Sudac Trgovačkog suda Mislav Kolakušić danas se ponovno našao u središtu pozornosti zbog odluke Ustavnog suda, koji je donio rješenje u slučaju tužbe Dalekovoda i ukinuo rješenje kojim je zagrebački Trgovački sud prije mjesec dana obustavio predstečjnu nagodbu u toj tvrtki radi ocjene ustavnosti.

• Ustavni sud odbio Kolakušića, predstečajne idu dalje!

No, Kolakušić se medijima danas obratio i u vezi napisa koje je o njemu nedavno objavio Jutarnji list. 

Kolakušić naime tvrdi da su u tiskovini „Ljetni Jutarnji list“ od 24. srpnja 2013. na naslovnici pod naslovnom "Otkrivamo tko je sudac Kolakušić, sto presuda je držao u ladici, a mlade djevojke snimao iz hobija" te u tekstu pod naslovom "Otkrivamo tko je sudac Kolakušić i Sučev skriveni hobi", izrečene netočne tvrdnje.

Netočnu tvrdnju, kaže Kolakušić u reakciji, predstavlja podnaslov „Problemi u radu“ te dijelovi teksta „Iako se u više navrata kandidirao za suca Upravnog suda, tu ambiciju mu državno sudbeno vijeće nije nikada ispunilo i redovito je bio odbijan na natječajima.“

Evo što Kolakušić ima za reći o tome (njegovo priopćenje u nastavku prenosimo u cijelosti i bez izmjena):

"Predmetne tvrdnje predstavljaju grubu neistinu, jer nikada nisam istaknuo kandidaturu za suca Upravnog suda, iz razloga što nisam udovoljavao formalnom zakonskom uvjetu od 12 godina rada na sudu u svojstvu sudskog savjetnika, isto je bilo jednostavno provjeriti upitom Državnom sudbenom vijeću. Netočni su i navodi 'Prema neslužbenim informacijama, na Upravnom sudu nije ostao zapamćen po ažurnosti i marljivosti. Naime, 2008. u evidenciji sudske prakse koju je Kolakušić vodio pronađeno je stotinjak presuđenih predmeta…'. Rečene tvrdnje nisu ni na koji način provjerene sukladno članku 21. stavak 4. Zakona o medijima, jer bi se provjerom tih informacija doznalo da sam u službi evidencije sudske prakse koja je ustanovljena po principu „sa Suda ne mogu biti otpremljene različite odluke u istovjetnim ili sličnim sudskim predmetima, bez da o istom pravnom pitanju raspravlja sjednica odjela ili sjednica svih sudaca“, proveo osam godina. Raditi u službi evidencije Upravnog suda RH je oduvijek bila iznimna čast za svakog njezinog člana. Sva tri predsjednika Upravnog suda ukazala su mi povjerenje da od 2004., pa do imenovanja za suca Trgovačkog suda u Zagrebu 2011., obavljam rečene poslove. Tijekom tog razdoblja ocijenio sam suglasnost 20.422 odluke s postojećom sudskom praksom suda, a da nisam obaviješten da je sa Suda otpremljena i jedna odluka suprotna postojećoj praksi s mojim potpisom.

U pogledu „upitne marljivosti“ istaknuo bih da sam kao sudski savjetnik na Upravnom sudu od 2003. do 2010. ocjenjivan isključivo ocjenama naročito uspješan i izvanredan (terminološka razlika iste ocjene), te da sam od 2001. do 2004. prosječno ostvarivao 117% okvirnih mjerila po broju riješenih predmeta. Od 2004. uz obavljanje poslova evidencije sudske prakse (20.422 x 5 stranica prosječno = 102.110 stranica pročitanih složenih sudskih odluka), osmislio sam i samostalno uređivao sudsku praksu elektroničkom obliku od 2002. do 2011., kao i web stranice Suda, obavljao poslove glasnogovornika Upravnog suda RH 2009. do 2011., posrednika za radne odnose Upravnog suda RH 2005. do 2011., bio osnivač i predsjednik Udruge hrvatskih sudskih savjetnika i vježbenika od 2006. do 2011., vodio radionice u okviru Pravosudne akademije 2010. iz područja Ustavnog prava RH,  radionice iz područja prakse sudova Europske unije, vodio razne radionice i predavao na stručnim skupovima iz područja poreznih i službeničkih odnosa, bio član radne skupine za izradu Zakona o vježbenicima 2009., koautor i suradnik u 21 publikaciji izbora odluka Upravnog suda i Vrhovnog suda RH u razdoblju od 2003. do 2009., itd.

Naposljetku, netočan je i sam naslov: Sučev skriveni hobi, jer hobi nisam skrivao, niti sam ga imao razloga skrivati, već dapače stojim iza svega što radim, jer to radim iskreno i iz pozitivnih pobuda. Fotografije i tekst u spornom članku tiskovine preuzete su sa javne facebook WEB stranice koja je cijelo vrijeme pa i danas javno dostupna. Fotografije su javno objavljene u tiskovini bez dopuštenja autora, iako je na više desetaka mjesta jasno naznačeno da se radi o fotografijama koje su zaštićene autorskim pravom. Rečeni hobi naveo sam i u životopisu prilikom prijave na mjesto suca Trgovačkog suda, te su neprimjerene isključivo insinuacije u svezi predmetnih fotografija.

Nadalje, netočne su tvrdnje objavljene u tekstu pod naslovom „HDZ-ov pravosudni kadar destabilizira vlast umjesto oporbe“, autora Mladena Pleše, u kojem navodi „kako je sudac Kolakušić zaprijetio dodatnoj destabilizaciji gospodarskog i političkog sustava zemlje.“, tvrdnja je netočna, jer mi to nije bila namjera i iskreno vjerujem da naš gospodarski i politički sustav nije toliko krhak da ga može srušiti jedna odluka suca utemeljena na Ustavnom Zakonu o Ustavnom sudu, ili ipak je?

U odnosu na prenesene izjave ministra financija Slavka Linića, autora Marine Klepo, objavljene na stranici 6 do 7 istog izdanja, citat: „Sudac misli da je bogomdan i da 15 godina može voditi stečaj, stvarajući goleme troškove na štetu građana, te da smatra da u tome leži i problem jer umjesto predstečajnih nagodbi u kojima nema dodatnih troškova, sucu više odgovaraju dugotrajni stečajni postupci koji podrazumijevaju visoke sudske troškove“, sukladno članku 40. stavak 4. Zakona o medijima, izjavljujem da kada bih bio zagovornik brojnih stečajnih postupaka, ne bih podnosio Zahtjev za ocjenu ustavnosti ZFPPN-a, s obzirom da će FINA temeljem tog zakona podnijeti oko 4.000 prijedloga za otvaranje stečajnog postupka nad dužnicima, te da je na Trgovačkom sudu u Zagrebu već zaprimljeno više od 1.200 prijedloga FINE za otvaranje stečajnih postupaka nad dužnicima koji su ranije podnijeli prijedlog za predstečajnu nagodbu. Nadalje, potrebno je navesti kako će samo za objave dva zakonom propisana oglasa u Narodnim novinama vjerovnici ili porezni obveznici morati platiti 3.200.000,00 kn u tim postupcima.

Problem stečajnih postupaka nije dugotrajnost postupaka koji čine izuzetno mali postotak stečajnih postupaka (u prosjeku traju od nekoliko mjeseci do godinu dana), već činjenica da je više od 90% stečajnih dužnika prije pokretanja stečajnog postupka „oslobođeno“ od bilo kakve imovine putem povezanih društava u vlasništvu dužnika ili njemu bliskih osoba. Daljnji temeljeni problem je realna nemogućnost pobijanja pravnih radnji dužnika kojima je otuđena imovina iz prozaičnog razloga, jer zakonom nije utvrđena vrijednost tih sporova u iznosu od primjerice 10.000,00 kn, čime bi se omogućilo vjerovnicima da osiguraju podnošljiva financijska sredstva kojima bi se vratila imovina stečajnog dužnika. Sredstva koja bi vjerovnici tada uz pomoć suda trebali osigurati, iznosila bi oko 10.000,00 kn, čime bi bilo omogućeno da se većina otuđene imovina vrati u vlasništvo dužnika, te da se njezinom prodajom namire vjerovnici u što većem postotku. Prema sadašnjoj zakonodavnoj regulativi za podnošenje tužbe radi pobijanja pravnog posla kojim je nezakonito otuđena vrijedna imovina dužnika, potrebno je u stečajnom postupku osigurati primjerice barem 385.000,00 kn na ime troškova tog parničnog postupka, od čega se 10.000,00 kn odnosi na sudske pristojbe, a 375.000,00 kn za pokriće troškova suprotne strane u slučaju da osporavanje bude neuspješno. Naime, svaka radnja prema Odvjetničkoj tarifi u sporovima visoke vrijednosti iznosi 125.000,00 kn (minimalno tri radnje punomoćnika – odgovor na tužbu, pristup na jedno ročište i sastav jednog podneska), na čiju naknadu stranka koja uspije u sporu ima zakonsko pravo.

U pogledu imenovanja stečajnih upravitelja od strane stečajnih sudaca, potrebno je ukazati da sukladno Stečajnom zakonu, skupština vjerovnika može imenovati drugog stečajnog upravitelja u svakom trenutku.

U svezi navoda u tekstu koji je objavljen u Jutarnjem listu dana 25. srpnja 2013. na stranici 7., autora Slavica Lukić, citat: „…onda sudac Kolakušić gubi iz vida da odluku o obustavi sudskog postupka radi zahtjeva za ocjenom ustavnosti pojedinih zakonskih odredbi ne može podnijeti sudac pojedinac, već da takve odluke prema 37. članku Ustavnog zakona može donijeti isključivo sud na kojem je sudac zaposlen. To znači da je sudac Kolakušić odluku o zastajanju predstečajne nagodbe u predmetu Dalekovod kao i zahtjev za ocjenom ustavnosti morao predložiti predsjednici Trgovačkog suda u Zagrebu, a tek nakon održane sjednice stečajnog odjela tog suda, Trgovački sud mora odlučiti hoće li Kolakušićevu zahtjevu udovoljiti ili neće.", sukladno članku 40. stavak 4. Zakona o medijima ukazujem na slijedeće odredbe hrvatskih propisa; odredbom članka 37. stavak 1. Ustavnog zakona propisano je da ako Sud u postupku utvrdi da zakon koji bi trebao primijeniti, odnosno pojedina njegova odredba nisu suglasni s Ustavom, zastat će s postupkom i podnijeti Ustavnom sudu zahtjev za ocjenu suglasnosti zakona, odnosno pojedine njegove odredbe s Ustavom. Odredbom članka 120. Ustava RH određeno je da se sudačka dužnost povjerava osobno sucima. Odredbom članka 7. stavak 1. Zakona o sudovima propisano je da u pravnim stvarima iz sudske nadležnosti u prvom stupnju sudi sudac pojedinac. Odredbom članka 98. stavak 2. Sudskog poslovnika propisano je da odluke i ostale akte koji se odnose na predmete u kojima sud postupa u obavljanju sudbene vlasti potpisuje sudac koji rješava predmet. Odredbom članka 30. Zakona o sudovima propisano je da je predsjednik suda sudac koji uz sudačku dužnost obavlja i poslove sudske uprave sukladno zakonu i Sudskom poslovniku. Odredbom članka 31. istog Zakona, određeno je da predsjednik suda u obavljanju poslova sudske uprave donosi upravne i druge akte, izdaje naredbe i daje upute u okviru svojih ovlasti. Slijedom rečenih odredbi, Sud u sudskom postupku donosi odluke isključivo po sucu kojem je predmet dodijeljen u rad. Predsjednik suda nema ovlast donošenja odluka u sudskim predmetima koji mu nisu dodijeljeni u rad, pa samim time nije ovlašten donijeti niti rješenje o zastoju u sudskim postupkom u predmetu koji je dodijeljenom u rad drugom sucu, slijedom čega nije ovlašten podnijeti zahtjev za ocjenu ustavnosti nakon donošenja rješenja o zastajanju s postupkom u tom sudskom postupku. Nadalje, Ustavni zakon ne pravi razliku u definiciji pojma "sud" prilikom davanja ovlasti za zastajanje s postupkom i podnošenje zahtjeva za ocjenu ustavnosti. Sjednica sudskog odjela kao niti sjednica svih sudaca, također temeljem Ustava RH i Zakona o sudovima nisu ovlaštene donositi odluke u konkretnim sudskim predmetima. Trgovački u Zagrebu po sucu toga suda Mislavu Kolakušiću odlukom Stpn-7/13 od 22. srpnja 2013. zastao je s postupanjem u predmetu predstečajne nagodbe, te je sukladno odredbi članka 37. stavak 1. Ustavnog zakona u svezi odredbama članka 120. Ustava Republike Hrvatske, članka 7. stavak 1. Zakona o sudovima i članka 98. stavak 2. Sudskog poslovnika, Zahtjev za ocjenu ustavnosti, podnio Zahtjev u ponedjeljak 29. srpnja 2013.

Stajalište da Trgovački u Zagrebu po sucu toga Suda Mislavu Kolakušiću, nije Sud iz Ustavnog zakona o Ustavnom sudu RH, može dovesti do zaključka da se sve presude i odluke sudova (nekoliko desetaka milijuna) koje su u konkretnim predmetima donijeli Sudovi po sucima tih sudova, trebaju staviti izvan snage, jer ih nije potpisao predsjednik Suda u ime Suda, temeljem mišljenja sjednice odjela ili sjednice svih sudaca.

U svezi navoda u tekstu koji je objavljen u Jutarnjem listu dana 23. srpnja 2013. na stranici 6. do 7., autora Viktora Vresnika, pod naslovom: „Vrlo opasna igra s pravosuđem“, koji započinje: „Jučerašnja odluka suca Trgovačkog suda u Zagrebu Mislava Kolakušića“ u svezi navoda: „Iako je tada Industrogradnjinu nagodbu odbio kao „nedopuštenu“, nije postavljao pitanje ispravnosti zakona u skladu s kojim je sudio.“, sukladno članku 40. stavak 4. Zakona o medijima, citirao bih dio podnesenog Zahtjeva: „Sud smatra da je ocjenu Ustavnosti pojedinih odredbi Zakona potrebno promatrati kroz oblike njegove primjene u praksi. Pojedine odredbe Zakona stječu svojstvo neustavnosti, ako omogućuju njegovu zloupotrebu, odnosno ako se njime grubo vrijeđaju odredbe Ustava. Zloupotreba Zakona u korist pojedinaca ili društava u pojedinačnom slučaju primjene zakona predstavlja nezakonitost, dok učestale istovrsne povrede Zakona predstavljaju povredu Ustava, jer tada odredbe zakona postaju alat za povredu Ustava RH na štetu fizičkih i pravnih osoba te Republike Hrvatske. Zakonske odredbe postaju neustavne kad njihova primjena u konkretnim odnosima dovodi do neustavnih posljedica.“.

U odnosu na navod u istom tekstu „Umjesto da sude u skladu sa zakonom, suci trgovačkog suda odlučili su suditi zakonima.“, ukazao bih da je odredbom članka 117. stavak 3. Ustava RH i članka 5. Zakona o sudovima propisano da Sudovi sude na temelju Ustava, zakona, međunarodnih ugovora i drugih važećih izvora prava. Dakle, hrvatski sudovi su u svakom konkretnom predmetu dužni prvenstveno primjenjivati odredbe Ustava RH, potom međunarodnih ugovora, zatim organskih zakona, te tek potom ukoliko su isti u skladu sa svim naprijed navedenim, odredbe pojedinačnih zakona. Cijeli moderni svijet ima ugrađene identične odredbe u svoje zakonodavstvo, upravo iz razloga da bi se sudovima omogućilo da odredbe zakona za koje se u praksi utvrdi da su u evidentnom nesuglasju s propisima višeg ranga i temeljenim pravima građana, izuzmu od primjene.

Pod naslovom 'Kolakušić ne govori istinu, na vrijeme smo dostavili spis Dalekovoda' Fina demantirala suca koji ruši predstečajne nagodbe“ od 25. travnja 2013., autora HINE, objavljen je neistinit navod da govorim neistinu, jer spis predmeta vođen pred FINA-om ni do današnjeg dana nije zaprimljen u sudski spis predmeta, niti je FINA postupila po rješenju Suda kojom je pozvana da predmetnu dokumentaciju dostavi u pisanom obliku. Nadalje, FINA u svom priopćenju nije ni izjavila da je dostavila spis predmeta Sudu već „da se cijeli spis u elektroničkom obliku nalazi na javnoj objavi na Fininoj internetskoj stranici“.