Članak je preuzet iz posebnog priloga Poslovnog dnevnika, časopisa No1 Business People

Prije desetak godina mladi zagrebački poduzetnik Ivan Bušljeta pokušao je u medijima promovirati priču o ambicioznom projektu kojeg je pokrenuo sa svojim partnerima i nadjenuo mu ime Papaya. Svoj beach klub tada su vizionarski zamislili kao magnet za turiste koji će od malene novaljske plaže Zrće jednoga dana stvoriti svjetsku senzaciju. No, malo tko je htio saslušati, na stranicama novina i televizijskim ekranima mjesta za njih, priznaje, nije bilo. Danas je sve drukčije. Bušljeta i suradnici svoj su naum ostvarili, Papaya je globalno renomirani party brend. Nema tko ne želi njihovu priču. Štoviše, za nju se nerijetko otimaju i strani mediji. 

Tek vam je 37, a već upravljate jednom od najprodornijih ugostiteljskih grupacija u državi. Kako ste uopće završili u biznisu?

U Zagrebu sam 1995. godine upisao Ekonomski fakultet i ‘96. se, za vrijeme studija, između nas nekolicine kolega s prve godine posve slučajno rodila ideja da organiziramo brucošijadu budući da te godine nije bila planirana. Sjećam se da smo naum ostvarili u tadašnjoj diskoteci The Best. Stvar je izvrsno prošla, bilo je tamo puno ljudi koji su se sjajno zabavili, a mi smo zapravo tada došli u prvi doticaj s organizacijom partya, ugostiteljstvom, klubovima…

Sami smo bili nositelji te priče, od ideje do finalne realizacije i nekako smo se već tada pronašli u tom svijetu event menadžmenta gdje sve moraš osmisliti – od programa, marketinga, promocije, pregovaranja s vlasnicima klubova, glazbenicima…. Poslije toga, sve se događalo nekako logički, svaka nova godina – nova brucošijada pa smo se tih nekoliko godina bavili studentskim partyima i kroz cijelo vrijeme fakulteta, na kojem smo uspješno polagali ispite i završavali godine, paralelno smo se bavili i tim poslom. No u to vrijeme smo još sve to organizirali bez ikakve vizije za dalje, jednostavno nam je pasalo raditi nešto usput dok smo na studiju, upoznati ljude, možda tek nešto sitno zaraditi. Uostalom, i studirali smo ekonomiju pa smo to doživljavali kao jedan vid prakse. 

Kada se i kako dogodio prijelomni trenutak kad su stvari postale ozbiljnije i u kojem se skriva začetak vašeg današnjeg biznisa?

Brucošijade su nas dovele do suradnje sa svim klubovima u Zagrebu i do brojnih poznanstava s vodećim ljudima tadašnje klupske scene. To je pak dovelo do, rekao bih, dva ključna trenutka. Prvi je bila 2003. godina i ponuda da kupimo restoran Lido na Jarunu, koji je tada bio centar zagrebačkog noćnog života ljeti, te da uz restoran otvorimo noćni klub Piranhu. Drugi se ticao ponude za preuzimanje bara s toboganom na novaljskoj plaži Zrće, što smo 2002. i učinili.  

Pričamo o vremenima kada je danas najpoznatija party destinacija naše obale bila miljama daleko od svjetskog renomea koji trenutno uživa. Što ste prije 13 godina zatekli na Zrću?

Zrće se dotad, kroz devedesete, profiliralo kao nekakva, tada još ‘nježna’ zona zabave uglavnom za lokalne posjetitelje, eventualno goste iz Slovenije i možda pokojeg Talijana. Nositelj svega bio je klub Kalypso i njegov vlasnik Boris Šuljić koji je u njemu ostao do današnjeg dana. Te 2002. na Zrće smo došli mi i Aquarius i tako de facto počinje taj put prema ideji da se ta plaža stavi na svjetsku mapu party destinacija. Do 2004. – 2005. još je bila riječ o mjestu gdje je većina posjetitelja stizala iz zemalja iz koje je u Hrvatsku i inače dolazilo najviše turista, dakle Slovenija, Italija i Njemačka, ali dolaskom stranih DJ zvijezda svjetskog glasa, poput DJ Tiesta ili Armina van Buurena, Aviciija i Swedish House Mafiae, stvari su se počele zahuktavati. Nije tu tada bilo pretjerane mudrosti jer se znalo da velike DJ zvijezde, čiji nastupi stoje i do 100.000 eura, privlače velik broj ljudi iz cijelog svijeta. Primjerice, zbog Swedish House Mafiae, koja je tada u regiji ekskluzivno nastupala samo u Papayi, ljudi su u Novalju’ potegnuli iz SAD-a, Švicarske, Brazila, čak i Afrike. Mi smo prvi na obali angažirali te globalno slavne DJ-eve i to je privuklo posjetitelje, ali je u drugoj fazi namamilo i vlasnike klupskih i festivalskih brendova da na toj hrvatskoj plaži počnu organizirati svoje evente. Taj uspjeh više nije bio stvar slučajnosti, puno smo uložili kako bi na našim pozornicama gostovala DJ elita u punom smislu te riječi. Od top 10 tadašnjih zvijezda elektronske glazbe, u Papayi je nastupalo devet. 

Photo: Zeljko Mrsic/PIXSELL

Jeste li i u jednom trenutku pomislili da biste se s tako velikim troškovima mogli ‘uvaliti preko grla’ i da nećete zaraditi. Sumnjam da je bilo straha da se nećete pokriti, ali…

A ne mora značiti, i pokrivanje je moglo biti upitno. Nikad ne možeš znat hoćeš li prodati 1000 ili 5000 ulaznica i po kojoj cijeni. Mi smo i tada, kao uostalom i danas, preuzimali velike poslovne rizike. 

Ali ljudi obično ne razmišljaju tako. Kad se priča o vama komentari su gotovo uvijek isti i spominju ‘gomile novca koje sigurno zgrčete’, malo tko se pita koliko se tu ulaže.

Najveći dio dobiti iz jedne godine reinvestiramo u idućoj i uz kredite organiziramo sve naše investicije, a nije ih malo. Vrtimo tu dobit i preuzimamo veliki rizik, ali jedino tako možemo postići stvari koje smo zacrtali. Kad je Zrće u pitanju, ljestvicu smo si postavili izuzetno visoko, publika od nas sad stalno očekuje više. Moramo imati najveća glazbena imena, najbolju produkciju, vrhunske stageove, light show…. Bahato smo se, ali i namjerno stavili rame uz rame s Ibizom i Miamijem i ne možemo sad nakon godinu, dvije reći mi smo se šalili. Učinimo li takvo što destinacija će propasti. Zato smo sad u jednoj ozbiljnoj situaciji gdje više nema natrag. Osrednjost za nas više nije opcija, gosti su navikli na vrhunski pristup, na TOP 5 imena globalne dance scene. Da se ne lažemo, naše goste više ne može impresionirati 25. ili 100. mjesto ljestvice najpopularnijih zabavljača.

Photo: Filip Brala/PIXSELL

Drugim riječima, vama je itekako u interesu da se trenutni renome Zrća kao globalne top party destinacije dugoročno zadrži jer ste u suprotnom u velikim problemima?

Upravo tako. Mi to moramo održati. Nikad se ne smijemo umoriti. Moramo zadržati taj vrhunski proizvod, naći nove festivalske i klupske promotre, nova globalna imena koja će te rijeke ljudi koji nas posjećuju sa svih strana svijeta zadržati u Novalji i Hrvatskoj. A za to nam treba aktivnija uloga države. Nužno je ‘mobilizirati’ sve resore koje se priča tiče od, naravno, ministarstva turizma i prometa, preko ministarstva poduzetništva i gospodarstva pa sve do zdravstva. Zrće samo po sebi više neće biti dovoljno. Potrebna nam je šira priča u gradu Novalji, ali i na cijelom otoku Pagu. Definitivno se ne može dalje bez ozbiljnijeg iskoraka u sektor s četiri ili pet zvjezdica, nešto poput onoga što se radi u Istri, Dubrovniku ili na Hvaru, koji imaju dobre hotele i restorane, mnoštvo vila s bazenima… Moraju se pokrenuti novi sadržaji jer ne može samo plaža od 500 metara sve napraviti sama. Trebaju nam hoteli, butik hoteli, marina, možda i casina, vrhunski restorani. Istina, Novalja se vodi kao grad, ali riječ je o vrlo malom mjestu sa svega 2000 stanovnika i nedovoljno razvijenom infrastrukturom. Nema sportskog aerodroma, marina, golf terena. Sve je to dosta sezonalno. A potrebne su infrastrukturno jake investicije – prometnice, kolodvori, nešto

što bi u tom smislu zadovoljavalo potrebe grada od nekoliko desetaka tisuća stanovnika. Stvar je jasna. Kvalitetan gost neće ići svih sedam dana u Papayu. On želi trošiti i drugdje, fino jesti, otići gliserom na neki izlet, roniti, jedriti… Mi se obraćamo turistima od 18 do 40 godina, a oni danas žele vidjeti što više, traže vrhunska iskustva, a sedam dana Papaye od jutra do mraka, budimo iskreni, nije takvo iskustvo. I mi to podržavamo, zadovoljni smo da gost od sedam dana boravka na Pagu, dvije – tri noći posjeti naš klub.

Photo: Filip Brala/PIXSELL

Mislite li da ćete na državnoj razini naći konkretnu suradnju kakvu očekujete?

Optimist sam i mislim da hoću. Ali svi moramo puno više komunicirati i imati što više proaktivnih inicijativa. U suprotnom će nas konkurencija pojesti. Primjerice, organizatori Hideout festivala kojeg imamo u Papayi i koji u Novalju dovodi 12.000 Britanaca, sad rade mali festival od 5000 ljudi na Malti i ondje ih lokalna turistička zajednica po gostu subvencionira sa 30 eura plus pogodnosti za smještaj i prijevoz. Priča o bumu festivalskog i party biznisa u Hrvatskoj se svugdje vrti, drugi to vide i pomno snimaju – Cipar, Kreta, Malta… I njima je jasno da, žele li igrače koji su sad kod nas, moraju ponuditi više. I tu će se događati licitacije. A u biznisu nema velikih emocija, procjeni li promotori da će drugdje zaraditi više, neće se puno osvrtati, za pola sekunde će otići iz Hrvatske.

. Photo: Filip Brala/PIXSELL

Planovi su vam ambiciozni, mamite velike projekte. No krije li se u svoj toj ‘gladi’ za unaprjeđenjem posla opasnost da zagrizete zalogaj koji bi mogao biti prevelik za progutati?

Apsolutno je moguće. Ako se mene pita definicija pravog biznisa i je preuzimanje velikih rizika, upuštanje u nešto što nije uvijek 100 posto sigurno. Biznis ne znači uvijek plus, nisi uvijek na dobiti, gubici su itekako realna mogućnost. Nama nije svaki posao bio uspješan, imali smo mi i problema kad nam neke ideje do realizacije nisu prošle onako kako smo zamislili, ali to je život. Svaki posao nosi nove opasnosti, ali svjesni smo toga pa nam je
zato i važno dobro planiranje, strateško promišljanje i kvalitetna analiza. Nužno je precizirati i kratkoročne i dugoročne ciljeve i sve to jako dobro pratiti uz pomoć pametno posloženog sustava te donositi rezonske odluke kako bi se te rizike smanjilo na najmanju moguću mjeru. Inače, naš se posao s vremenom razvijao u tri dominantna segmenta. Glavni je posao Papaya, dakle turistički sektor. Namjerno kažem turistički jer mi taj posao ne doživljavamo samo kao ugostiteljstvo, to je puno, puno više. Papaya je neraskidivo vezana s dolaskom stranih gostiju, njihovim smještajem i svim ostalim stavkama njihovog boravka u Novalji. Druga osnovna grana našeg biznisa je restoran i catering Lido i organizacija vjenčanja, a treći je lanac caffe barova Leggiero u kojem cilj dosegnuti brojku od ukupno 20 lokala. S Leggierom nam dobro ide, na duge staze to se razvija u kvalitetan biznis, ali može biti i primamljiva meta za kupnju jer je riječ o poslu kojeg razvijamo u smjeru prepoznatljivog brenda koji bi dugoročno mogao biti zanimljiv, što domaćim, što stranim investitorima.

Photo: Dino Stanin/PIXSELL

No vama su se rizici zasad neupitno isplatili. I tu dolazimo do neizbježnog pitanja koje postavlja svatko tko je ikad razgovarao o vama i Papayi, koja je vaš trade mark, a to je koliko ona zapravo zarađuje?

Riječ je o nekoliko milijuna kuna godišnje, no uz to se neraskidivo veže i činjenica da mi konstantno imamo kapitalne investicije. Primjerice, prije dvije godine smo u Novalji kupili hostel od Hypo banke i u taj smo posao uložili novce iz Papaye. Ma kako to izgledalo kad se promatra izvana, Papayu doživljavamo i razvijamo kao dugoročan posao. I da, za hrvatske prilike se u njoj okreću veliki prometi, prihodi su veliki, ali su i rashodi golemi. Ono što smo uspjeli je stvoriti izvrstan brend i imidž, toliko kvalitetan da bismo od nekakve prodaje jednog dana mogli jako lijepo živjeti. U tom scenariju mogli bismo zaraditi zaista dobre novce. No do tada je i nama kao i većini drž’ – ne daj, ulaži i bori se. 

Znači da biste, da vam netko na stol stavi uistinu “masnu” ponudu, prodali Papayu?

Da, bih.

Pa je li bilo takvih ponuda?

Ne. Da se razumijemo, mi ne razmišljamo u tom smjeru, naši planovi s Papayom su uistinu dugoročni te se ponašamo kao da ćemo i sljedećih 20 godina biti u Novalji. Dosad se nije dogodila situacija da nam netko nudi nešto u tom smislu niti postoje naznake da će se takvo što dogoditi. Ali to ne znači da mogućnost ne postoji. 

Photo: Zeljko Mrsic/PIXSELL

A kakva bi trebala biti ponuda koju ne biste odbili?

Iskreno, ni sam ne znam. 

Toliko da svi do kraja života živite i više no lagodno?

(Smijeh) Možda….

Poslovnom dnevniku nedavno ste otkrili da iduće sezone u Papayu dovodite još jedan dobro poznati svjetski festivalski brend – Ibiza Rocks. Je li i vama možda palo na pamet da Papayu ponudite kroz franšizu ili licenciranje destinacijama izvan naši granica?

Da. Imali smo takve načelne ponude, spominjao se čak i Dubai, ali sve je ostalo na ideji. Evo, upravo smo se vratili s najveće europske dance konferencije u Amsterdamu gdje su se okupila globalno najjača imena te industrije i svi oni znaju za nas, za Papayu. Izuzetno smo dobro pozicionirani, ali nismo to još materijalizirali u smislu prodaje ili franšize.

Photo: Filip Brala/PIXSELL

Mislite li da su stranci koji rade posao sličan vašem spremni staviti velik novac na kocku i uložiti u hrvatskoj u takvo što, ili još čekaju da se europski tokovi kod nas iskristaliziraju?

Bojim se da mnogi nisu spremni. Kod nas je investicijska klima, kao i politička ponekad, pomalo nestabilna. Osim toga, naša turistička sezona traje svega dva tri mjeseca. Druge globalno slavne party destinacije tu u daleko ispred – Ibiza sa šest mjeseci, Las Vegas i Miami gotovo cijela godina. Kod ozbiljnog biznisa većina svjetskih investitora gleda ‘cost& benefit’ varijantu, dakle koliko će se uložiti i koliko će zaraditi i kada. Očigledno kod nas još ne vide računicu. Recimo, već sedam godina se priča da će jedan o najvećih brendova diskoteka – Pascha s Ibize doći na Zrće. No još nisu došli. 

Bi li se vama njihovim dolaskom opasno poljuljao status?

Mislim da smo mi fenomenalno pozicionirani i da bi čak i Pacha, da dođe na Zrće, trebala raditi barem dvije godine da postave stvari na svoje mjesto. Na neki način bi destinacija dobila jednu dodanu vrijednost kad bi došao tako jak svjetski brend, a vjerojatno bi doveli novu publiku, otvorili nova tržišta. S jedne strane je neupitno riječ o konkurenciji, ali s druge bi se u cijeloj priči dogodilo nešto novo pa bi i to pomoglo da nam se sezona produži.

Je li ‘kasica’ Papaye ona u koju uvijek posežete kad pokrećete nove poslove ili unapređujete postojeće?

Rekao bih Papaya, Lido i Galileo. I puno kredita. Sve naše investicije vezane su za suradnju s poslovnim bankama i, ponavljam, reinvestiranje dobiti. 

 Photo: Filip Brala/PIXSELL

Pretpostavljam da nemate problema s dobivanjem kredita, poput većine domaćih poduzetnika?

Ne bih banalizirao tu tematiku, ali mogu reći da je situacija dobra, likvidni smo. Kod banaka danas zbog recesije i krize, te zbog iskustva s lošim kreditima, nema mjesta improvizaciji. Mi izložimo bilance, oni ih pregledaju i dosad to sve vrlo doro funkcionira.

Kad smo već kod krize, stječe se dojam da vas, barem kad se promatra izvana, ona nije ni okrznula. Stalno pokrećete nove projekte, ulažete, zarađujete…. Je li stvarno tako?

Ma stvar je u tome da mi više ne smijemo stati. Potrošačka moć se u Hrvatskoj itekako smanjila, zato nam je Papaya važna jer se kroz nju obraćamo cijelom svijetu i upravo stoga želimo da se ta turistička priča digne na višu razinu. Vani će mladi ljudi cijelu godinu skupljati novac za tih tjedan- dva ljeta i u Novalji se pokazalo da je potrošačka moć dobra, stranci puno troše. U Zagrebu smo, pak, osjetili da je ta moć pala, manje se izlazi,
manje pije, jede… Prometi su nam, istina, i dalje stabilni i vrlo dobri, ali smo uvjereni da bi na Zagrebačkom tržištu bili puno bolji da nije bilo krize.

Da li ijedan od vaših brojnih poslova donosi gubitak. Ne pričam pritom o povremenim, sitnijim minusima. 

Sve je dobro konsolidirano, možda postoje nekakve povremene kriznije situacije, ali sve dobro posluje. 

Vratimo se malo na sam početak razgovora. Tko su zapravo vaši partneri u poslu, ljudi s kojim ste ga pokrenuli još na fakultetu?

 To su Ozren Brunović, Igor Smola i Slaven Stojić. 

Jeste li u startu bili prijatelji pa tek onda suradnici?

Ne. Ali u tu tematiku ne bih preduboko ulazio. Upoznali smo se na fakultetu, svi smo iz Zagreba, kroz poznanstvo i razgovore smo prepoznali da imamo slične sposobnosti i poglede na život i posao. Privukli smo se tako reći kao magneti i to je bilo to.

I funkcionirate bez problema sve ove godine?

Da. Apsolutno.

Photo: Filip Brala/PIXSELL

A što je s nepisanim pravilom da biznis i prijateljstvo ne treba miješati jer jedno od njih uvijek izvuče deblji kraj?

Rekao bih da smo mi zadržali jedan kvalitetan poslovni odnos i sustav. Podijelili smo se na područja pa je svatko od nas zadužen za određeni dio biznisa, netko za posao s hranom, netko za modu, netko za ‘nightlife’ i turizam. Svatko se drži toga, svatko je odabrao svoj tim suradnika i ima maksimalnu autonomiju. Imamo povjerenje jedni u druge da donosimo dobre odluke i nema nikakvih problema.

A vama se posrećilo pa vam je pripao taj sektor zabave?

Da.

Kad već pričamo o noćnom životu, može li se biznis čija je on okosnica voditi iz ureda ili naprosto morate biti na “terenu” želite li biti uspješan?

Teško je takav posao voditi na klasičan korporativan način. Moraš biti tamo. Imamo mi, naravno, poslovne urede i radna vremena, ja imam obiteljski život – suprugu i dvoje djece i to previše ne trpi, ali ipak sam ljeti nekoliko mjeseci stalno u Papayi. Imamo klub za pet tisuća ljudi, velika je to produkcija, a kako se dugo bavim tim poslom imam oko za vidjeti stvari koje netko drugi ne bi i zato moram biti na licu mjesta. Ali nisam otišao u krajnost i dao se u taj noćni život onako kako ljudi izvana možda imaju sliku vodeći se nekim urbanim legendama. Dokaz sam da se takav posao može voditi iz prve ruke, a da ne poremeti ostatak života.

Dakle izlasci vam ne izlaze ‘na uši’. Ili? 

Pa kada me sada pitate odgovor je ne. Ali da me pitate 30. kolovoza nakon tri mjeseca svakodnevnog boravka u klubu vjerojatno bih priznao da sam malo premoren. ali kao i u svemu, važna je dobra mjera, pravi balans pa se sve može. Uostalom, kome je danas u Hrvatskoj lako? Ne vidim da neka branša danas živi lagano pa nema smisla da ne uopće žalim. 

Moram primijetiti da se, unatoč činjenici da ste njemu već niz godina, čini da jednako ‘grizete’za taj posao kao i na samom početku. Da nije tako vjerojatno biste našli nekoga da taj dio priče odrađuje umjesto vas, pa da ljeto možete provesti u svojim privatnim guštima?

Svi mi imamo veliku strast prema poslu, koji je vrlo specifičan i jako teško bismo na našem tržištu rada našli nekog event menadžera koji ima znanja koja smo mi sami stekli. 

 Photo: Filip Brala/PIXSELL

Koliko uopće imate zaposlenih?

Neki naši poslovi odvijaju se cijele godine, a neki su sezonski, ali riječ je o 100 do 200 stalno zaposlenih i još toliko sezonskih djelatnika.

I što mislite kako vas doživljavaju – kao dobrog ili zločestog gazdu?

Povremeno radimo ankete među našim zaposlenima i kod nas su ljudi zadovoljni. Vrlo rijetko se dogodi da netko od nas ode, bez obzira je li riječ o konobaru ili poslovođi.