Zna li se da se s ovom godinom počinju vidjeti efekti ranijih ugovaranja iz aktualnog financijskog razdoblja 2014.-2020. jasna je i nervoza vidljiva nakon rebalansa državnog proračuna zbog dinamike korištenja raspoloživih sredstava iz europskih fondova.

Propitkuje se već hoće li se uspjeti potrošiti ukupne alokacije, za što je krajnji rok 2023., kada će se podvući crtu i neiskorišten kapital vratiti u proračun EU. Te 2023. ujedno će biti jasno i koliko su se hrvatski korisnici uspjeli uklopiti u pravila koja postavlja EU za korištenje novca, jer se još uvijek kao jednu od bolnih točaka spominje postupke javnih nabava i s njima povezane nepravilnosti te pripadajuće financijske korekcije.

Iz dostupnih podataka, u ovom financijskom razdoblju za Operativni program Konkurentnost i kohezija prijavljeno je ukupno nešto više od 700 sumnji na nepravilnosti, a od obrađenih 650 prijava u nešto više od 500 su utvrđene nepravilnosti, dok u 150 prijave nisu bile osnovane.

Najčešće nepravilnosti pri tom detektirane su tijekom provedbe projekata radi pogrešne primjene pravila o javnoj nabavi, a najčešće su posrijedi diskriminacijski uvjeti sposobnosti i kriteriji za odabir ponude utvrđeni u pozivima na nadmetanje.

U javnosti je nekoliko krupnijih slučajeva posljednjih godinu dana privuklo pozornost na tu problematiku; HŽ infrastruktura i gradnja pruge Dugo Selo – Križevci, koja je zbog utvrđenih nepravilnosti morala vratiti 5 posto novca, oko 60 milijuna kuna, te projekt obnove studentskih domova u Zagrebu, vrijedan 220 milijuna kuna.

Zbog kršenja pravila javne nabave tom projektu Studentskog centra prijeti sankcija s 25 posto iznosa koliko predlaže hrvatsko nadzorno tijelo ili 100 posto koliko traži Agencija za reviziju sustava provedbe programa EU. Odluka iz Bruxellesa o tome još se čeka.

No, takvih je primjera još poprilično, a iz nadležnih institucija informacije govore kako su upravo u natječajima za građevinske radove pojavljuje i najviše nepravilnosti, kao i u projektima vodoopskrbe.

“Naši su korisnici još uvijek navikli na stara pravila u javnoj nabavi, pa su u mnogim projektima prisutne takve nepravilnosti”, kažu upućeni, ali zasad još nema točnih procjena koliko se ukupnih troškova zbog ovih financijskih penala ne odobrava. U članicama EU taj se prosjek kreće između 8 i 10 posto.

Ariana Vela,vlasnica Učilišta EU Projekti, analizira podatke Ministarstva regionalnog razvoja i fondova EU, iz programa koje provodi Središnja agencija za financiranje i ugovaranje programa i projekata EU (SAFU), prema kojima su dosad donesene 183 odluke o nepravilnostima za 75 korisnika.

U 130 slučajeva utvrđene su nepravilnosti, a ukupan iznos neprihvatljivih troškova je 216 milijuna kuna. Od spomenutih 75 korisnika kojima su utvrđene nepravilnosti, inače, njih 73 su obveznici javne nabave.

“Radi se o projektima iz različitih sektora, no važno je istaknuti da će, s protekom vremena, ovi iznosi rasti”, ističe Vela i pojašnjava kako je Hrvatska sada na 55 posto ugovorenosti ukupne alokacije, a isplatila je tek nešto manje od 15 posto. S obzirom na to da je zasad najveći dio nepravilnosti utvrđen upravo u provedbi, posebice u segmentu javne nabave, Vela očekuje se da u sljedećem razdoblju slijedi pravi val financijskih korekcija koji bi mogao imati ozbiljan utjecaj i na javne proračune.

Na upit koliko nepravilnosti usporavaju povlačenje sredstava fondova EU, te na kojoj se razini najviše one događaju, sustava ili korisnika, Vela kaže kako nepravilnost proceduralno ne usporava provedbu projekata jer se radi o odluci kojom je utvrđeno odstupanje od nekog pravila i šteta za EU proračun.

Projekti se, dodaje, ne zaustavljaju niti kasne zbog toga, no činjenica jest da financijske korekcije imaju utjecaj na konačni doprinos EU i korisnika u projektu, kao i na novčani tok ako je projekt još uvijek u provedbi. Što se tiče projekata koji su završeni i kojima je nepravilnost naknadno utvrđena, otvara se, pak, pitanje kako će pojedini korisnik vratiti dodijeljeni novac.

Iako se u javnosti stječe dojam kako će nepravilnosti država vratiti EU, sav iznos na koji su dosad utvrđene financijske korekcije ne vraća se automatski EU nego u ukupnu alokaciju koja je Hrvatskoj na raspolaganju u sklopu Operativnog programa i može biti korišten za druge projekte.