Novi predsjednik Tomislav Mazal najavio je restrukturiranje Đure Đakovića prema kojem bi se slavonskobrodski holding trebao sastojati od tri kompanije čime bi, prema planovima trebali napraviti značajan tehnološki iskorak prema inozemnim tržištima.

Pri tome je više od 200 radnika proglašeno viškom, a Mazal u intervjuu za Poslovni najavljuje stvaranje moderne korporacije u kojoj će naglasak biti stavljen na dosad zanemarene dijelove –  jačanje prodajnih aktivnosti, odgovornog vođenja financija i snaženja IT sektora. 

Prije dvije godine razgovarao sam s vašim prethodnikom Vladimirom Kovačevićem i tada je također bilo govora o restrukturiranju i najavljivani su veliki planovi. Zašto bi sad bilo drugačije?
Razlika je da je prošlo dvije godine. Istina, započeli smo restrukturiranje, ali ga nismo proveli u punom opsegu da bismo mogli poslovati održivo u ovim značajno promijenjenim tržišnim uvjetima. Mi smo kompanija koja je bila pretežito orijentirana na domaće tržište na kojem je zbog recesije brzo nestalo posla i oporavak domaćeg tržišta je nešto na što ne možemo računati u skorije vrijeme. Takvi kakvi smo sada ne možemo opstati i moramo se okrenuti vanjskim tržištima, a da bismo to zaista mogli moramo mijenjati svoju organizaciju i način rada. 

Što to znači?
Želimo se organizacijski posložiti na način da budemo moderna i fleksibilna kompanija koja posluje u tri poslovna područja putem dvije operativne kompanije. Danas poslujemo u sustavu od osam kompanija. Spajanjem tvrtki unutar Holdinga bit će formirani Đuro Đaković Specijalna vozila, Đuro Đaković Industrijska rješenja i Đuro Đaković Energetika i infrastruktura u kojima se odvija temeljno poslovanje kojima se želimo baviti u budućnosti. Ono što su također biti elementi transformacije kompanije su i jačanje funkcija korporativnih financija te prodaje. Financije će biti centralizirane kako bismo u svakom trenutku znali tijek novca i status zaduženja. Razvijanje snažne prodaje za Đuro Đaković je imperativ. Do sada se sve svodilo na pasivno sjedenje u čekanju državnih projekata, stoga nam treba promjena u pristupu prodaji koja će značiti aktivnu potragu za poslom, pronalazak novih tržišta i novih proizvodnih niša. Također, moramo razviti nešto što danas nemamo – IT sektor je na niskim granama, a ljudski resursi imaju zastarijeli pristup. Nama trebaju moderni ljudski resursi koji brinu o svakom pojedinom zaposleniku i njegovim vještinama te njegovom permanentnom obrazovanju i usavršavanju u tehnologijama. 

Koji su temeljni poslovi Đuro Đaković?
Prva kompanija je Đuro Đaković Specijalna vozila kod kojega suštinski ne mijenjamo proizvodne programe. To je praktično restrukturirana kompanija, a uskoro ćemo doći u poziciju jačanja prodajnih aktivnosti jer će sve ovo o čemu pričamo malo značiti bez ugovora. U toj kompaniji imamo dva poslovna područja kojima se želimo bavimo i razvijati ih – Obrana i Transport. U Obrani se to odnosi prije svega na proizvodnju i prodaju borbenog vozila. Iako potražnja za novim tenkovima u svijetu opada, činjenica da danas u svijetu postoji preko 10 tisuća T 72 tenkova, nama otvara određenu nišu jer znanje imamo te možemo ponuditi generalni remont i modernizaciju. Treće temeljno područje poslovanja su nam Industrija i Energetika putem novoformirane operativne kompanije Đuro Đaković Industrijska rješenja.

Što je s energetikom i industrijom?
To je dio koji će doživjeti najznačajnije promjene. Nositelj ovih poslova bit će Đuro Đaković industrijska rješenja. Iako smo malo zakasnili, ipak smo uspješno ušli u segment stvaranja novih vlastitih proizvoda. Uspjeli smo certificirati bušotinske zasune za naftna polja prošavši rigoroznu proceduru certificiranja po američkim pravilima. Sada radimo proizvod još veće dodatne vrijednosti, a to je set na naftnim bušotinama, tzv. "božićno drvce". U tijeku je certifikacija i to će postati finalni proizvod Đure Đakovića nakon čega nam se otvara mogućnost ulaska u bilo koju naftnu kompaniju u svijetu. Na žalost, iz nekih segmenata ćemo morati izaći jer mi nismo kompanija koja može izrađivati jednostavne čelične konstrukcije i biti konkurentna, poput izrade mostova ili plašteva za spremnike nafte i plina. Strojarski dio nam je također bitan poput našeg današnjeg Elektomonta kojega želimo zadržati u našoj kompaniji. Elektromontažerski dio izdvojit ćemo u posebno društvo koje će neko vrijeme ostati u vlasništvu Holdinga, ali nam je cilj da on u vrlo kratkom radzoblju bude ponuđen radnicima.

Restrukturiranje se u Hrvatskoj često izjednačava s otpuštanjima. Koliko ćete radnika vi otpustiti?
To se, na žalost, kod nas često stavlja pod znak jednakosti iako je restrukturiranje puno širi posao. Mi smo zadnjih mjeseci stalno u kontaktu sa sindikatom. Plan se radi već dva i pol mjeseca. Brojka od 200 ljudi koji bi trebali otići iz kompanije slijedom promjena koje uvodimo je još uvijek okvirna, nije određena imenom i prezimenom. Sve ćemo operacionalizirati u sljedećih mjesec dana. Ne vjerujem da postoji ijedan menadžer kojemu je fetiš potpisivati otkaze. I ja imam obitelj i dijete, svi živimo od plaće i svjestan sam što znači gubitak radnog mjesta, Ali danas ne postoji sigurno radno mjesto. Želio bih istaknuti da je u slučaju Đure Đakovića ključno da će zahvaljujući restrukturiranju 806 ljudi i dalje imati posao. Na ovaj način kako smo do sada radili, ni tih 806 ljudi uskoro ne bi imalo posao. Zaboravljamo da su vlasnici Đure Đakovića u zadnjih 17 godina izgubili skoro milijardu kuna. Ova promjena je za nas nužna jer nam jedina može omogućiti dugoročnu održivost.  

Tko je odgovoran za toliki gubitak?
Odgovoran je menadžment, vlasnici jer su vjerovali u takav menadžment, ali  ni radnici ne mogu bježati od svoje odgovornosti.

Do sada ste bili dio uprave, osjećate li odgovornost za dosadašnje poslovanje?
Apsolutno osjećam odgovornost. Bio sam dio te Uprave, ali usmjeren na određena područja i mislim da sam ih dobro odrađivao i da se u njima vidi budućnost Đure Đakovića. Danas je moja odgovornost mnogo veća i ja sam je prihvatio. Ne bježim od odgovornosti i ne mislim odustati od ovih promjena jer mislim da jedino s njima tvrtka ima dobru perspektivu. Sporije i manje opsežne promjene pokazale su se nedostatnim i zato nemamo alternativu. Toga smo danas svi svjesni.