Žao mi je što se miješa obitelj u ovom slučaju, ne mogu vam to oprostiti. Sve je čisto oko naše kuće“, rekla nam je na početku razgovora Marija Rohatinski, supruga guvernera HNB-a Željka Rohatinskog. Ovo je njezin prvi istup u javnosti, a razlog je medijsko ”usijanje“ u vezi s imovinskom karticom njezina supruga koji slovi za najpopularnijeg dužnosnika u državi. Iako živi u kući na zagrebačkom Gornjem Bukovcu, guverner je nije prijavio u imovinskoj kartici. Kuća je donedavno bila u vlasništvu tvrtke Romah, tj. Marije Rohatinski, a tvrtka je u međuvremenu prodana koncernu Agrokor. U razgovoru za Poslovni dnevnik Marija Rohatinski je odlučila iznijeti svoju stranu priče. ”Moj suprug nikad u javnosti ništa nije tajio, vidjeli ste koliko je ta kuća skromna. Imam 38 godina staža, a on 37. Zar mi ne smijemo imati kuću vrijednu 250.000 eura? S time da sam ja 20 godina privatna poduzetnica. To je prestrašno kako nas se razvlači. I žao mi je mog prijatelja Ivice Todorića i njegove tvrtke Agrokor koja je u sve to uvučena. Mi se poznajemo 40 godina”, kaže Marija Rohatinski.

Zašto ste prodali tvrtku Romah baš Agrokoru?
Tvrtku sam osnovala 1991. godine, znači vodila sam je punih 20 godina, a glavna joj je djelatnost međunarodno otpremništvo i carinjenje robe. Tvrtka je imala i dobrih i loših trenutaka. Prije toga sam 18 godina radila u najvećoj špediterskoj tvrtki bivše države, riječkoj Transadriji. Ivicu Todorića, kojem sam prodala Romah, poznajem dugo, još iz školskih dana, prije studija. Znamo se i prije nego sam upoznala supruga. Kad sam počela s privatnim biznisom, postali smo i poslovni partneri.

Možete li nam pojasniti vaš poslovni odnos i tko su vam još bili klijenti?
Radila sam s dosta klijenata, a Agrokor i njegove članice su mi bili među važnijima. Tu nije bilo ničega drugog osim poslovnog i prijateljskog odnosa. Moja tvrtka je 2004. kupila kuću o kojoj vi posljednjih dana pišete. Ne znam zašto je ta kuća sad kamen spoticanja, ona je u posjedu Romaha već sedam godina.

Kuća je kamen spoticanja jer je vaš suprug državni dužnosnik i zanimala nas je njegova imovinska kartica. Ispalo je da te kuće u kartici nema.
Mislim da je sve uredno navedeno u njegovoj imovinskoj kartici i on je tu i naveo da ja imam tvrtku Romah. Nikad to nije tajio. Koliko znam, prema zakonu se podaci ažuriraju jednom godišnje i on se spremao to učiniti na kraju ove godine. A promjena je da sam tvrtku prodala Agrokoru i pritom kao fizička osoba otkupila kuću.

Zašto ste prodali tvrtku?
Unatrag nekoliko godina poslovi idu jako loše. Zaoštrili su se odnosi na tržištu, poslova je sve manje. Mali špediteri loše prolaze i nekako bih sve to progurala da se lani nisam razboljela. Borim se s karcinomom. Došla sam svom prijatelju i poslovnom partneru Ivici Todoriću i rekla: “Čuj, najpametnije bi bilo da to ili prodam ili na neki način riješim.” Mi smo već prije razgovarali o zajedničkim poslovnim planovima, pogotovo prije ulaska u Europsku uniju, kako da razvijemo poslove na Dalekom istoku. Nažalost, mene je bolest spriječila. Lani sam imala operaciju, i razumijete kako mi je. Zato sam se i povukla.

Kako ste kupili tu kuću?
Od sredstava tvrtke.

Po kojoj cijeni?
Cijena je 250.000 eura, kupoprodajni je ugovor sklopljen 2004. godine. Sve je čisto: prodala sam tvrtku i otkupila kuću kao fizička osoba.

Zašto se u zemljišnim knjigama i dalje navodi Anto Stojaković i tko je on?
Od njega smo kupili kuću koja još nije uknjižena i borimo se s tom legalizacijom. Nismo upisani jer kuća još nema uporabnu dozvolu. Anto Stojaković se obvezao da će nam pomoći oko papira; kad smo pronašli kuću koja nam odgovara, morali smo brzo to rješavati. Mi smo kuću isplatili, stvar stoji u gruntovnici. Sad se borimo s uporabnom dozvolom.

Pretpostavljamo da će to sad najavljenom općom legalizacijom biti riješeno?
Nadam se. Anto Stojaković nam je rekao da će pomoći oko uknjižbe, ali se u posljednje vrijeme ne javlja.

Kako to da vaš suprug, odgovarajući na upit Poslovnog dnevnika, nije znao da ste vi prodali tvrtku Agrokoru?
Vjerujte da mi o tim stvarima uopće ne razgovaramo. On radi svoj posao, ja svoj i ne miješamo se jedan drugome u posao. On mi je doslovce rekao: “Pusti me s tvrtkom i kućom, da sam htio ići u privatne vode, već bih otišao!”

Za koliko ste prodali tvrtku Agrokoru i kad su se transakcije dogodile?
U ožujku sam prodala tvrtku i pritom zadržala, odnosno otkupila kuću. Cijena transakcije je jednaka vrijednosti kuće. Dakle, ja sam u toj priči zadržala kuću čija je vrijednost 250.000 eura.

Dakle, u tvrtki Romah najvrednija je bila kuća, a operativno ste poslovanje prodali zapravo za kunu?
Da, točno. Vrijednost kuće je 283.000 eura s vrtom, a ja sam je otkupila za 2,1 milijun kuna.

Kontradiktorni odgovori

Tvrtka Romah prodana, a guverner nije znao?
Guverner Željko Rohatinski nije nam odgovorio na pitanje zašto je Poslovnom dnevniku odgovarajući na pitanja o kući, dao posve različite odgovore od onih koji su u srijedu osvanuli u Novom listu gdje kaže da je “supruga nakon prodaje tvrtke tim novcem otkupila kuću u kojoj žive”, dva dana nakon što smo ukazali na njegovu netransparentnu imovinsku karticu. Prema odgovorima koje nam je HNB poslao 25. kolovoza ispada da on nije znao ili je prešutio činjenicu da je tvrtka Romah prodana Agrokoru, odnosno da je njegova supruga otkupila kuću. Guvernerova supruga u intervjuu Poslovnom dnevniku brani supruga tvrdeći da on ne zna ništa o njezinim poslovima. Transakcija s Agrokorom dogodila se u ožujku ove godine i guverner je trebao znati da je kao dužnosnik ipak morao znati za ženine poslove posebice ako se oni tiču stambenog prostora u kojem živi. Ono što nam guverner Rohatinski također nije pojasnio kako je reguliran njegov najam u toj kući. Kuće i jahte se kupuju na tvrtke kako bi se izbjeglo plaćanje poreza, a ako ih “zaposlenici” koriste u privatne svrhe, radi se o primitku u naravi kod čega je potrebno plaćati porez. Poznato je da se to u Hrvatskoj uglavnom ne prakticira i dobar dio poduzetnika funkcionira na taj način. No, guverner nije istovremeno i zaposlenik tvrtke Romah te je takvu situaciju trebao riješiti određenim ugovorom i prijaviti ga u imovinskoj kartici. Na kraju, iz razgovora s guvernerovom suprugom doznajemo i da kuća uopće nema uporabnu dozvolu te da se oko uknjižbe još “natežu” s čovjekom koji im je prodao nekretninu. Puno komplikacija u priči o najobičnijoj kući.