Hrvatska se u posljednje vrijeme ističe po osjetnom smanjenju nezaposlenosti i naglom povećanju kvota za strane radnike koji već čine oko pet posto ukupnog broja zaposlenih u zemlji. U pripremi je zakon kojim se mijenja režim zapošljavanja stranaca pa se više neće propisivati kvote, nego će se dozvole izdavati ovisno o stanju na domaćem tržištu rada.

Sustav kvota trebao bi se zadržati privremeno, prva tri mjeseca, dok zakon ne prođe saborsku proceduru i dok se država ne pripremi za prihvat stranaca po novim uvjetima.

Radne dozvole ove je godine zatražilo oko 12 tisuća tvrtki, s tim što su mnogi potezali i do Azije kako bi našli radnike. Usporedno s donošenjem novog zakona, priprema se i odluka o kvotama za 2020., po kojoj bi iduće godine u Hrvatskoj moglo raditi 81.600 stranaca, od čega bi se 25 tisuća postojećih dozvola produljilo za još godinu dana te izdalo 56.600 novih. Najviše dozvola predviđeno je za građevinu – oko 24 tisuće – i turizam – oko 20 tisuća. Stranci bi morali raditi pod istim uvjetima kao i domaći radnici, no sindikati kažu da nitko ne nadzire poštuju li poslodavci propisane uvjete, barem u ona dva kolektivna ugovora čija je primjena proširena na sve tvrtke – u ugostiteljstvu i građevinarstvu.

– Kad Dalekovod dobije posao u Švedskoj, sindikati ga provjeravaju koliko plaća radnike i poštuje li tamošnje uvjete. U Njemačkoj je to posao inspekcije i poreznih vlasti, a kod nas nitko ne nadzire primjenu kolektivnih ugovora – kaže za Večernji list sindikalistica Ana Pezelj iz SSSH. Sindikati se boje da će stranci srušiti ili zaustaviti rast plaća, no ni oni sami zasad taj svoj strah ne mogu potkrijepiti konkretnim analizama jer ih nema.

– Kod nas se uopće ne prati što se događa s plaćama i radnim uvjetima u tvrtkama koje zaposle strance – ističe Ana Pezelj koja kao loš primjer navodi slučaj tvrtke s deset zaposlenih kojoj je odobreno 300 dozvola. Službeni statistički podaci pokazuju da rast plaća na razini države usporava, primjerice nominalno su 2017. neto plaće rasle oko 6 posto, godinu dana poslije oko 4 posto, a ove je godine rast plaća usporio na oko 3 posto. Veći utjecaj na rast plaća imale su porezne olakšice i povećanje minimalne plaće od izravnog povećanja bruto primanja.

Prosječna neto plaća za kolovoz bila je 6438 kuna, a analitičari Hrvatske gospodarske komore ističu da su u tom mjesecu bruto plaću višu od tisuću eura imale Slovenija (1726 eura), Hrvatska (1189 eura), Poljska (1180 eura), Slovačka (1123 eura) i Rumunjska (1053 eura). Slijede ih Crna Gora (776 eura) te Bosna i Hercegovina (731 euro).

– S obzirom da je dosadašnji sustav odobravanja kvota za strance bio poprilično krut i neprilagođen dinamici tržišta rada jer su se potrebe za stranim radnicima morale iskazivati na kraju kalendarske godine za iduću, dok je stvarna potreba za zapošljavanjem mogla nastati i u sredini godine, smatram da je fleksibilizacija zapošljavanja stranaca dobrodošla. Jer ako ćemo ionako podržavati takvo zapošljavanje – definitivno sam za njegovo pojednostavljenje, ističe Iva Tomić, stručnjakinja za tržište rada Ekonomskog instituta Zagreb.

Ove godine država je odobrila produljenje radnih dozvola za 15 tisuća stranaca zaposlenih lani, no sindikalistica Ana Pezelj kaže da je produljenje zatražilo samo njih 7500. To pokazuje da Hrvatsku ne napuštaju samo domaći, nego iz nje bježe i strani radnici.

– Plaće jesu nešto porasle, ali ne u tolikoj mjeri koliko bi se očekivalo s obzirom na drastičan nedostatak radne snage na tržištu o kojem poslodavci stalno govore. Stoga je pitanje ima li uopće toliko stranih radnika na raspolaganju koji su spremni raditi za znatno nižu plaću od one za koju su spremni raditi domaći radnici, odnosno hoće li poslodavci ponudom (pre)niskih plaća zadovoljiti svoje potrebe za dovoljno kvalitetnim radnicima. U konačnici, smatram da je kvalitetnog radnika potrebno adekvatno platiti, bio on stranac ili Hrvat – kaže ekonomistica Tomić za Večernji list.