Vjerojatno je tamo 1970. Jugoslavenski novinar izdao text kako je juga napredovala od 45 do ’70 i kao cemo divno zivjeti ’95! Imat cemo plaću veću od nijemaca i falit ce nam naprednih zanimanja poput telefonskih operatera i varioca. A ovaj clanak je ocito pisao netko tko je prespavao povijest i u 8. Osnovne i u 4. Srednje. Ako je u srednju i isao…

Hrvatska se može smatrati sretnom ako u narednih 5 do 10 godina dostigne standard i stanje kao što je danas u Sloveniji. A to zasigurno neće učiniti ako nastavi ovako kako to radi u zadnjih 25 godina, čemu svi svjedočimo iz dana u dan. Slovenija je danas u poziciji da ima višak u trgovinskoj bilanci, razdužila se u znatnoj mjeri, produktivnost joj raste, zapošljava se, plus u proračunu raste i postavila je dobre temelje za budućnost. Ove stalne i nerealne usporedbe sa zemljama s kojim se Hrvatska realno ne može uspoređivati, sa zemljama koje “igraju” u potpuno drugoj ligi, Hrvatskoj nedostižnoj, su jednako nepotrebne i presmiješne. Sanjarijama i bombastičnim, nestvarnim naslovima i člancima se ne dolazi do ciljeva. Samo predanim radom i odgovornim i ozbiljnim pojedincima i institucijama koje čuvaju i provode zakone, gospodarstvo, financije i društvo svoje zemlje. Neozbiljnost, neodgovornost, nestručnost, neznanje, nekvalficiranost, svjesno, nekažnjavano i često dozvoljeno zaobilaženje zakona, rupe u blagajnama i prsti kojima tamo nije mjesto, nedjleotvoran i pogrešan sustav koji pospješuje nedjela i nedjelovanje neće dovesti do boljitka zemlje i društva, sve te negativne pojave su otrov za svaki dobar pothvati i sve dobronamjerne ambicije pojedinaca u zemlji i za cijelu zemlju u cjelini s njenim življem. Od sanjarija i stalnog debatiranja što bi trebalo raditi a da se istodobno ne radi ništa ili samo nanosi šteta, to je samo oprečni put onome kojem se navodno teži, to je izravni i brzi put ka propasti. U Japanu postoji jedna izreka koja glasi: “Radi i ponašaj se tako kao da cijela zemlja i društvo u kojem živiš ovisi isključivo o tebi”. Ako se takvog gesla drže samo pojedini članovi društva, onda je malo koristi za društvo u cjelini, ali ako se toga drži velika većina pojedinaca u društvu, nevjerojatne stvari se mogu dospjeti u realnom razdoblju. Da bi Hrvatska postala naprednija, puno toga se mora pod hitno mijenjati što se već desetljeća prakticira i tolerira, a što je u uređenim zemljama obični kriminal i za što treba kazneno odgovarati, tako da se provode postojeći zakoni i tako da ne postoje “svete krave”. Hrvatska se mora uspoređivati i mjeriti sa zemljama sličnog potencijala, a više od uspoređivanja i mjerenja s takvim, sličnim zemljama važnije je da ide svoj put, pravim putem i da svakim danom svoju državu i svoje društvo čini boljim, tako ne samo da će odmaći zemljama s kojim konkurira nego će i napraviti iskorak, kakav takav. Hrvatska nema niti financijske niti gospodarske temelje i potencijale zemalja poput Njemačke, Švicarske, skandinavskih zemalja i sličnih. RH mora u okviru svojih mogućnosti djelovati i napraviti pomak na bolje. Sjevernotalijansko gospodarstvo, koje je već više od dva desetljeća najproduktivnije u Europi jedva uspijeva takvom produktivnosti popraviti standard, kako bi tek RH sa svojim jako ograničenim mogućnostima to postigla. Dizanjem stranih kredita i dijeljenjem plaća koje nisu generirane gospodarski i koje bi bile samo teret danas i sutra, jer bi se i mirovine na takve plaće morale zaraditi i generirati – dakle išlo bi se umjetno dizati plaće i mirovine a da gospodarstvo, tržište i učinak u istim to ne prate samo da bi stvorili lažno stanje koje bi se pokrivalo stranim kreditima i velikim izdacima. To je čak za tik veća idiotija od onog što se ionako svakodnevno prakticira. Od priča i sanjarija nema kruha, samo rad, rad i rad. Ali da bi uspjelo, svi moraju vući na istoj strani konopca i ne smiju postojati rupe u sustavu i ne mogu nestručni i nečasni ljudi baviti se poslovima o kojima nemaju pojma i gdje je veliki novac i puno loših namjera s tim u vezi. Hrvatska se kao cjelina mora probuditi i progledati i shvatiti da ovako kako je dosad radila i živjela srne u nepovratnu propast a s obzirom na pokazatelje, ta propast po svemu sudeći nije tako daleka.

Apsolutno nerealno s obzirom na pokazatelje u zemlji i izglede temeljene na stanju u zemlji, prije svega financijsko, zaduženost, broj radnih mjesta, učinkovitost domaćeg gospodarstva, omjer zaposlenih prema umirovljenicima odnosno nezaposlenim, gospodarska kretanja i očekivanja i još puno toga. Puke sanjarije koje zvuče dobro ali nemaju realnu, čvrstu podlogu.