U sustavu upravljanja državnom imovinom postoje prepreke koje koče projekte energetske obnove. Centar za praćenje poslovanja energetskog sektora i investicija (CEI) detektirao je kritičnu točku, a to je prije svega da država zapravo nema sređene podatke o tome koliko ima zgrada u svojem vlasništvu. No to, kako doznajemo, Dragana Marčinka, predsjednika Uprave CEI-a, kao iskusnog menadžera iz privatnog sektora nije obeshrabrilo. Centar je uspio pokrenuti s mrtve točke velik posao procjene energetske učinkovitosti javnih zgrada: za provođenje energetskog pregleda i energetske certifikacije predviđeno je 300 objekata na području cijele države.

Novi natječaj za 400 zgrada

Budući da su prošlog tjedna CEI i odabrana zajednica ponuđača iz Slavonskog Broda i Đakova sklopili prve ugovore za energetske preglede državnih zgrada, više nije upitno hoće li i kada dobiti svoje energetske certifikate. Pokažu li kalkulacije isplativost ulaganja u pobošljanja i energetske uštede, CEI će raspisati natječaje za energetsku obnovu. Uz stotinjak zgrada čiji pregledi već pokazuju spremnost za natječaje tim potezom rastu šanse da se zavrti 400 novih natječaja, što je Marčinko potvrdio. No velika priča o ciljanim smanjenjima potrošnje i velikom potencijalu energetskih ušteda u zgradarstvu koje sudjeluju sa 40-ak posto u ukupnoj potrošnji energije zapinje čini se na običnoj zakonskoj obvezi da sve javne zgrade imaju svoj energetski papir. Energetski certifikat moraju imati sve zgrade javne namjene koje imaju ukupnu korisnu površinu veću od tisuću četvornih metara, a nisu zaštićeno kulturno dobro. Rok za tu obvezu istječe krajem godine, a zanimljivo je da nema pravih sankcija. No nema ni volje da se uštede postignu. S obzirom na podatak o 11.000 javnih objekata u Hrvatskoj te s druge strane da je CEI u natječaj za certificiranje stavio samo 300 državnih zgrada, čini se da brojne državne institucije koje rade u vlastitim objektima neće ispuniti zakonsku obvezu, što je velik nemar. Tijela lokalne vlasti pak, unatoč skorom isteku roka, uglavnom još ne zanima da svojim natječajima ili preko Centra ubrzano dođu do certifikata. Takvo stanje otvara pitanje zašto CEI kao nova državna institucija kojoj je ta nadležnost dodana nije uključio sve državne zgrade u svoj veliki natječaj. Iz Centra na to pitanje odgovaraju da je napravljeno sve što je realno bilo moguće nakon što se pokazalo da je priča o 11.000 zgrada čista fama.   

Simboličan trošak

"Nije poznato ni koliko ima objekata", upozorava poznavatelj situacije. Prvo je ograničenje, navode u Centru, da baza javnih zagrada ne postoji. Zatim, posao energetske učinkovitosti u javnom zgradarstvu ne koordinira se s jednog mjesta pa je CEI zapravo na kraju i slijedom toga ne može osigurati provedbu zakonskih obveza. Naime, ne može diktirati gradovima i općinama da moraju ishoditi za svoje građevine certifikate. Trošak posla za prvih 300 zgrada je simboličan uzimajući u obzir ciljeve energetske obnove i uštede koje će donijeti. Stoji oko četiri milijuna kuna.

Prvi ugovori

Posao u Zagrebu i Slavoniji za 2,6 mil. kuna

CEI je krajem prošlog tjedna nakon provednoga javnog nametanja sa zajednicom tri ponuđača sklopio dvogodišnje okvirne sporazume za provođenje energetskog pregleda i energetske certifikacije zgrada u javnom sektoru za Grad Zagreb i panonsku Hrvatsku. Iznose 2,6 milijuna kuna s PDV-om, a u zajednici nastupaju ALFA-inženjering i ABACO iz Slavonskog Broda te đakovački INEL.

Stopirano u Zagorju i Dalmaciji

Na odabir ponuđača za poslove u sjeverozapadnoj i jadranskoj Hrvatskoj žalio se zagrebački Elektroprojekt te je ugovor zaustavljen. CEI je odabrao Brodarski institut za certificiranje u SZ Hrvatskoj, a posao je vrijedan 822,7 tisuća kuna s PDV-om. Za isto je u jadranskoj Hrvatskoj odabrao tvrtku TOMTING 2010 iz Zagreba, čije je ponuda iznosila 1,5 milijuna kuna s PDV-om.