I to se napokon dogodilo. U zadnjoj godini mandata Vlada Zorana Milanovića prvi je put dobila priliku pohvaliti se pozitivnim predznakom kvartalnog BDP-a.
Plus od 0,3 posto u posljednjem tromjesečju 2014. u odnosu na isto godinu prije je simboličan izron kojim je godišnja stopa realnog pada gospodarstva u 2014. samo ublažena na -0,4 posto. Većina ekonomista stoga je s prilično prigušenim optimizmom konstatirala da je dobro da je napokon prekinut padajući niz od 12 kvartala, ali da smo od oporavka i stopa rasta koje će značiti više od stagnacije dosta daleko. Većina glavnih sastavnica BDP-a, od investicija do osobne i državne potrošnje, naime, i u prošlom je kvartalu na godišnjoj razini zabilježila pad, a minimalan rast BDP-a rezultat je rasta inozemne potražnje, odnosno pozitivnog doprinosa neto izvoza robe i usluga.
Kako kaže Daniel Nestić s Ekonomskog instituta "rast još uvijek nije rezultat oporavka na široj bazi" već solidnih pokazatelja u segmentima poput prerađivačke industrije i izvoza pa je o izlasku iz recesije zasad prerano govoriti. Kako tri od četiri glavne sastavnice još uvijek vuku BDP u negativu, za blagi plus kvartalnog BDP-a u konačnici nije bio dovoljan 4,5-postotni rast izvoza (5,8 posto kod robe te 3,6 posto kod usluga) i sporiji rast robnog uvoza. Pozitivan doprinos neto inozemne potražnje značajno je obilježio pad uvoza usluga za čak 8,3 posto, zbog čega je ukupan uvoz i unatoč 1,2 posto povećanom robnom uvozu realno smanjen 0,4 posto. Otkud toliki pad uvoza usluga?
Prema Željku Lovrinčeviću s Ekonomskog instituta, toliki je pad ponajprije posljedica znatna pada u kategoriji "ostalih usluga". U posljednjem kvartalu u godini strani vlasnici tvrtki pojačano iskazuju inozemna plaćanja raznih intelektualnih, savjetničkih, tehničkih usluga kojima se koriste radi poreznog štita. Katkad su to, dakle, i fiktivne usluge, iako se pad uvoza te vrste usluga dijelom može objasniti i padom zarada. Kako god bilo, to je u prošlom tromjesečju pripomoglo da se na kraju u odnosu na isti kvartal 2013. iskaže plus. "Prije nekoliko godina počeli su nas napuštati Kinezi, a čini se da smo sve manje zanimljivi i peračima novca", u polušali će Lovrinčević.
Optimizam bez veće zadrške i opreza iskazao je na procjenu BDP-a tek Vladin dežurni optimist, potpredsjednik za gospodarstvo Branko Grčić, izjavivši kako je "kotač pokrenut". Za Hrvatskoj udrugu poslodavaca, međutim, pozitivno je tek to što je prekinut niz od 12 kvartala pada. No, 0,3 posto upozorava nas da sada koračamo u, po nas, vrlo nepovoljnu stagnaciju, a kako ističe Davor Majetić, glavni direktor HUP-a, to i dalje znači nazadovanje i zaostajanje za drugim zemljama i daljnji pad naše konkurentnosti. Pred nama je još velik posao, kaže, a jedini pravi pokazatelj rasta gospodarstva bit će rast zaposlenosti.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.lol, znači to je samo dodatni pokazatelj kako privreda odumire, stranci su prestali iskazivati određene troškove kao uvoz usluga naprosto zato što sve poslovne aktivnosti zamiru.
dobro je da se to iskopalo, no već zdrav razum i obično opažananje realnog stanja jasno ukazuje na potpuno uništenje privrede. kad je stanje na tako dubokom dnu, grafikoni su bespredmetni, no od ovih bijednika se i ne može ništa drugo očekivati nego da se izoliraju od realnog svijetu, ušuškaju u svoje fotelje i mašu kojekakvim graficima.
zbilja nemaju ni trunke morala kad neće da se sami pokupe i napuste banske dvore.
0,3% je statistička pogrješka i to možda namjerna!?
Kako BDP može rasti ako broj zaposlenih kontinuirano pada? Pad broja zaposlenih je majka svih problema
Slovenija naprimjer ima izvoz visi od preko 20 milijardi eura. Znaci, cetiri puta veci od hrvatskog, ako se uzme u obzir broj stanovnika. To sto pada domaca potraznja je svakome, tko zna zbrojiti dva i dva, jasno. Zato je jedini spas u izvozu i dovodjenu “pravih” investitora, a takve zele sve zemlje u okruzneju. Po mome sudu vlada balansira izmedju cekica i nakovanja. S jedne strane je velika ovisnost stanovnistva o drzavnoj sisi i s druge strane je nepostojanje pravog poduzetnistva, koje bi bilo dovoljno inovativno i kreativno da bi moglo uzeti nekoliko mrvica od velikog svjetskog gozbenog kolaca. Kako dalje? Svi oni koji imaju iluzije da ce se stanje promjeniti, samo naka se makne ova vlada i dodje druga, bit ce ponovno razocarani. Uspjeh drzave ovisi jedino o ljudima, koji ce zasukatati rukave i poceti konacno raditi. Dali su to smokve, masline, ljesnjaci ili cuvanje ovaca, koza ili goveda, sasvim svejedno. U naciji, koja ima preko 20% poluismenih ili nepismenih, bar to nebi trebao biti problem.
Uključite se u raspravu