Ministar zdravstva Milan Kujundžić iznio je podatak da je ukupni dug zdravstva na kraju 2016. godine bio 7,56 milijardi kuna. Ta visina duga iznenadila je mnoge, a pitanje financiranja zdravstva ponovno izbacilo u prvi plan.
"Ovako velike brojke mogu se rješavati na tri načina. Prvi je povećanje javnog duga, što bi utjecalo na kreditni rejting države, zatim dalje gomilanje deficita, a to ima svoju granicu, ili pak iznaći riješenje unutar države i doći do brojke koja će značiti financijski održivo zdravstvo. Pitanje je koji su to brojevi, ja ne držim rješenje u rukavu", kaže ministar Kujundžić, odbivši precizirati planira li i kakav model za rješavanje zdravstvenih dugova, kazavši tek da je "jasno kako treba povećati input novca", a na upit znači li to poskupljenje, žurno naglašava: "Nisam to rekao!".
Poskupljenje bi se naravno odnosilo na dopunsko zdravstveno osiguranje kojeg građani sada plaćaju 70 kuna. Ipak, treba pojasniti da se u tih sedam milijardi dio dugova prebija, odnosno da je riječ o ukupnim dugovima, a kada se raščlane, onda se barata iznosom dospjelih dugova od 3,5 milijardi kuna, kako pokazuju podaci Udruge poslodavaca u zdravstvu (UPUZ). Zadnja sanacija ulijevanjem 6,5 milijardi kuna bila je prije pet godina, kojim su se pokrili dugovi bolnica i HZZO-a.
Ponovna sanacija samo bi privremeno riješila problem, no dugoročno su potrebne i konkretnije mjere. Tako nam jedan ministar u Vladi govori kako bi bilo potrebno spojiti bolnice, što je načelno ministar Kujundžić nedavno najavio. Nadalje, naš sugovornik iz Vlade kaže kako je potrebno uvesti profesionalnije upravljanje bolnicama, uspostaviti tržište zdravstvenog osiguranja, odnosno uvesti konkurenciju. Ekonomski stručnjak Željko Lovrinčević smatra da HZZO treba dobiti konkurenciju, ali da je potrebno i djelomično privatizirati zdravstveni sustav. Kroz primjerice najam prostora. Ali, kaže Lovrinčević, to je pitanje društvenog izbora.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.super 24 je u pravu..to tako funkcionira..dok kod pravih temeljnih zdr osig kao sto je NHS ili HZZO a koji se ne bi niti trebali zvati osiguranje nego zaklada ( NHS je trust ) jer ne moraju nuzno biti profitabilni potrebno je platiti tocno ucinjenu uslugu, a ne pausal koji se doznacuje bolnicama u hrvatskoj, bez obzira jesu li ili nisu neku uslugu napravili..hzzo placa pausal..u UK je to pod kontrolom family dr koji u ime pacijenta placa samo odradjenu i pruzenu uslugu, sve je pod strogom kontrolom primatelja usluge tj lijecnika obiteljske i pacijenta..bolnice se sada “tuku” za lijecnike obiteljske i njihove pacijente..cijene zdravstvenog osoblja svuda na svijetu prelaze i 50% prihoda..u svim public sustavima..to je jedini nacin da ih se zadrzi public
i kakve to veze ima sa HZZO-om?
u gornjem primjeru problem je bio što nisu dovoljno love izvlačili od osiguranja da pokriju troškove, a ne u tome da je osiguranje bilo u gubitku..
kako imam kolegu koji radi u takvoj “profitabilnoj” bolnici u Njemačkoj mogu vam reći kako to ide i kako su se ovi vaši izvukli iz minusa.. našli su načine kako izvući više love od osiguranja.. od povećanog opsega pretraga do skupljih tretmana, duljih boravaka u bolnici, preferiranje pacijenata sa boljim osiguranjem od kojeg je moguće izvući više love, bolje popunjavanje kapaciteta i tako dalje..
a ovo da onaj koji plaća treba postavljat upravu,, javite to DT-u tako da mi Hrvati koji plaćamo telefon i internet postavimo svoju upravu..
@super, žašto bi HZZO bio vlasnik bolnica? Zar Hilton posjeduje sve hotele koje vodi? Stvar je u nerazumjevanju. HZZO u naše ime plaća bolnicama troškove, a onaj tko plaća trebao bi postaviti management. Moja šogorica je kao sestra radila u jednoj okružnoj bolnici u Njemačkoj, koja je stvarala enormne gubitke. Prije nešto više od dvadeset godina osnivači (općine i gradovi) su odlučili dati jednoj firmi, koja se bavi managentom u zdravstvu, bolnicu na upravljanje. Nakon tri godine bolnica je poslovala pozitivno. A šta je management napravio? Sve što nije core business je doživio outsourcing. Liječnici i sestre su dobili osim opisa radnih zadataka i dva-tri mjerljiva, radni procesi su bili permanetno pod kontrolom (PDCA metodama) i optimatizacijom. Osim toga, kuhinja, praonica, održavanje objekta, čišćenje objekta, ljekarna, cafe…sve u outsourcing. Nadalje, u jednom krilu bolnice napravili odjel za pacijente koji mogu i žele platiti više. Žašto ne preuzeti nešto, što se već dokazalo u praksi?
Kljuc razumijevanja zdravstvenog osiguranja je u sigurnom dogadjaju i mogucem dogadjaju. Tu je razlika u profitabilnosti i tu je razlog odbijanja pojedinih pacijenata u privatnim osiguranjima. A da se i temeljno osiguranje moze racionalizirati- moze. Eno miami je napisala istinu.
Uključite se u raspravu