Hrvatski nogometaši napravili su kolosalni uspjeh na Svjetskom prvenstvu u Rusiji, što je opet u žižu javnosti stavilo problem sportske infrastrukture u našoj zemlji, konkretno modernog stadiona na kojem bi reprezentacija mogla igrati. Maksimir je ruševan i obnavlja se već više od 20 godina, a mnogi se slažu da je danas u lošijem stanju nego što je bio na početku obnove.

Uz to, procjenjuje se da je u njega uloženo oko 800 milijuna kuna ili više od 100 milijuna eura. I dalje postoje planovi za njegovu “modernizaciju”, ali čuju se i glasovi da se ta “rugoba” do temelja sruši i na istom mjestu napravi novi stadion.

Plavi vulkan

Na krilima uspjeha Vatrenih u Rusiji, opet je aktualizirana gradnja novog, nacionalnog stadiona, a najkonkretniji je bio zagrebački gradonačelnik Milan Bandić koji je najavio da će revitalizirati projekt “Plavi vulkan” napravljen prije 10-ak godina, ali nikad nije zaživio. Radi se o projektu arhitekta Hrvoja Njirića koji predviđa gradnju velebnog stadiona za 55 tisuća ljudi na zagrebačkoj Kajzerici, odnosno na zasad nedefiniranom zemljištu oko Zagrebačkog velesajma i Hipodroma. Kako bi stadion bio i svojevrsno umjetničko djelo, ali sa svim tehnološkim dostignućima moderne sportske arhitekture, njegova cijena je procijenjena na 200 do 400 milijuna eura. No, Bandić najavljuje gradnju manjeg Vulkana, za 35 tisuća ljudi, a koji bi koštao 100-200 milijuna eura i bio gotov za tri godine.

Prema gradonačelnikovoj računici, Zagreb bi dao 70 posto novca, u što bi bilo uključeno i zemljište, a 30 posto bi osigurali Vlada i Hrvatski nogometni savez (HNS). Iako su i Vlada i predsjednica Republike istaknuli važnost gradnje novog nacionalnog stadiona i da ga naši nogometaši zaslužuju, za sad nema nikakvih detalja u kojem omjeru i na koji način bi država sudjelovala u projektu. Isto tako, i HNS je od uspjeha na SP u Rusiji uprihodio 28 milijuna dolara, koje će podijeliti tako da 60 posto ide Savezu, a 40 posto igračima i strunom stožeru, no nije za sad jasno da li su i u kojem iznosu spremni sudjelovati u Bandićevu ili nekom drugom projektu. Stanovitu bianco ponudu za nacionalni stadion dao je i gradonačelnik Velike Gorice Dražen Barišić koji je rekao da će oni ponuditi “što god treba”.

Gorica ili Kajzerica

Gorici na ruku ide i nastojanje HNS-a da izgradi kamp reprezentacije, a govorilo se da bi mogli uz to i nacionalni stadion u vlastitoj režiji, a tada se Gorica spominjala kao optimalna lokacija zbog blizine zračne luke, glavnih prometnica, ali i samog Zagreba. No, s druge strane, većina upućenih ne vidi smisao da se radi stadion koji bi koristila samo reprezentacija jer Hrvatska nije bogata kao Francuska ili Engleska koje ih imaju, već se stadioni u pravilu rade tako da ih koristi konkretni klub i reprezentacija.

Naravno da je ovdje jedina opcija da stadion koristi Dinamo, koji i sam ima problema kao i reprezentacija da osigura infrastrukturu koju traži UEFA. No, teško je očekivati da bi navijači i vodstvo Dinama, uključujući i jednog od njihovih najvažnijih navijača, gradonačelnika Bandića, prihvatili da im se klub preseli u drugi grad i drugu županiju iako je zračne linije između Kajzerice i sportskog parka u Gorici osam kilometara. Iskustva drugih zemalja koje su gradile stadione za 30-ak tisuća ljudi i bez “dodatne umjetničke vrijednosti” je da je njihova cijena bila oko 1500 eura po sjedištu, odnosno da stadion ove veličine košta 50-ak milijuna eura.