Ante Babić: Po trošku i uvjetima poslovanja Hrvatska je druga najgora zemlja Europske unije

Autor: Marina Šunjerga/VLM , 25. studeni 2013. u 17:30
Ante Babić navodi da strane kompanije danas u Hrvatskoj drže preko 40 posto kapitala/Dalibor Urukalović/PIXSELL

Tajnik Udruženja stranih ulagača govori o birokratskim preprekama koje bi Vlada trebala provesti da poboljša poslovnu klimu.

Bijela knjiga konačno je ugledala svjetlo dana. Ante Babić- tajnik Udruženja stranih ulagača, Poslovnom dnevniku predstavlja 35 preporuka koje strani ulagači daju Vladi s porukom:- Ako nas poslušate, povećat ćemo zapošljavanje!  

Kako je nastalo Udruženje stranih ulagača u Hrvatsku? Koji su vam ciljevi?
Početkom 2012 se u Hrvatskoj jedanaest najvećih stranih ulagača dogovorilo da će se organizirati i osnovali su Udruženje stranih ulagača – Foreign Investors Council (FIC). Dva su glavna cilja: razvijati poslovnu klimu i briga o stranim i svim ostalim ulagačima u Hrvatskoj. Krajem 90-tih strane kompanije predstavljale su 10 posto kapitala i ukupnog prihoda, 17 posto izvoza, 19 posto realiziranih investicija, a zapošljavale 8 posto zaposlenih u Hrvatskoj. Međutim razvijale su se i sad imaju preko 40 posto ukupnog kapitala, prihoda i investicija, realiziraju preko 50 posto izvoza i zapošljavaju 20 posto ukupno zaposlenih. 

Bijela knjiga najavljuje se godinu dana, a idući tjedan u će se i prezentirati javnosti. Što će sadržavati?
Na jednom mjestu opisuje klimu investiranja u Hrvatskoj i detektira najveće izazove ulaganju te daje 35 preporuka za uklanjanje. Sve su preporuke nastale na iskustvu rada kompanija koje su tu.

Što treba popraviti? 
Pet je glavnih područja a to su pravna nesigurnost, porezi, parafiskalni nameti, javna administracija i pravosuđe, te Zakon o radu. Pravna nesigurnost je najvažnija jer mijenja percepciju ulagača, zakon o radu se mora prilagoditi potrebama, a porezna politika mora biti doslijedna da se zna kako će porezni sustav izgledati. 

Poslodavci kažu da izmjena poreza stvara pravnu nesigurnost, a ankete pokazuju porezi nisu najveća prepreka ulaganjima. Što kaže FIC?
Ovo su preporuke kompanija koje su preživjele sve mini reforme. Poanta nije hoće li nekoga porezna politika privući ili odbiti već da se popravi poslovnu klimu. Po trošku i uvjetima poslovanja predzadnja smo zemlja u EU. Najgori smo po registriranju vlasništva, stečajevima, izdavanju dozvola i odnosu prema ulagačima. 

U regiji su od nas bolje Makedonija i Crna Gora. Što su Makedonci napravili a mi nismo?
Krajem 90-tih imali smo BDP per capita od 7000 eura, a Makedonci ga nemaju ni danas. Iskoristili su sredstva Svjetske banke za duboke i kvalitetne reforme po programima te institucije. Napravili su funkcionalan katastar, prilagodili propise uvjetima poslovanja i napravili iskorak u regiji. 

I Češka je imala lošiji standard od nas, ali su nas prestigli…
Da, imamo to prokletstvo da nam nikada nije bilo toliko loše pa nismo bili prisiljeni na promjene. Češka, Mađarska i Poljska od 1990-tih sustavno privlače investicije, a njihove agencije sada imaju kredibilitet. Mi smo u nekoliko navrata pokretali i gasili agencije, često zbog osobnih animoziteta,  pa nemamo sustav. 

Zašto se proteže teza da su investitori kupovali samo tržište, a ne donijeli razvoj?
To je floskula. Kakvo smo tržište prodali? Stagnacija traje pet godina, po volumenu smo isti kao Srbija, ali na tom tržištu doći će ubrzo do velikog rasta. Mi takav napredak ne možemo ni sanjati. Kupovanje tržišta u članici EU ne znači puno, jer otvorena ekonomija znači gubitak monopola. Tri najveće investicije koje su se dogodile nose 40 posto FDI-a, ali ostalih je 60 posto plasirano je u  male i srednje tvrtke, industriju, proizvodnju…Paradigma rasta još uvijek se bazira na domaćem tržištu, pa zato i mislimo da se prodavalo tržište. Od kapitala u FDI-a petina je ostajala u obliku zadržane dobiti, a 25 posto novca dolazilo je kapitalnim transferima iz matica, što dokazuje da su se  tvrtke odlučile razvijati u Hrvatskoj, a ne samo izvlačiti dobit. Treba biti i svjestan da svaka tvrtka koja dolazi želi zaraditi. Pa nisu došli na ljetovanje!

Koje su glavne preporuke iz Bijele knjige?
Ima dosta preporuka iz područja radnog zakonodavstva specifičnih za strane direktne kompanije. Kad npr. Siemens grupa dobije u posao u Libiji zakonski ne postoji način da netko iz Siemens Hrvatska ode raditi taj posao. Pri pisanju ZOR-a nije se razmišljalo o radu izvan Hrvatske na određeno vrijeme. Regulativa postoji za građevinske radove u inozemstvu, ali vrlo je komplicirano posuditi IT stručnjaka ili inženjera. To je šteta jer imamo europska znanja, a jeftiniji smo dva ili tri puta od  stručnjaka EU. Postali bi veći hub regije da menadžere možemo lakše zapošljavati. Zbog silne papirologije ti su menadžeri ostali u centrali ili su već u Beogradu. Zato Bijela knjiga poziva na više regularne komunikacije s Vladom.

Što bi se postiglo primjenom ovih savjeta?
Kad bi netko strane tvrtke uvjerio da se u sljedećoj barem godini dana neće pogoršavati poslovna klima, povećavati porezi te da će lakše doći do dozvola, strane tvrtke bi bile spremne otvoriti nova radna mjesta, povećale bi investicije i operacije ovdje. To je najbrži način za povećanje investicija, jer za nove investitore treba barem tri do pet godina. 

Dosta se naglaska stavilo na izmjenama Zakona o radu.,…
Da, imamo jedno od najrigidnijih zakona o radu. Po bruto primanjima smo dobro plaćeni, ali neto iznosi nisu veliki. Parafiskalni nameti donose se po vlastitom nahođenju bez procjene utjecaja na gospodarstvo. Zakoni i podzakonski akti uvode se preko noći, a i retrogradno primjenjuju. Takvi potezi mijenjaju pravila igre. O porezima treba biti informiran barem godinu unaprijed, ako ne i dvije ili tri godine. Zato ćemo inzistirati na procjeni učinaka propisa i zato predlažemo osnivanje Foruma u kojem bi o tome mogli redovno razgovarati.

Preporuke su konkretne, ali kad se vidi proračun 2014. te Smjernice fiskalne politike do 2016. jasno je da nema  rasterećenja gospodarstva i da neće biti velikih reformi… 
U pregledu makroekonomske situacije uvidjeli smo da je najveći problem fiskalna politika. Na temelju smjernica nema poboljšanja rejtinga zemlje a najbolje što možemo dobiti je primjena procedure prekomjernog deficita.

Pomoć izvana

Mora li Hrvatska čekati nekog izvana da nam riješi probleme?
Očigledno je da prijedlozi idu u tom smjeru. Europska unija koja je troma birokratska institucija uspjela je smanjiti proračun za 6 posto, a mi ga povećavamo.

Mislite li da je vrijeme za MMF?
Moja osobna razmišljanja i unutar FIC-a su da je mudro čim prije pozvati MMF. Aranžman bi nam automatski dao investicijski rejting što znači jeftinije obveznice. Prije pet godina  Srbija i BIH dobivale su oko 2 milijarde dolara za aranžman, ali obzirom da smo u EU mi bi mogli dobiti i do 4 milijarde dolara po kamatama od dva do tri posto što je duplo jeftinije od kamata na tržištu. Treći dobar razlog je to što se s MMF-om da pregovarati.

Komentari (9)
Pogledajte sve


po volumenu smo isti kao Srbija, ali na tom tržištu doći će ubrzo do velikog rasta. Mi takav napredak ne možemo ni sanjati.

oni imaju niske plaće, tko će ovdje raditi za 300 EUR-a?

Mi smo si nabili nerealno visok standard,i sada svi cvile jer dalje ni ide a nitko nema muda rezati.

Pitaj zene koje rade u Calzedoniji koji su u Varaždinskoj zupaniji u zadnjih par godina izgradili 2 tvornice i logistički centar kolike place imaju… tocno toliko .. 300 eura neto.


kako je premijer izjavio da više nema natrag, nego samo naprijed, uskoro se možemo očekivati na prvom mjestu

Pa kad s drugog mjesta dodjes na prvo to je naprijed,a ne natrag.

kako je premijer izjavio da više nema natrag, nego samo naprijed, uskoro se možemo očekivati na prvom mjestu

Budućnost je u PSN[emo_smijeh]

New Report

Close