Nedavno su predstavljeni rezultati velikog istraživačkog projekta Agencije za znanost i visoko obrazovanje čiji je jedan od ciljeva bio istražiti doživljaj budućnosti i perspektive mladih u Hrvatskoj te njihov doživljaj vrijednosti obrazovanja. Istraživanje je pokazalo da 53 posto srednjoškolaca najpoželjnije mjesto za život i rad vidi izvan Hrvatske te ih 39,3 posto priželjkuje odlazak u neku od zemalja EU. Vezano uz to, čak 43,9 posto vidi budućnost Hrvatske pesimistično, ali svoju budućnost čak 86,5 posto vidi pozitivno. Kako komentiraju ove rezultate, gdje vide glavne uzroke pesimističnog gledanja na budućnost Hrvatske i odakle toliko optimizma u pogledu osobne budućnosti, pitali smo stručnjake s visokoobrazovnih institucija.

Prodekanica za nastavu i studente na Veleučilištu Baltazar Zaprešić Ljubica Bakić-Tomić kaže kako su danas informacije zahvaljujući internetu i socijalnim mrežama dostupne svugdje i svakome pa je teško sakriti istinu, ona uvijek ispliva na površinu. “Mladi ljudi uspoređuju situaciju u Hrvatskoj i Europi i uočavaju da je u Hrvatskoj za isti posao čovjek plaćen barem duplo manje nego u Europi. U Njemačkoj učitelj ima plaću 3 do 4 tisuće eura, a u Hrvatskoj nitko u prosvjeti, čak niti sveučilišni profesor s najvišim zvanjem nikada ne dostigne toliku plaću tijekom svog radnog vijeka. Nije li to sramota? Učiteljski poziv nije jedini podcijenjen. Prošle godine sam bila u Gruziji gdje najviše plaće u zemlji imaju policajci, učitelji-profesori i liječnici, onda slijede svi ostali iza njih. To govori o vrijednostima jednog društva. Koje su vrijednosti hrvatskog društva ako najviše zarađuju odvjetnici i bankari?”, pita se prodekanica Baltazara te napominje kako mladi ljudi imaju informacije i njima upravljaju za vlastite potrebe, pa sebi za cilj postavljaju stjecanje što višeg stupnja obrazovanja kako bi svoju sreću mogli potražiti tamo gdje će njihovo znanje i trud netko cijeniti i za to ih adekvatno platiti. S time se slaže i Vedrana Pribičević, predavačica i voditeljica katedre za ekonomiju na Zagrebačkoj školi ekonomije i managementa (ZŠEM) koja upozorava da ne smijemo podcjenjivati inteligenciju srednjoškolaca.
“Možda ne prate stručne analize, ali nisu neperceptivni te su uspjeli sami zaključiti, pa premda samo iz anegdotalnih primjera iz vlastite okoline, da Hrvatska nije zemlja u kojoj se cijeni znanje i stručnost. Ovo je dobra vijest za nas, jer pokazuje da je barem 40 posto naših srednjoškolaca spremno na odricanja i kontinuiran rad koji se podrazumijeva u kompetitivnom okruženju kao što je primjerice Njemačka ili neka druga destinacija koju sanjaju”, kaže Vedrana Pribičević.

Voditeljica odjela za upise na RIT Croatia Ivana Silić pak smatra kako su mediji najviše pažnje posvetili rezultatu vezanom uz moguć odlazak mladih u inozemstvo, a to nije najalarmantniji podatak. “Učimo djecu da su građani svijeta, da su mogućnosti neograničene, a to je uzbudljivo. Većina mladih voli uzbuđenje i novo, te ne čudi da im je život negdje drugdje atraktivna opcija – ali ne isključivo zbog nezadovoljstva životom u Hrvatskoj. Dodatno, oni govore o svojoj viziji, a ne o stvarnoj namjeri; uz tako velik broj mladih koji pokazuju da žele otići iz zemlje, očekivali bismo da će ih jednako velik broj, ili barem približan, iskoristiti mogućnost studentske razmjene kroz vrijeme studija (Erasmus). Nisam sigurna koja je zadnja brojka odlazaka, ali zadnje što sam čitala da smo i dalje ispod ili oko 1 posto ukupne studentske populacije”, kaže Ivana Silić i ističe da ne treba ignorirati razmatranja studenata da odlaze raditi i živjeti u inozemstvo, ali ne treba niti preuveličavati značenje ove konkretne brojke. “Trebamo se, primiti konkretnih stvari koje možemo napraviti u svom dvorištu – obrazovanje, poticanje poduzetništva, poticanje inovacija i sl., a to će s vremenom uroditi plodom”, smatra voditeljica odjela za upise na RIT Croatia.

Danas je sasvim normalno da studenti poslovne ekonomije uče programirati, uzimaju izborne predmete kao strojno učenje i AI, ili pak rade Big Data projekte unutar standardnih kolegija kao što su marketing ili management. Poslovi koji ih nakon toga čekaju su ne samo ugodni, s mnoštvom korporativnih beneficija kao što su plaćeni odmori, već osiguravaju tolika primanja da se nakon desetljeća u toj branši možete slobodno umiroviti.

Sudeći prema preferencijama hrvatskih srednjoškolaca oko upisa fakulteta, sasvim je jasno da je velika većina njih izvan tih STEM trendova. Ono što smatram devijantnim je upisivanje studija samo zbog diplome, jer posao nećete dobiti na temelju te isprave, već na temelju vašeg prosjeka, izvannastavnih aktivnosti, studentskih praksi i mnoštva drugih kompetencija koje će vas izdvojiti iz mora kandidata s istom diplomom”, smatra predavačica i voditeljica katedre za ekonomiju na ZŠEM-u. 
Ivana Silić s RIT Croatia vjeruju da se situacija sve više može, barem u privatnom sektoru, opisati tako da se kaže da se na diplomu drugačije gleda nego ranije, dok se znanje i obrazovanje itekako cijene. “Mislim da i tu razliku treba pojasniti učenicima, kako bismo im pomogli napraviti kvalitetne buduće životne izbore. Rezultati istraživanja idu u prilog tezi da je studiranje postalo gotovo norma u Hrvatskoj, te kako sam na početku rekla, to vidim kao pozitivnu stvar.

Međutim, vjerovanje da je to rješenje problema nezaposlenosti je pogrešno; diploma sama po sebi ne garantira, i ne bi trebala garantirati posao. Moramo se okrenuti ka sebi i promisliti o znanju s kojim studenti izlaze iz obrazovnih institucija”, kaže Ivana Silić te da se u mnogim slučajevima treba zapitati nekoliko pitanja: o kakvom se studiju radi, tko ga i kako izvodi, ima li studij ozbiljan program stručne prakse koji je studentu omogućio da, osim s diplomom, izađe s fakulteta i s iskustvom.

“Tu su i pitanja pojedinca koji je ili nije za vrijeme studija razmišljao o tome koje vještine će mu trebati po završetku i je li u njih ulagao svoje vrijeme. Na RIT Croatia primjerice studenti moraju odraditi najmanje 800 sati stručne prakse, a i u nastavi radimo na tome da su u konstantom kontaktu sa stvarnim poslovnim svijetom, te ih kroz razne oblike obaveznog savjetovanja na neki način tjeramo u svijet prije završetka studija. Poslodavci to cijene, jer se studenti lako i brzo uklapaju u poslovno okruženje. Tome u prilog govore i rezultati zapošljavanja naših diplomanata”, tvrdi Ivana Silić.

Rezultati istraživanja Agencije za znanost i visoko obrazovanje pokazali su i da četiri petine maturanata nakon srednje škole planira odmah studirati, a samo 11 posto se zaposliti. To možemo povezati s činjenicom da čak 74,3 posto njih smatra da je bez završenog fakulteta nemoguće naći dobar posao u Hrvatskoj. Da li su ovakva razmišljanja devijantna, upitali smo Vedranu Pribičević, koja nam je odmah potvrdila da fakultetsko obrazovanje vodi boljim poslovima, iako je iznimno bitan odabir studija. “U inozemstvu trenutno postoji ogromna jagma za transdisciplinarnim pojedincima, primjerice onima koji su studirali računarstvo s primjesama matematike, statistike ili statističke fizike, uz obavezno znanje ekonomije.