Tvrtka Rimac Automobili nastala je prije točno pet godina, sredinom studenog 2009. godine.

Kriza je taman udarila Hrvatsku i do sada nije popustila. Unatoč tome, tvrtka inovatora Mate Rimca danas tržišno vrijedi više od pola milijarde kuna. U nju su uložili vlasnik Forbesa, Kinezi i bivši naftaš iz Kolumbije. Tvrtka je razvila i proizvodi najbrži električni automobil na svijetu Concept One. Brzina mu je 325 kmh, ubrzava do stotke za 2,8 sekundi i s jednim punjenjem baterija može prevaliti put od Zagreba do Dubrovnika.

Uz to, drži pet Guinnessovih i FIA svjetskih rekorda, a radi i na tehnologiji autonomne vožnje kakvu u svijetu razvija tek šačica kompanija poput Tesle i Googlea. S investicijom većom od 10 milijuna eura prvi hrvatski proizvođač automobila želi do 2017. imati proizvodnju od najmanje 20 vozila godišnje, promet od 15 milijuna eura te svake dvije-tri godine na tržište izbacivati nove vlastite modele vozila koje će biti upola jeftiniji za proizvodnju. S Matom Rimcem razgovarali smo u njegovom pogonu u Svetoj Nedjelji kod Zagreba.

Da li ste očekivali da će nakon pet godina vaša tvrtka tržišno vrijediti više od pola milijarde kuna?
Očekivao sam da će sve ići brže nego što je išlo. U biznisu baratam u eurima pa me procjena u kunama malo iznenadila – pola milijarde doista zvuči impresivno. No, zapravo ne razmišljam o vrijednosti tvrtke već stvarima koje još želim napraviti.

Ali da danas prodate biznis u džep bi mogli vi osobno spremiti više od 400 milijuna kuna, krenuti s nečim novim. To vam nije primamljivo?
Meni nije. Ovo je ono što želim raditi i zato sam dao određena obećanja investitorima. Obvezao sam se do 2020. godine ostati direktor tvrtke i zadržati više od 50 posto vlasništva. Trenutačno imam 82 posto.

Priča se da je jedna velika automobilska tvrtka ponudila preuzimanje?
Da, ali Rimac Automobili nisu na prodaju. I ne, ne mogu reći o kome se radi.

Ipak planirate novu rundu investicije već iduće godine?
Sada mi se to čini izvjesnim. Više nisam u situaciji da moram tražiti novac već mi samo stižu ponude. S kapitalom bi brže rasli i brže mogli ući u neka nova područja. Zadovoljan sam time. Žao mi je samo što, primjerice hrvatski VC fond koji se najavljuje za iduću godinu, nije postojao koju godinu ranije. Brže bi došao do pozicije gdje sam danas.

Kakva bi bila druga runda? S još jednom nulom na kraju s obzirom na planove o tvornici kapaciteta 200tinjak automobila godišnje?
Concept One smo razvili vlastitim kapitalom. Ova investicija je došla za prvi serijski model Rimac Automobila koji ćemo predstaviti početkom 2016. godine i koji će se proizvesti u 88 primjeraka. No, želja mi je kroz iduće 3 do 4 godine imati tri serijska modela u ponudi i proizvoditi nekoliko stotina komada godišnje.

Kakva tri modela?
Po jedan u klasi Ferrarija 458, zatim Lamborghini Aventadora i McLarena P1. Znači, od sportskog preko supersportskog do hipersportskog modela. Svaki je u svojoj cjenovnoj kategoriji, jer razlike u zahtjevima, očekivanjima i na koncu bogatstvu imućnih vrlo su velike.

Kako ste došli do Kolumbijca Kanayeta Yapesa koji je prvi uložio u Rimac Automobile?
Ono što se malo zna je da je on Kolumbijac hrvatskog podrijetla. Otac mu je nakon 2. Svjetskog rata otišao u Kolumbiju. On sam ne zna ni riječi hrvatskog. Obogatio se na nafti, voli brze automobile i član je Ferrarijevog Clienti i FXX programa te je vlasnik Ferrari Formula 1 bolida. Osim toga je i investitor te član Uprave Formule E. Želio je da mu se kćer rodi u Hrvatskoj pa mu je jedan prijatelj iz Kolumbije predložio da nas posjeti kad će već biti ovdje. Nakon prve probne vožnje naših automobila i upoznavanja s našim planovima, se vrlo brzo odlučio investirati u našu tvrtku.

Koliko su trajali sami pregovori o investiciji?
Franku sam rekao da ne volim puno pregovarati i da neka sam da ponudu. On ima sličan stav. Rukovali smo se i to je bilo to. Nažalost, idućih šest mjeseci trajalo je sređivanje papirologije, jer investitore u Hrvatsku ovdje zaskočimo hrpom administracije. Isti slučaj je bio i s ostalim investitorima. No, zadovoljan sam, jer ne znam niti za jedan hrvatski startup koji je primio investiciju izvana a da je zadržao sjedište u Hrvatskoj.

Gdje su Rimac Automobili danas?
Smatramo da smo trenutno tehnološki lider na području high-performance električnih pogonskih i baterijskih sustava te svojevrsni centar tehničke izvrsnosti za tu industriju. Mi smo jedini proizvođač automobila u jugoistočnoj Europi koji nije u vlasništvu nekog od velikih tvrtki iz automobilske industrije. S druge strane, Hrvatska, koja po prvi put ima vlastitog proizvođača, sada ima i jedini vlastiti komercijalni brend osobnih automobila u JI Europi. Brend koji ima vlastiti razvoj i proizvodnju. Mislim da ljudi kod nas još ne razumiju što to stvarno znači.

Što ne razumiju?
U auto industriji su se u posljednjih 30 godina na cijelom svijetu probila samo tri nova proizvođača osobnih automobila. Talijanski Pagani, švedski Koenigsegg i američki Tesla. Rijetki proizvođači rade toliko svog razvoja kao mi, čak i po pitanju dizajna, a kamo li tehnologije. Primjerice, Ferrari je sam dizajnirao samo jedan svoj automobil. Taj posao outsourcea u Pininfarini. Mi to radimo sami. Čak 60 posto zaposlenih radi na razvoju. To je jedan od razloga zašto već sada zapošljavamo više ljudi nego neki etablirani proizvođači sportskih automobila.

Koliko ste automobila do sada prodali? Koliko proizveli? Kome prodali?
O imenima kupaca ne mogu mnogo pričati, osim onoga što su sami objavili. Prvi automobil temeljen na Concept Oneu nazvan Volar-E isporučili smo prije dvije godine španjolskoj tvrtki Applus+ IDIADA iz Barcelone. Godinu i pol prije toga smo u Frankfurtu predstavili Concept One. To je trebao biti konceptni auto prije nego napravimo model koji će se prodati u 88 primjeraka. No, interes je bio takav da smo popustili i sad proizvodimo ekskluzivnih osam primjeraka Concept Onea. Jedan je za naše potrebe. Još četiri Concept Onea je prodano. Oni su sada u proizvodnji i isporučit ćemo ih tijekom iduće godine. Među kupcima je naš investitor Frank Kanayet Yapes, zatim njemačka organizacija GreenTEC Campus, jedan kupac iz Azije te očni kirurg iz Miamija koji će biti prvi kojem ćemo isporučiti Concept One. Dobro idu i razgovori o prodaji preostala tri Concept Onea.

Kako to da niste prodali već sve modele Concept Onea?
Zato što nije bitno samo prodati prvih osam automobila već je bitno i kome ih prodate. Očni kirurg iz Miamija, koji će prvi dobiti Concept One, ne računajući naš model, nije slučajni kupac. On je vrhunski ljubitelj zelenih vozila i visoke tehnologije. Kad se odlučio na kupnju doletio je iz Miamija u Zagreb da bi sjedio s nama i birao detalje u automobilu. Nakon toga je još jednom došao u Zagreb na probnu vožnju te je skupa s nama sudjelovao na prvoj utrci Formule E u Pekingu. Kroz mjesec dana ponovo dolazi u Hrvatsku da vidi kako napreduje posao. Kad mu isporučimo automobil, svoj Concept One planira koristiti za razne sajmove, utrke Formule-E u SAD-u te razne druge aktivnosti. To je tip kupaca kakve tražimo, jer kupnjom našeg automobila kupuje ulaznicu u ekskluzivni klub te promovira naš proizvod.

Zašto vaša tvrtka, pored svega što ste naveli, ipak ima promet od svega pola milijuna eura godišnje i slabu bilancu?
Da se našalim. I ne samo to, ove godine ćemo zabilježiti gubitak. Zamislite tek to, a dobili smo investiciju. No, šalu na stranu, razumijem kritičare. No, nažalost oni ne razumiju posao kojim se ja bavim. Mogao bih žrtvovati budućnost i fokusirati se na popravljanje bilance. Mogao bih sada ganjati velike prihode kako stvarno ne bi imao gubitak na kraju ove godine. Ponuda i mogućnosti ima. No, onda Rimac Automobili neće lansirati nove modele na tržište prema planu i to ne želim. Fokusirali smo se na razvoj idućih modela koji će donijeti veće prihode tek za 2-3 godine.

Što želite?
Posao koji trenutno radimo je kombinacija B2B i B2C poslova. Konstantno radimo tehnički izazovne razvojne projekte za druge proizvođače, a ostatak vremena radimo na našem vlastitom razvoju. Učimo i napredujemo u oba slučaja. Cilj je da nam u budućnosti glavni posao bude proizvodnja vlastitih automobila ali da i dalje razvijamo tehnologiju za druge proizvođače. Zahvaljujući investiciji ne moramo prihvaćati svaki B2B posao koji nam se nudi nego biramo samo najkvalitetnije projekte kako bismo se mogli fokusirati na vlastite proizvode.

Svejedno je neobično što ćete u 2014. imati gubitak, a primili ste investiciju. Zašto?
Investicija je prvenstveno namijenjena dugoročnom razvoju i povećanju proizvodnih kapaciteta. Troškovi su porasli, jer smo investirali u ljude i proizvodne kapacitete. Narasli smo s 19 na 60 ljudi, kupili smo dva CNC stroja i druge strojeve. Osim toga, tu su i administrativne prepreke koje su otegnule prvu fazu ulaganja od početka godine do sada, jer je investicija u startup čije je sjedište u Hrvatskoj previše složen pravni posao. No, nažalost ako ćemo imati gubitak nećemo se moći prijaviti na potpore niti u Hrvatskoj niti iz EU fondova iako smo financijski vrlo stabilna tvrtka. Kad sve to zbrojim, ljut sam.

Zašto?
Zato što je prva faza razvoja tvrtke bila traumatična. Automobilska tvrtka se ne može izgraditi preko noći. Ekonomisti često koriste automobilsku industriju kao primjer kada pričaju o industrijama s visokim ulaznim barijerama, tj. industrije u koje je novim tvrtkama teško ući. To je industrija koja je dominirana od strane ogromnih tvrtki koje su mahom osnovane prije drugog svjetskog rata. Cijela industrija je postavljena prema tim ogromnim mastodontima – od dobavljača do rigoroznih sigurnosnih i homologacijskih zahtjeva koji su često nepremostivima prepreka za male tvrtke. Godinama sam radio kao konj, bez financijskih rezultata. Kasnio sam s plaćanjem najamnine i struje. Jedva sam pokrivao projekte i redovito bio na rubu. Poduzetnik mora brinuti o financiranju svog poduzeća. To razumijem. No, u isto vrijeme vidim kako je SAD zbog strateškog interesa Tesli i drugim tvrtkama koje se bave električnim automobilima dao poticaje kakvi su ovdje nezamislivi – primjerice 500 milijuna dolara u njihovim počecima, pa stoga stojimo u nepravednom položaju na tržištu u odnosu na ostale igrače.

Kad smo kod nemogućih stvari. Da li je sad u Hrvatskoj moguće homologirati auto proizveden ovdje i može li ga se zatim legalno izvesti?
Kad smo isporučili prvi automobil Hrvatska nije bila u EU i kako naša zemlja prije nije imala auto-industriju nije postojao carinski broj za automobil domaće proizvodnje pa smo se morali pobrinuti o tome prije isporuke automobila. Znam, smiješno. Zakonodavstvo u Hrvatskoj nije prilagođeno proizvodnji i izvozu. To se mijenja, ali presporo. Concept One se pojedinačno homologira u zemlji u kojoj se isporučuje. U planu je da se radi tipska homologacija za Europu, SAD i Kinu. U Hrvatskoj ne postoje institucije koje mogu odraditi homologaciju za EU, a kamoli za naša glavna tržišta SAD i Kinu pa taj proces prolazimo sa stranim tvrtkama.

Kako planirate povećati prihod u budućnosti?
Modele koje trenutno razvijamo planiramo proizvoditi u znatnim količinama pa će nam to biti glavni izvor prihoda. Nadalje, poznato je kako razvijamo i proizvodimo prototipove i male serije za druge proizvođače, kao što su primjerice eBiqe za Qoros i Volar-E za IDIADA-u. Kako smo prvenstveno tehnološka tvrtka, se sve tehnologije koje razvijamo mogu primijeniti na raznim drugim područjima – slično kako smo to napravili s našim vlastitim brandom high-performance električnih dvokotača Greyp ili s invalidskim kolicima. Javljaju nam se i razne tvrtke da radimo i letjelice na električni pogon, vlakove i buseve. U Genevi će se i ove godine predstaviti neka naša nova rješenja koja smo radili za poznate marke automobila. I onda takve tehnologije možemo licencirati što je također važan izvor prihoda. 

Kakav je profil vaših zaposlenika danas?
Najviše je inženjera elektrotehnike, njih 20-ak, imamo desetak strojara među kojima imamo specijaliste za šasiju, vehicle dynamics itd. Tu je i dizajnerski tim koji dizajnira sve elemente interijera i eksterijera automobila. Kako većinu komponenti automobila proizvodimo in-house, konstantno povećavamo broj zaposlenika u odjelu kompozita gdje proizvodimo sve karbonske elemente automobila, strojnoj obradi, sklapanju i ostalim odjelima. Plan je povećati broj zaposlenih na 100 do 150, ali ovisit će i o tržištu rada. Već je sad sve teže naći ljude određenih profila.

Kakve zaposlenike tražite?
Primarno tražimo ljude sa strojarstva i elektrotehnike. Kako možete vidjeti govorimo o proizvodnji automobila, ali većina radnika sjedi za računalima. Rade se matematički modeli i simulacije, dizajnira i programira. Idealne kandidate ne biramo toliko prema školi koliko prema znanju i aktivnostima.

Kako?
Primjerice, postoji natjecanje Formula Student gdje se studentski timovi natječu kako u zadanom budžetu i vremenu stvoriti što bolji bolid koji se zatim koristi u utrkama. To je prava životna situacija. To je iskustvo. Zato mi tražimo zaposlenike na takvim natjecanjima, a to rade i ostali od BMW-a na dalje. Diplome su nam manje bitne.