne psihoterapije kod nekog od starijih, licenciranih kolega.

Prema podacima Udruge, u Hrvatskoj postoji oko 450 psihoterapeuta sa završenim edukacijama, od čega ih 70 posjeduje Europski certifikat iz psihoterapije. U Udruzi ističu da bi legislativno reguliranje profesije omogućilo samozapošljavanje, jer bi zakonom prihvaćeni djelatnost i zvanje zahtijevali prikladnu edukaciju, stručnost pojedinca psihoterapeuta, ali i mogućnost otvaranja vlastite psihoterapijske prakse. 

Također, kako je prema postojećim propisima HZZO-a cijena psihoterapije niža u odnosu na cijenu psihofarmaka, posebno onih novije generacije, kombinacijom psihoterapije i psihofarmakoterapije i time postignutim skraćenjem trajanja liječenja mogle ostvariti znatne uštede u zdravstvu.