Predsjedniku Uprave Uljanika Emilu Buliću, privremenom stečajnom upravitelju Damiru Majstoroviću i sucu trgovačkog suda u Pazinu Damiru Rabaru danas na zakazanom ročištu ostaju bez argumenata kojim bi više odgađali otvaranje stečaja krovne tvrtke, Uljanika d.d., a s kojim će uslijediti i lančano otvaranje stečaja ostalih tvrtki iz grupacije za koje su prethodni stečajni postupci također u tijeku.

S odlaskom kineske delegacije iz njihove velike brodograđevne grupacije China Shipyard Industry Corporation ispuhao se balon očekivanja od tog posjeta i pokazalo da oni Kinezi nisu zainteresirani za strateško partnerstvo u restrukturiranju Uljanika. Potvrdio je to, na svoj način, jučer u intervjuu za Media servis i ministar gospodarstva Darko Horvat, kazavši kako su Kinezi najmanje zainteresirani za strateško partnerstvo, i to zbog administrativnih prepreka, a i nemaju iskustava s takvim modelom. Horvat je potvrdio i neslužbene informacije koje su dolazile tijekom trodnevnog posjeta predstavnika CSIC-a Zagrebu, Puli i Rijeci, jest da ih potencijalno može zanimati brodogradilište u Rijeci. 

Taj interes je zapravo i logičan, uzme li se u obzir da je i njihov dolazak politički iniciran, a ne ekonomski motiviran. "Sama brodogradnja Kineze ne zanima, jer i njihovi su kapaciteti u Kini poluprazni. Tijekom tri dana obilaska pokazalo se da oni ovaj zadatak promatraju u sklopu šire priče, odnosno uključivanju Kine u velike infrastrukturne projekte na riječkom prometnom pravcu, u Luci Rijeka, izgradnji nizinske pruge te dugoročno gradnji kontejnerskog terminala na otoku Krku", kaže jedan od sugovornika iz vladinih krugova.

I Horvat je rekao da im je vrlo potentna lokacija 3. maj jer je vide kao vrata za Europu. No, otkrio je i da su ostali potencijalni partneri nakon dubinskih analiza grupacije u proteklom razdoblju dolazili do takvog zaključka, da je 3. maj "zbog lokaliteta i tehnološkog nivoa korak iznad onoga u Puli". Što sad? Budući da je posjet Hrvatskoj za CSIC bio politička agenda, svojoj Vladi, nakon što poslože dojmove i podatke prikupljene u Hrvatskoj, podnijet će službeni izvještaj, koji će, procjenjuju u vladinim krugovima, vjerojatno potvrditi ono što je ministar gospodarstva javno i naznačio, da su impresionirani potencijalom ovdašnjih inženjera u projektiranju i brodogradilišta koja unatoč zastarjeloj tehnologiji postižu uspjeh u izgradnji složenijih brodova kakvi se ne grade u njihovim brodogradilištima.

Navest će i ono što su sami komentirali sugovornicima u Hrvatskoj, da oba brodogradilišta imaju nedovršene brodove, da su kadrovski desetkovana i financijski mrtvaci.  Horvat je prvotno najavio da će povratne informacije iz Kine stići za nekoliko tjedana, a jučer je rok skraćen na 10-ak dana, no i dalje ne očekuje da od kineske delegacije dobije konkretan ili završni zaključak. "Dat će sliku i viziju onoga što su vidjeli u Rijeci ili Puli, dat će određene ponude, a hoće li one i na koji način za nas biti prihvatljive – to ćemo vidjeti", rekao je Horvat.

Sada kada su širom otvorena vrata stečaju, suvišna je i razrada rješenja koja bi se krojilo za kineskog brodograditelja. Jer u stečaju odlučuju vjerovnici, gdje država ima glavnu riječ, no osim CSIC-a mogli bi se pojaviti i neki koji su već snimali Uljanik, poput Fincantierija kojeg također zanima isključivo riječki škver. Interes bi mogao doći i iz drugih europskih brodogradilišta. 

Iz vladinih redova u tome, naravno, vide i svoju dodatnu prednost u budućim pregovorima i s Kinezima i s drugim potencijalnim interesentima. Iz Uljanika se jučer čulo da su cijeli dan vođeni interni razgovori i usuglašavanja o daljnjim potezima, no prostora, vremena i izbora više nema. Osim toga, jučer je Sud u Pazinu po kratkom postuku otvorio i zatvorio stečaj Uljanika PIS, tvrtke koje obavlja poslove bez kojih jedan poslovni sustav ne može funkcionirati, od pravnih računovodstvenih do informatičnih i zaštitarskih službi. Ne stigne li sudu još jedan signal iz Zagreba da još jednom odgodi konačnu odluku p otvaranju stečaja, a što bi za sve zapravo bila loša poruka, za Uljanik će današnji dan označiti kraj jedne duge industrijske proizvodnje, koja je u kontinuitetu kroz različite vlasnike i države trajala 162 godine i koja je brodovima snabdijevala kupce iz cijelog svijeta, kraj velike i složene proizvodnje koju će biti teško nadomjestiti.