Premda je glavna sezona piva iza nas, ono se i u ovo doba godine rado konzumira, štoviše ponuda, kvaliteta i raspon pivskih stilova čine to da domaći potrošači u ‘zlatnom’ napitku uživaju kontinuirano. Jedan od onih koji to prepoznaje je i koprivnički Carlsberg Croatia, tvrtka globalnog velikana iz Danske koja je ove godine iskoračila i s novim proizvodima, ostvarivši i bolje rezultate nego lani. Treći pivar po udjelu na tržištu svoju je poziciju očvrsnuo, a o izazovima i prilikama u piv(ar)skom sektoru za Poslovni dnevnik govori predsjednica Uprave Carlsberga Croatia Helle M. Petersen. Danska menadžerica u Hrvatskoj je već tri godine, nakon što je karijeru vodila u Carlsbergu diljem svijeta, a u razgovoru se dotakla i problematike radne snage, popularnosti pivskih brendova, sigurnosti i zdravlja radnika, investicijama…

Glavni dio pivske sezone je prošao, jesen je u jeku, kakvi su dosadašnji rezultati u 2019., jeste li zadovoljni?

Vrlo smo zadovoljni, doživjeli smo rast svih svojih brendova, također smo vrlo sretni što smo osvojili dobar dio tržišta što je dobar indikator za snaženje našeg udjela, jer, kao što znate, mi smo “tek” treći igrač u Hrvatskoj i stoga je jačanje vrlo važno za nas.

No, poput drugih industrija, zadesilo nas je loše vrijeme u svibnju, ali unatoč tome uspjeli smo zadržati svoju poziciju. U usporedbi s lanjskim razdobljem to se očituje u dvoznamenkastom rastu prodajnog volumena.

To je definitivno zadovoljavajuće. No, ipak smo detektirali neke poteškoće, kategorija je u padu, posebno u HoReCa kanalu, što je vrlo zabrinjavajuće.

Jer, iako je turista bilo više, nisu toliko izlazili i konzumirali pića vani u istoj mjeri kao lani i to je područje koje me navodi na razmišljanje o tome što je dovelo do promjene navika.

No, to ne ovisi samo o vama već i o cijenama u HoReCa kanalu?

Istina, ali i dalje je to naša odgovornost da učinimo svoju ponudu atraktivnom turistima, da izađu van i troše.

Ujedno nam je i obveza da osiguramo sadržaj koji će goste privući u kafiće i restorane i stoga nam je visoko na listi prioriteta i pitanja koja želimo bolje razumjeti i shvatiti što kao pivar možemo napraviti.

I jeste li našli rješenja?

Da jesam, ne bih vam još rekla (smijeh), no doista vjerujemo da imamo odgovornost učiniti kategoriju naših proizvoda učinkovitijom, zanimljivijom. Drugim riječima, trebamo tražiti načine više osvajati kupce, stvoriti ponudu “premium” i općenito stvoriti je privlačnom da bi potrošač nastavio kupovati naša piva u Hrvatskoj.

Podsjetite javnost koliko je Carlsberg već prisutan u Hrvatskoj?

Još otkad se u Koprivnici pokrenula proizvodnja piva osnutkom pivovare. Povijest seže još u 1971. kad smo uspostavili partnerstvo s Podravkom i zapravo im osigurali licencu za proizvodnju Tuborga, koji je bio prvi međunarodni pivski brend proizveden lokalno u cijeloj bivšoj Jugoslaviji.

Taj odnos se zatoplio i mi smo ušli u vlasništvo pivovare, no Podravka je s vremenom odustala od pivskog biznisa pa smo stekli punu kontrolu, preimenovavši tvrtku 90-ih prvo u Panonsku pivovaru i konačno u Carlsberg Croatia.

Promjena imena svojedobno nije bila toplo dočekana u lokalnoj javnosti?

Bilo je očekivano iz gledišta domaćih ljudi. Grupacija Carlsberg je u to doba preuzimala dosta kompanija po svijetu i trudila se osigurati da se svugdje na nova tržišta pronosi i korporativna kultura Carlsberga.

I zato je i ovdje tvrtka preimenovana, bila to dobra ili loša odluka. No, mislim da je pošteno reći kako je od brenda Carlsberg u Hrvatskoj puno jači brend Pan.

I ljudi opet znaju da je Carlsberg i hrvatski, iz Koprivnice.

Ne mislim da nam ime kompanije otežava posao, ali s druge strane imamo zadatak da nas ljudi prepoznaju kao Carlsberg, da imamo širok portfelj proizvoda, no naš najveći brend, ponavljam, jest domaći Pan. I u njemu imamo zdravi rast.

Do danas koliko je Carlsberg uložio u poslovanje u Hrvatskoj?

Obično ne objavljujemo pune iznose investicija, ali smo kao kompanija ubrzali ulaganja. U posljednje tri-četiri godine mnogo smo uložili u proizvodne kapacitete, strojeve za pakiranje, što nam je omogućilo da primjerice asortiman brenda Somersby (alkoholna pića na bazi voćnog soka, npr. jabukovača – cider, op.a.) prodajemo iz Hrvatske u 20 zemalja svijeta.

Također smo znatno uložili u područje sigurnosti i zdravlja rada, vrlo nam je bitno da ljudi dođu na posao sigurni i rade u sigurnim uvjetima, i kako god se neke stvari činile male, to je zaista bitno kao iskorak u procesu proizvodnje. S tim je povezano i naše ulaganje u sustave alco-locka u automobilima jer ne želimo imati ikakve rizike da naši zaposlenici koji prodaju pivo voze pod utjecajem alkohola. Uložili smo lani oko 11 milijuna kuna i u novo skladište u Koprivnici, imali smo veliku potrebu širenja skladišnih prostora jer smo se suočavali s problemom zaliha tijekom glavne sezone, a veće skladište nam služi i za povećanje izvoza.

Naime, puno smo uložili u sposobnosti proizvodnje cidera, što je potpuno drugačija metoda od proizvodnje piva. To ima dvojake koristi – da Hrvatska ima benefite od izvoza ovoga proizvoda, a za Carlsberg je važno da ima cijelu ekspertizu izrade cidera, čime smo mi, ovdje u Hrvatskoj, jedna od rijetkih Carlsbergovih tvrtki u cijeloj grupi u kojoj se to piće proizvodi, čime se ponosimo.

Vratimo se pivskim brendovima i njihovoj snazi. Što najbolje prolazi na našem tržištu?

Ako se gleda hrvatsko tržište, više od 80 posto otpada na mainstream brendove i one ispod. Mi smo zato trebali brend Pan da nam pokaže snagu u tom segmentu i on nam je kao “kruh i maslac”. Bez jakoga lokalnog brenda nema smisla imati veliki pogon i stoga nam je fokus upravo na tome da je Pan izvrstan. No, isto tako nastojimo postići dobre rezultate u premium segmentu, uzdanice su nam Carlsberg i Tuborg, a od ove godine i Blanc, pšenično pivo s notom citrusa. Ne razmišljamo previše o veličini brendova, dok god svi naši brendovi rastu.

Važno nam je kako se borimo s rivalima, budući da nam je asortiman širok, u rasponu od “diskontnog” Holstena pa različitih vrsta Pana sve do Carlsberga, Tuborga i Blanca, te Grimbergena, Budweisera i Guinnessa. Moramo nastaviti inovirati i stvoriti odgovarajuće ponude za trgovine i lokale kako bi potrošači poželjeli vani piti s društvom.

U pogledu cidera Somersby, vole li ga hrvatski potrošači?

Apsolutno da! Cider je za nas bio prilično zanimljivo “putovanje”, s njim imamo dvoznamenkasti rast iz godine u godinu i sve veće prihvaćanje cidera kao kategorije pića. Sa Somersbyjem smo praktički osnovali kategoriju i pokrenuli rast te kategorije i Somersby je i dalje broj jedan cider u Hrvatskoj.

Cider čini i dobar dio prihoda ugostiteljima kojima je sve zanimljiviji za prodaju. Podjednako ga konzumiraju i muškarci i žene, pravi je unisex proizvod i naša je odgovornost kao tržišnog lidera u kategoriji nastaviti “pumpati” rast. Uveli smo nove okuse, promijenili dizajn i moramo nastaviti. A sve se proizvodi ovdje u Hrvatskoj. Gotovo je u potpunosti hrvatski proizvod.

Odakle su jabuke?

Nažalost, one su iz uvoza. Kvaliteta hrvatskih jabuka je doista sjajna, no većina proizvođača jabučnog soka u Hrvatskoj radi mutni sok, a nama treba bistri. Povrh toga, čini se da većina uzgajivača jabuke prodaje u Austriju i druge zemlje pa nam se ponekad događa da hrvatske jabuke dobivamo nazad kao sok, koji je prerađen drugdje. Voljeli bismo kad bi i taj dio proizvodnje bio ovdje.

Gdje sve završava Somersby odavde?

Odlazi u zemlje susjedstva i regije, ali i na Daleki istok – Kinu, Maleziju, pa Kanadu, ukupno 20 zemalja, u cijelom svijetu.

Uglavnom se izvozi u bocama, na ovom tržištu u četiri okusa, ali izvozimo ih još pet, pa ukupno u Koprivnici proizvodimo desetak varijanti Somersbyja. Ovaj brend je tu da ostane.

Imate pivarsku tradiciju, cider kao novu unosnu kategoriju, ali što je s rastućom kategorijom craft piva? Vaši najveći rivali bave se time sve više.

Mi smo zapravo bili prvi od velikih koji smo to htjeli napraviti, još otkako je krenula craft revolucija u Hrvatskoj. Pitali smo svoju brewmastericu kako bi bilo eksperimentirati s pale aleom, pšeničnim pivom, novim tamnim lagerom… I s brendom Panonska smo to izveli.

No, nema ga sad na tržištu?

Trenutačno piva Panonska nisu prisutna, jer većinom proizvodimo piva u velikim serijama, no s vremena na vrijeme plasiramo i takva u malim serijama poput vrsta brenda Panonske. Umjesto da ih konstantno nudimo, radije imamo slobodu inovirati ponudu.

Kako bilo, craft je dobrodošao, vjerujemo da je takav način proizvodnje dobar za pivo, uostalom i mi se u Carlsbergu smatramo crafterima, zanatlijama, što je ukorijenjeno u tradiciji kompanije od osnutka 1874. Jedna od stvari izumljenih u našem laboratoriju u Danskoj je pročišćeni pivski kvasac, koji nismo patentirali, već ga je naš osnivač dao drugim pivovarama da ga mogu primijeniti.

Vjerujemo da je dobro da postoji craft, da postoje brojne male pivovare, jer imaju sposobnost eksperimentiranja na različite načine, više nego mi, te mogu proizvesti vrlo male serije. Ako im na bilo koji način možemo pomoći i poduprijeti ih, to i pokušavamo, kroz kolaboracije po svijetu, od kojih je poznata ona s njujorškom pivovarom Brooklyn Brewery. I ja pijem craft, trenutačno stil sour ale, no ipak mi je favorit stil lager, i to Zlatni Pan.

Jeste li zadovoljni ovdašnjim ljudskim resursima, promatrano na svim razinama, od menadžera do plavih ovratnika?

Kvaliteta radne snage je u osnovi vrlo dobra, zadovoljna sam, a obzirom na to da sam radila i u svijetu mogu uspoređivati. Izazova ima, i nama je vrući krumpir odlazak ljudi, pogon nam se nalazi u području odakle ljudi idu u inozemstvo. Istodobno je komplicirano dovesti radnike iz non-EU zemalja, sa stajališta kompetitivnosti nam je problematično, jer ne možemo uvesti nekvalificirane radnike i njima popuniti prazna radna mjesta. Svake sezone riskiramo, kad zapošljavamo sezonce, nismo sigurni hoće li se zadržati, odu ne nakon 2-3 mjeseca već nakon 2-3 tjedna, moramo ih stalno educirati i to je skupo.

No, veća je briga i činjenica rizik od nesreća na radu budući da se sezonska radna snaga ne stigne do kraja educirati. Zdravlje i sigurnost nam je danas važnije od profita, nužno je osigurati svakom radniku da u tom smislu bude istreniran.

Možda previše vremena trošimo na to, da ne postoji problem tržišta radne snage mogli bismo ga utrošiti u nešto bolje, za zajednicu. Bojim se da je to tempirana bomba jer zahtjevno je voditi kompaniju s visokom razinom sigurnosnih i zdravstvenih standarda ako zapravo nemaš ljude koji mogu s tobom ostati. U Hrvatskoj imamo 320 radnika, a u Mađarskoj još 35.

Kako gledate na ostale prepreke poslovanju, a koje uočavaju brojna udruženja inozemnih ulagača: birokratiziranost, česte izmjene propisa?

Nema sumnje da ima područja kojima trebaju reforme i radije bismo da su se one dogodile već jučer, jer nas situacija usporava. Primjerice u pravnom sustavu – imate li kakav slučaj koji treba riješiti, to može trajati vječno, troši nam resurse umjesto da se usredotočimo na rast. Ima korporativnih pravnih slučajeva koji se vuku i više od 10 godina. Neki od zakona su zastarjeli i ne odražavaju realnost na tržištu. I pri uvođenju novih zakona ne gleda se koliko će dugo industrijama trebati da ih implementiraju.

Nažalost, susreli smo se s tim da je bilo zakona koji su uvedeni, a da nitko nije znao kako ih tumačiti. Možda je najvažnija reforma koju bismo htjeli vidjeti upravo reforma pravnog sustava. Zašto ljudi odlaze iz Hrvatske? Nije samo zato što vani mogu bolje zaraditi, već i zato što ne vide da se u društvu išta pokreće. I doći će do toga da će još više ljudi otići ne ubrzaju li se reforme jer će oni izgubiti nadu u mogućnost promjene.