Dok se ne napravi podrobna analiza od mene sigurno nećete čuti najave novih poreza, porezna sigurnost je ključna, u već nekoliko istupa ponovio je novi ministar financija Zdravko Marić. Te su poruke proteklih dana najčešće bile odgovor na zaredale upite i ishitrene spekulacije vezane uz uvođenje poreza na nekretnine. Takvi iskoraci u poreznom sustavu zahtijevaju dosta predradnji, uporno objašnjava Marić sugerirajući da je preuranjeno govoriti i o tajmingu i detaljima poput onih što će se točno i na koji način u budućnosti oporezivati.

No, i mimo toga u području poreznog sustava predstoji zahtjevan posao, pa ne čudi što je, kako tvrde dobro upućeni izvori, Marić u potrazi za novim čelnikom Porezne uprave. Prema neslužbenim saznanjima Poslovnog dnevnika, na vrhu ministrove draft liste za to mjesto je Josip Lozančić, ekonomist koji je za svoje karijere od početka 90-ih godina prošao sve stepenice u Poreznoj upravi, počevši od pročelničke funkcije u područnim uredima u Vukovaru i Zagrebu, do mjesta pomoćnika ravnatelja Porezne uprave za normativu i, konačno, čelne funkcije. Vrijeme Lozančićeva obnašanja funkcija u središnjem uredu Porezne dijelom se preklapa s Marićevim angažmanom na pozicijama pomoćnika ministra te državnoga tajnika u Ministarstvu financija, što je očito i razlog što mu je uputio poziv na još jedan povratak u Poreznu. Lozančić se u nju posljednji put bio vratio početkom 2011., kad je ministarstvo vodila Martina Dalić.

S promjenom vlasti još je neko vrijeme ostao u Poreznoj, ali nakon što se PU pretvorila u poprište političkih sukoba u SDP-u (Milanović-Linić-Šegon) s odrazom i na kriterije kadroviranja, napustio je sustav u kojemu je poveo najveći dio karijere i otišao u Državnu agenciju za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka. Je li dovoljno inficiran poreznom politikom i sustavom za još jedan povratak, tek će se pokazati, kao uostalom i hoće li ministri koji preuzimaju veliku odgovornost za ostvarenje ciljeva imati odgovarajući prostor za slaganje najužeg tima suradnika. Marić u slučaju PU očito računa s kadrovskim pojačanjem. Upućeni tvrde kako će posve sigurno Poreznu nastojati maknuti s naslovnica novina, dnevnopolitičkih tema i 'estradizacije' u koju je otklizala proteklih nekoliko godina.

Organizacijsko preslagivanje zasad će ponajprije ići u smjeru osnovne zadaće poreznika, a to je čim uspješnije prikupljanje poreza. Budući da otprije dobro poznaje svoj resor, u niz drugih dijelova Ministarstva financija izgledno je da će se u najvećoj mjeri osloniti na unutarnje rošade. To vrijedi, primjerice, za zavod za makroekonomske analize koje već neko vrijeme nema šefa, ali u tom timu postoje kvalitetni kadrovi koji će u njegovu imenovanju poslužiti kao inkubator. Premda se u postizbornom razdoblju kao jedan od ciljeva u resoru financija često isticalo jačanje segmenta upravljanja javnim dugom, uključujući i moguće ustrojavanje zasebne agencije, čini se da je Mariću manje važno hoće li se to manifestirati i kroz stastusne promjene. Suprotno percepciji kojoj je pogodovalo to što se u javnosti odjel za upravljanje javnim dugom često personalizirao u njegovu dugogodišnjem voditelju Hrvoju Radovaniću, taj odjel i danas broji 20-ak ljudi koji svakako nisu bez kompetencija i iskustva.

Utoliko je pitanje aktivnog pristupa upravljanja javnim dugom u najvećoj mjeri pitanje politike i proaktivnosti samog vodstva Ministarstva financija. Kako je proteklih godina novi ministar u Agrokoru kao izvršni direktor bio zadužen upravo za tržišta kapitala – i to međunarodna – nema sumnje da će ubuduće mnogo jači impuls za aktivno upravljanje javnim dugom dolaziti upravo iz kabineta ministra. Istodobno, kadrovska osvježenja možda će i nasušnije trebati u dijelu Ministarstva zaduženom za javne investicije. Javne su investicije, primjerice, pretprošle godine iznosile oko 20 milijardi kuna ili oko 6 posto BDP-a.

"Na žalost, ne postoji program javnih kapitalnih ulaganja s jasno utvrđenim ciljevima, prioritetima i izvorima financiranja, niti misijama javnih trgovačkih društava i pokazateljima uspješnosti", konstatirali su nedavno analitičari Instituta za javne financije. I sam Marić kaže kako zahtjevi u pogledu temeljitih procjena i valuacija kakve se podrazumijevaju kod projekata koji se financiraju novcem europskih fondova moraju vrijediti i za one koji se financiraju iz domaćih izvora, odnosno iz proračuna. Drugim riječima, preporuka IJF-a da treba "osnažiti odjel kapitalnih investicija MF-a koji bi morao evaluirati i odobravati sve projekte koji se financiraju unutar javnog sektora" već je dio plana novog šefa Katančićeve.

Kako je i sam zapravo ponikao iz znanstvene zajednice (prvih pet-šest godina radio je na Ekonomskom institutu), s Institutom dijeli i stavove vezane uz još neke preporuke. Primjerice, onu da treba preispitati razne tzv. porezne izdatke, odnosno razne oblike poreznih olakšica, izuzeća i poticaja. Prema podacima Ministarstva financija razni njihovi oblici procjenjuju se na više od 4 posto BDP-a ili više od 13 milijardi kuna. Jedna od preporuka IJF-a s tim u vezi je npr. i preispitivanje učinaka državnih poticaja za treći mirovinski stup. Marić je s tim u vezi navodno već apostrofirao kako su to stavke koje svakako nisu ispod radara. Ali, i to će, čini se ostati za odlučivanje nakon sveobuhvatnih analiza. Možda u idućem proračunu?