U nizu gradova postoje industrije, veliki sustavi, na koje su ta mjesta egzistencijalno vezana. Što Vlada misli napraviti da im osigura budućnost?

Imamo nekoliko industrija gdje gradovi dominantno ovise o njima; TLM, Borovo, Petrokemija, ĐĐ Holding, sisačka rafinerija… Puno vremena trošimo na spašavanje tradicionalnih industrija gdje se gubila utrka s privatnim konkurentima, a nisu se dovoljno brzo otvarala nova tržišta. Mi moramo, paralelno sa davanjem šansi, pustiti privatnom kapitalu da se uključi i dokapitalizira te tvrtke. Država treba omogućiti infrastrukturu, u nekim slučajevima biti suvlasnik, ali ne može država ulaziti u tržišnu utakmicu s privatnicima.

Ali, određena doza državnog angažmana je nužna, tko će primjerice nabavljati obuću za policajce? Takva je praksa i u drugim zemljama…

Naravno, ali to moramo napraviti oprezno i na pametan način da ne dolazimo u sukob s pravilima Europske unije, no trebamo gledati što se može supstituirati domaćom proizvodnjom.

Ekonomija ovisi o cijeni energije, liberalizacijom su cijene struje pale, jeftiniji je i plin za kućanstva, ali za tvrtke je on tržišna kategorija. Kakva je tu situacija?

U zadnje tri godine pale su cijene struje, ali i plina za industriju. Primjerice, Petrokemija plaća 25 posto jeftiniji plin koji joj čini 75 posto troškova. Na mene su se svi ljutili, 'lajali' jer nitko ne bi htio kod kuće Omblu, Plomin, a svi bi jeftiniju struju i plin, više izvoza i konkurentnije poslovanje. Sigurna energetska opskrba je ključna za neovisnost jedne države, u suprotnom gubimo šanse za upravljanje važnim procesima. Moramo imati daleko najjeftiniju cijenu energije u regiji zbog resursa koje imamo.

To znači da nova istraživanja nafte i plina idu dalje?

Generalni stav Vlade je da se s tim projektima ide dalje. Neće biti nikakvog referenduma, ako se htjelo, trebalo ga se raspisati prije dvije godine. Kakvu bi poruku danas time poslali investitorima? Sutra ćemo plaćati jeftiniju cijenu ako budemo imali svoje izvore. Tu u Slavoniji neću pričati puno o moru, već ću reći da smo za blok Sava 10 dobili ozbiljne ponude. Za dva tjedna očekujem odluku Vlade za pregovarački postupak, a za sedam do osam mjeseci potpisivanje ugovora. I za ostale blokove imamo ozbiljne ponude. Na jednom od budućih Poslovnih uzleta u Slavoniji možda ćemo razgovarati o manjku školovanih geologa, strojara, tehničara…

Zašto država u predizbornoj godini želi napraviti javnu ponudu dionica HEP-a, je li to privatizacija i koliko se prodaje?

Moram reći da nema ozbiljne energetske strategije u mandatu jednog ministra i jedne vlade. Tu nema lijevih i desnih, crvenih, plavih i narančastih… Zasad nema odluke o IPO-u HEP-a. Tražio sam podršku užeg kabineta Vlade i od Uprave HEP-a da angažira konzultante s logikom da trebaš razmišljati što dalje onda kad ti je dobro. Da je Ina 1997., kad je trebala, razmišljala o kupnji Mola ne bi se kasnije tražio strateški partner kad je zapala u probleme. Treba restrukturirati HEP, nikad prodavati više od 25 posto minus jedna dionica, a prikupljeni novac ne trošiti na popunjavanje proračunskih rupa. Sve mora ostati u HEP-u pa će ga netko 2016. iskoristiti i kupiti neku energetsku tvrtku u regiji. Ne smije se dogoditi da se zareda nekoliko sušnih godina i jedna "čudna" uprava pa da HEP mora tražiti pomoć.

Znači HEP mora kupovati ili će biti kupljen?

Da. Prije dvije godine HEP je imao cijelo tržište, do danas je izgubio 15 posto. I u budućnosti mu neće biti ništa lakše, prihodi će padati pa će ih netko kupiti. Danas su svi u regiji problemu osim HEP-a i zato ih idemo kupiti, a onda ulagati, u Plomin, primjerice. Znate li da Hrvatska u zadnjih deset godina nije napravila nijedan projekt obnovljivih izvora energije? To je sramota.

Kako stoje pregovori oko Ine i kakva je budućnost države u Ini?

Ina je 'neverending story' (priča bez kraja, op.a.) jer je naprosto previše bitna za Hrvatsku. Mislim da ćemo uskoro, kroz mjesec dana, predložiti promjene dioničarskog ugovora mađarskoj strani po novom/starom modelu, no ne vjerujem da će ih oni prihvatiti. U tom slučaju će se Vlada time baviti u 2016. godini.

Što biste poručili poduzetnicima s Poslovnog uzleta?

U prošlom životu, prije nego sam se bavio politikom u kojoj nisam dugo, bio sam poduzetnik. Kad sam završio fakultet, isti dan sam otvorio tvrtku i proživio sam taj osjećaj kad počneš od nule. Kad sam završio elektrotehniku, očekivalo da kao i svi odem raditi u HEP, no bio sam ambiciozan, a obitelj govorila da sam lud. Iz svog iskustva, znam da nikad ne treba podcijeniti sebe, to je najskuplja cijena za platiti. Trebamo jače spojiti poduzetništvo s obrazovnim sustavom, na državi je da pruži infrastrukturu, a konačna poruka – najgore je iza nas.