Iako je nema na službenim ljestvicama hrvatskih bogataša, obitelj Josipa Jagušta, predsjednika Uprave kutinske Petrokemije, to po svojim nekretninama i poslovima te stilu života svakako zaslužuje. Samo djelomice to potvrđuje uvid u njegovu imovinsku karticu.

Premda upravlja jednom od najvećih kompanija u državnome vlasništvu, Jagušt se rijetko eksponira u javnosti. U središte pozornosti javnosti dospio je tek nedavno, kada je objavljeno da je odlučio kupiti dva luksuzna službena Audija vrijedna 1,4 milijuna kuna, iako je Petrokemija zabilježila lošije poslovne rezultate. Predsjednik Uprave Petrokemije Josip Jagušt (65) na tu je dužnost stupio 7. svibnja 2010. Kako je po zakonu obvezan popuniti imovinsku karticu, istražila sam podudaraju li se u njegovu slučaju prijavljeni podaci sa stvarnim imovinskim činjenicama. U imovinskoj kartici Jagušt je naveo neto iznos godišnjih primanja od 242.136 kune, odnosno bruto 383.298 kuna. Upisao je i godišnja primanja supruge u iznosu 46.164 kune.

U rubrici nekretnine naveo je četiri stana, svaki s garažom u Zagrebu, površine od 91, 109, te dva po 115 kvadrata. Pod tržišnom vrijednošću stanova upisani su iznosi od 560 tisuća kuna, 1,1 milijun kuna, 1,46 milijuna kuna te 2,72 milijuna kuna. Dva stana upisana su kao osobna imovina, a dva su navedena kao suvlasništvo s bračnim drugom. Jagušt je naveo plaću kao izvor sredstava za tri stana. Samo za stan od 115 kvadrata, vrijednosti 1,1 milijun kuna, direktor Petrokemije upisao je uz plaću i kredit, te novčanu pozajmicu. Naveo je i određen broj dionica: 69 HT-a, 232 ZIK-a (Zavoda za ispitivanje kvalitete) Zagreb te 106 dionica Petrokemije. U rubrici štednja upisano je 207 tisuća kuna i 6700 eura osobne te još 30 tisuća kuna suprugine ušteđevine. Na kraju imovinske kartice upisana je napomena kako nijedan stan nije gruntovno uknjižen te objašnjenje "jer se čeka uporabna dozvola za stan od 109 kvadrata".

Sve londonske veze
Jagušt je prvi put imenovan predsjednikom NO-a Petrokemije 30. listopada 1995. Tada je Andrija Kojaković, bivši direktor Ine i bivši hrvatski veleposlanik u Londonu, prestao biti član NO-a, a na njegovo je mjesto imenovan Joško Zavoreo. Iz NO-a Jagušt je prešao u Upravu. Tako je prvi put direktorom Petrokemije imenovan u veljači 1999. umjesto Gojka Zovka. Zatim je u studenome 2001. postao zamjenik predsjednika Uprave Agrokor-Trgovine, a u listopadu 2004. od zamjenika je dogurao do direktora u istoj Todorićevoj tvrtki. Razrješnica na toj funkciji dogodila se u veljači 2006. U svibnju 2009. zasjeo je na novu fukciju: zamijenio je Damira Gorupa, utemeljitelja tvrtke Gorup iz Klanjca, na mjestu člana Uprave. Gorup je obiteljska tvrtka Damira i Božidara Gorupa. Osnovala je i Gorup Internacional, koji je u listopadu 2009. promijenilo ime u Bioptron za proizvodnju bioplina, kada je Jagušt i tu imenovan za direktora. Potom je odlukom NO-a Petrokemije u svibnju 2010. ponovno postao direktor Petrokemije. U lipnju iste godine Jagušt je istupio iz uprava Bioptrona i Gorupa. Njegova 65-godišnja supruga Štefica u siječnju 2011. postala je suosnivačica Zavoda za kvalitetu (ZIK) Zagreb. Iz Jaguštove imovinske kartice vidimo i broj ZIK-ovih dionica u njezinu posjedu. Štefica se bavi i alternativom kao reiki majstorica. Budući je Jagušt kao izvor sredstava za tri stana naveo isključivo svoju plaću, a za jedan djelomično plaću, logično je zapitati se o visini primanja koja su mu dopustila kolekcioniranje četiriju stanova u Zagrebu ukupne vrijednosti 5,84 milijuna kuna.

Direktor Petrokemije u imovinskoj je kartici naveo i rad u inozemstvu kao izvor prihoda za nekretnine. Prema podacima iz londonskoga ureda, Jagušt je u dva navrata bio direktor Inter Ine, Inine podružnice u Londonu. Inter Ina je u tzv. Plavoj knjizi stavljena u kontekst isisavanja milijuna na privatne račune. Jagušt je direktor Inter Ine prvi put bio od 30. ožujka 1995. do 19. travnja 1997., a u drugom mandatu od 1. ožujka 1999. do 31 ožujka 2000. Dakle, ukupno tri godine. No, njegovo ime u londonskom trgovačkom registru bilo je upisano već ranije, i to kao direktora tvrtke Siberian Energy Investment Limited. Preko te tvrtke kasnije je prodano Inino naftno nalazište u Sibiru – Bijele noći. No, Jaguštov je mandat u toj Ininoj londonskoj tvrtki trajao samo 20 dana, počev od 11. listopada 1995. Direktor Petrokemije mogao je u Londonu imati visoku plaću, no valja uzeti u obzir visoke troškove života u britanskoj metropoli… A Štefica i Josip Jagušt ondje su školovali i dva sina, mlađeg Krešimira i starijeg Josipa. U Zagrebu, budući da njegovi stanovi nisu gruntovno uknjiženi, nije bilo moguće ući u trag svim lokacijama. No, jedan od stanova zasigurno je na zagrebačkoj Trešnjevci. Naime, Josip Jagušta u trgovačkom je registru Hrvatske upisan s adresom u Kranjčevićevoj ulici. S tom je adresom prijavljen i u registru birača.

Demantirali kupnju farme
U britanskoj metropoli uz Jaguštovo je ime upisana luksuzna adresa: 11 Saint Marys Place, London. Ta je adresa u otmjenom Kensingtonu, samo nekoliko brojeva dalje od londonske adrese Danka Končara. Tu ne prestaju paralele: i ultrabogati Končar u Zagrebu je prijavljen na "običnoj adresi", u maksimirskoj Šeferovoj ulici.  Zamimljivo je da su Jaguštova supruga Štefica te sinovi Josip (39) i Krešimir (34) britanski državljani, i to od prosinca 2002. Iz britanskoga registra doznajemo kako su supruga i sinovi vlasnici po 33 posto tvrtke Hemworth Limited. Direktori te tvrtke od prosinca 2001. sa sjedištem na adresi: Somers Mounts Hill Benenden, Kent bili su Štefica i Krešimir, a od travnja 2003. direktor je i Josip Jagušt. Za poslove je od osnivanja do danas ovlaštena Arms Secretaries Ltd., tvrtka koja trenutačna vodi poslove za 316 tvrtki. Prema podacima iz britanskog registra Hemworth Ltd. ima u banci gotovine u iznosu 70,964 funti: aktivu 140,164 funti; pasivu 13,107 te neto vrijednost tvrtke u iznosu 40,039 funti. To su podaci zaključno s izvješćem od 30. lipnja 2012. U Hrvatskoj je Hemworth Limited u srpnju 2008. osnovao tvrtku Amiculum na adresi: Pantovčak 137/a. Direktori su sinovi Josip i Krešimir Jagušt.

No, kako je u jednom britanskom registru uz Hemworth Limited upisana transakcija od 24. kolovoza 2012. u rubrici Property – imovina – kupnja "Mounts Farm – The Old Dairy" na adresi Cranbrook Road, Benenden za 1,5 milijuna funta u gotovini, taj sam podatak nastojala provjeriti kod Jagušta. (Benenden je inače reprezentativno selo u Kentu u Engelskoj, s povijesnim kućama od crvene opeke i imanjima koji dosežu visoku cijenu). Na e-mail koji sam poslala Jaguštu, u kojem sam ga pitala za adresu u Kensingtonu i tvrtku Hemworth, direktor Petrokemije, kao i njegov sin Josip, posve su se oglušili. I na upit o kupnji farme u iznosu 1,5 milijuna funta prvo su se oglušili. Tek kada sam upite poslala na e-mailove odgovornih osoba Petrokemije, Jagušt je angažirao zagrebačkog odvjetnika "krivičara" Veljka Miljevića kako bi navode o kupnji farme – demantirao. Miljevića sam upoznala s okolnošću da sam podatak crpila iz službenog izvora te da, ako se tamo potkrala pogreška, je moraju ispraviti. Miljević je odgovorio kako je njegov klijent poduzeo tu proceduru. Posredovanjem Miljevića uspjela sam dobiti i niz odgovora na kontroverze koje sam uočila usporedbom otkrivenih i podataka iz imovinske kartice. Neka pitanja Jagušt je preko Miljevića opovrgnuo, na dio nije želio dati odgovor, a neka je proglasio nevažnima. Primjerice, u imovinskoj kartici Jagušt je naveo kako su svi njegovi stanovi gruntovno neuknjiženi. No, stan na Pantovčaku 137/a, u kojem je sjedište Amiculuma, kao i druge tvrtke njegova sina  Seedev, upisan je kao suvlasništvo bračnog para. Jagušt mlađi u Seedevu je jedini osnivač i direktor. Bio je i u Upravi tvrtke Urbano selo, koju je preuzeo Damir Gojanović.

Fantomski potpis
Prema podacima iz vlasničkog lista jasno je da je na Pantovčaku 137/a riječ o stanu u potkrovlju površine 186 kvadrata, a koje je direktor Petrokemije sa suprugom kupio ugovorom od 15. ožujka 2007. i aneksom ugovoru o prodaji nekretnina od 1. listopada 2012. Nekretnina je kupljena od Božidara i Damira Gorupa, Jaguštovih bivših poslodavaca. Na nekretnini nije upisana hipoteka. Budući da kvadratura tog stana premašuje za 71 kvadrat površinu najskupljeg prijavljenog stana u imovinskoj kartici, onog od 115 kvadrata, za koji je upisana vrijednost od 2,7 milijuna kuna, tražila sam Jaguštovo očitovanje. Od odvjetnika Miljevića stigao je odgovor "da je u imovinskoj kartici naveden stan na Pantovčaku, a poklapa li se navedeni stan u kartici u cjelosti sa stvarnom kvadraturom stambenog prostora, irelevantno je jer se razlika odnosi na garažu i spremište". Preračunamo li 186 kvadrata po cijeni od 2500 eura, dolazimo do iznosa od 3,441 milijun kuna, što je znatno više od prijavljene vrijednosti. Druga stvar koja nedostaje u imovinskoj kartici udjeli su njegove supruge u britanskoj tvrtki. Miljevića kaže da "udio Štefice Jagušt u britanskoj tvrtki Hemworth Ltd (33%) nije tajan, a poslovanje TD Amiculuma d.o.o. kontrolirala je financijska policija i nije pronašla nepravilnosti".

Preko Miljevića je Jagušt poručio kako Petrokemija ne posluje s njegovom obiteljskom tvrtkom. U britanskim registrima upisano da je obitelj Josipa Jagušta u Londonu imala prijavljenu adresu na Kensingtonu i nakon isteka njegova mandata u Inter Ini, no o prirodi te prijave, odnosno nekretninskom statusu (vlasništvo, podstanarstvo) na toj lokaciji, Jagušt se preko Miljevića nije želio izjasniti.  ˝Jagušt je preko Miljevića osporio autentičnost potpisa Štefice Jagušt na dokumentu koji je pohranjen u Konzervatorskom i odjelu za planiranje okruga Kensington, a u kojem je upisana i ta adresa. Naime, kako je riječ o povijesnoj jezgri, svaki stanovnik koji se odluči na obnovu mora tražiti i suglasnosti susjeda. Tako je jedan liječnik iz Kensingtona tražio dozvole za neke zahvate i pribavio niz potpisa, uključujući i onaj osobe potpisane sa Štefica Jagušt, odnosno Stefi Jagust. Kada sam Jaguštu preko Miljevića uputila dio dokumenta na kojem se vidio samo Štefičin potpis i adresa na Kensingtonu, odgovorio je kako je taj potpis ništavan.  Miljeviću sam poslala i upit vezan uz britansko državljanstvo obitelji Jagušt. "Točno je da britansko državljanstvo imaju Josip, Štefica i Krešimir Jagušt, a stečeno je temeljem radnog odnosa Josipa Jagušta i vremena provedenog u Velikoj Britaniji", glasio je odgovor.

*Irena Divković Milanović/Poslovni dnevnik; U slučaju prenošenja teksta obvezno navesti autora teksta i originalni link na tekst na www.poslovni.hr

Zlatna mladež u biznisu

Jedino sin Krešimir na pravoj adresi

Sin Krešimir Jagušt u telefonskom je imeniku upisan na adresi Jurkovićeva 21. S tom je adresom upisan i u registru birača, tako da je on jedini član obitelji Jagušt čija prijavljena adresa odgovora činjeničnom stanju. U toj zgradi, koja je bila vlasništvo nekadašnje Stambene zadruge Sava, tvrtka Niva bivšeg hrvatskog premijera Valentića gradila je stanove, pa su neki, a tako i Jaguštov, još uvijek uknjiženi na Nivu. Krešimir inače od travnja 2007. posluje i preko tvrtke Primorje gradnja na adresi u Jurkovićevoj. Suosnivači uz njega bili su i Damir Samsa te Hrvoje Katičić, sin Matije Katičića. No, kako je Katičić istupio, u Primorje gradnji ostali su sada samo Jagušt i Samsa. Starijeg sina direktora Petrokemije možemo pronaći i na poslovnoj mreži LinkedIn. Tamo se vidi kako je završio londonski Imperial College London, što mu je zajedničko sa sinom Danka Končara Nenadom.