"Na prostoru južnog Jadrana ima plina možda i tri do četiri puta više nego na sjevernom Jadranu, no to nisu količine koje bi bile isplative pod dosadašnjim uvjetima. Jednostavno bi sve to skupa bilo preskupo. Na primjer, u Crnoj Gori su Rusi našli plin, ali količine dovoljne za potrebe Crne Gore. Jednako tako, u Hrvatskoj se mogu pronaći količine dovoljne za domaće potrebe. Za neki ozbiljan biznis to je jednostavno premalo", tvrdi Kadija za Slobodnu Dalmaciju i nabraja:

U prostoru koncesije Dinaridi 3, u dubokoj istražnoj bušotini Nin-1 nabušene su velike količine sumporovodika, koje su uvijek vezane uz bazene u kojima je i nafta. Na prostoru koncesije Dinaridi 4 nalazi se bušotina Brač-1 s velikim količinama sumporovodika, zbog čega je bila iseljena cijela Milna. Ove dvije bušotine nakon reinterpretacije okolnog prostora daju veliku vjerojatnost za prisutnost nafte i plina. Tu tvrdnju potkrepljuje i bušenje plitke bušotine za vodu koju je izbušio jedan vlasnik plastenika. Pojavu su registrirali stručnjaci Ina – Naftaplina, ali nakon odlaska s lokacije nije napravljen ni jedan projekt za novu bušotinu.

Prava nalazišta kriju se, kaže Kadija, na području Konavala. Na tom je području istražne radove tijekom 70-ih godina prošlog stoljeća vodio Shevron. Na bušotini JJ-3, navodi Kadija, pronađena je srednje teška nafta na oko 4000 metara.

Prostor Konavala najperspektivniji je za istraživanje nafte i plina na prostoru Dinarida. Očekuje da će to potvrditi i istražni radovi koje s druge strane planine Snježnice, na prostoru Trebinja, vode geolozi NIS-a i Gasproma. Na koncesiji Dinaridi 4 postoji velika vjerojatnost plina ispred Babina kuka. Iste anomalije koje su utvrđene na tom području su na sjevernom Jadranu dale plin.

Velika vjerojatnost nafte i plina utvrđena je i na bušotinama DKM-1, JJ-3, Mirjana 1 i Melita 1, napominje dalje Kadija, koje su se u doba Jugoslavije nalazile na koncesiji naziva Mljet, a bušenje je proveo talijanski AGIP.

Na srednjem Jadranu Ina je naftu našla na području Kornata, na bušotinama Kate-1 i Jadran-13, a plin je pronađen uz liniju razgraničenja s Italijom, na bušotinama Ksenija-1 i Koraljka-1.

Jedini način na koji bi sve te količine nafte i plina bile isplative, naglašava Kadija, jest kada bi Hrvatska sama provela istraživanja i crpljenje, no od toga smo odustali početkom 90-ih. Tada je prevladao stav kako je naftu i plin jeftinije kupovati nego crpiti, i u ludilu koje je uslijedilo u starom je željezu završila većina istražnih garnitura, kao i platformi za istraživanje plina. Sve što se danas pokušava samo je lutanje koje neće dati nikakvih rezultata, poručuje iskusni geolog za Slobodnu Dalmaciju.