Jedan od razloga zašto mladi stručnjaci ne mogu naći posao u Hrvatskoj te su prisiljeni otići iz zemlje, krije se u činjenici što mnoge obrazovne institucije školuju kadrove za kojima ne postoji potreba na domaćem tržištu rada. Veleučilište Velika Gorica (VVG)nije jedna od njih – ono nudi jedinstvene obrazovne programe koji se ne mogu pronaći na drugim visokim učilištima u Hrvatskoj, ali niti u ovom dijelu Europe. Preddiplomski studiji očne optike, upravljanja u kriznim uvjetima i održavanja zrakoplova te specijalistički diplomski stručni studiji kriznog menadžmenta studijski su programi koje, uz studente iz Hrvatske, privlače i sve veći broj studenata iz inozemstva.

Samo u prošloj akademskoj godini na spomenutim studijskim programima studiralo je oko 40 stranih studenata, i to iz Bosne i Hercegovine, Makedonije, Kraljevine Švedske, Rumunjske i najveći broj studenata iz Slovenije. Dekana Veleučilišta Velika Gorica Ivana Totha upitali smo kako je sve izgledalo na početku i kako su došli na ideju da pokrenu te jedinstvene programe. "Veleučilište Velika Gorica mlada je obrazovna ustanova nastala prije 12 godina. U trenutku njegova osnivanja bilo je jasno da je na tržištu prisutan veliki broj obrazovnih ustanova s dugogodišnjim iskustvom i radom u svom području obrazovanja. Opstati među državnim fakultetima i visokim školama gdje studenti ne plaćaju školarine, za razliku od Veleučilišta gdje su školarine nužne, iznimno je težak i zahtjevan zadatak. Uvidjevši neke od nedostataka na postojećim visokim školama, otvorila se prilika za uspostavu nove visokoškolske obrazovne ustanove koja je tada bila u prednosti jer je znala koji su to nedostatci i kako ih odmah na početku izbjeći. Veliki sustavi, kao što su državni fakulteti, u većini se slučajeva sukobljavaju s velikom tromošću koja rezultira sporom prilagodbom zahtjevima na tržištu", kaže Toth te nadodaje kako su odmah znali da se jedino prilagođavanjem potrebama današnjeg društva, drugačijim i inovativnim pristupom u obrazovanju može postići uspjeh i pozicioniranje u sustavu obrazovanja.

Analiza tržišta ljudskih potencijala, kaže, pokazala je potrebu za obrazovanjem određenih kadrova gdje je ustanovljen nedostatak stručnjaka pojedinih struka. "Iz tog su razloga osnovani upravo studiji koji se pojavljuju po prvi puta u obrazovnom procesu, ne samo u Hrvatskoj, već i u široj regiji. Time je ova ustanova postala potpuno drugačija od drugih te je dodatno pojačala svoju konkurentsku sposobnost", tvrdi Toth. Trenutno se Veleučilište nalazi pred potpisivanjem sporazuma za provođenje studijskog programa održavanja zrakoplova u suradnji s tvrtkom Croatia Airlines, s kojom Veleučilište surađuje od samog početka ustrojavanja studija održavanja zrakoplova. Prema tom sporazumu na Veleučilištu će studirati oko 30 studenata iz Europske unije ali i sa Bliskog istoka, Afrike i Indije.

Radi se o programu izobrazbe na engleskom jeziku za zanimanje inženjera održavanja zrakoplova. Uz to, studenti će pohađati praktični dio u Croatia Airlinesu te će steći dodatne licence za održavanje zrakoplova po odobrenom programu od EU agencije za zrakoplovstvo. Nakon tri godine studiranja kandidati će stjecati međunarodno priznatu diplomu. Osim toga, Veleučilište Velika Gorica iznimno je aktivno i na području Erasmus razmjene studenata. Ono je među prvim visokoškolskim ustanovama iz Hrvatske koje je počelo izvoditi stručne studije te jedino privatno tehničko visoko učilište, a Erasmus sveučilišnu povelju steklo je 2011. godine. Sveučilišna povelja omogućava međunarodnu razmjenu studenata i profesora. U okviru programa ERASMUS+ Veleučilište sudjeluje izuzetno aktivno.  

Do sada je Veleučilište potpisalo niz ugovora s europskim zemljama o međunarodnoj mobilnosti studenata, nastavnika i administrativnog osoblja (Velika Britanija, Irska, Malta, Poljska, Češka, Njemačka, Grčka, Italija, Makedonija, Rumunjska, Slovenija, Slovačka, Bugarska, Portugal…). Najnoviji ugovor o Erasmus suradnji potpisan je s Laurea University of Applied Sciences iz Finske za studije upravljanja u kriznim uvjetima i održavanja računalnih sustava. Uskoro se očekuje potpisivanje tri nova ERASMUS+ bilateralna ugovora između Veleučilišta Velika Gorica i Czech tevhnical university in Prague iz Republike Češke, Beuth hochschule für Technik Berlin iz Njemačke te Buskerud and Vestfold University College iz Norveške, a koji provode između ostalih programa i studij optometrije.

U sklopu Erasmus programa na Veleučilištu Velika Gorica do sada su studijske programe pohađali studenti iz Rumunjske, Poljske i Češke. No, i studenti s Veleučilišta Velika Gorica odlaze na razmjene u druge europske gradove i na visoka učilišta i vraćaju se obogaćeni novim  znanjima i iskustvima. U inozemstvo je do sada otišlo oko 30 studenata Veleučilišta, a posebno dobra suradnja ostvarena je sa visokoškolskim obrazovnim ustanovama u Irskoj, Njemačkoj, Bugarskoj, Velikoj Britaniji, Sloveniji, Austriji i na Malti.Upravo na vrednovanju tih rezultata i drugih međunarodnih aktivnosti Veleučilište je prošle godine potpisalo novu sveučilišnu ERASMUS+ povelju za razdoblje 2014-2020.

Marcela Domnik i Maria Čagalj (Cambridge)

Marcela Domnik i Maria Čagalj, nakon obrazovanja na  Veleučilištu Velika Gorica, preko Erasmus programa provele su tri mjeseca u engleskom Cambridgeu. "Bila je to prilika koja se ne propušta te smo odmah znale da ju moramo prihvatiti bez previše razmišljanja", kažu Marcela i Maria koje su tijekom svoga boravka na Anglia Ruskin Sveučilištu nadogradile svoja znanje i stekle nova iskustva na jednom od najvećih sveučilišta na istoku Engleske koje pohađa više od 30.000 studenata. Jedan od smjerova na sveučilištu je i Optometrija. "Svakim danom imali smo popunjen raspored od jutra do kasnog popodneva, gdje smo pohađali određena predavanja, odrađivali kliničku praksu u njihovoj velikoj sveučilišnoj očnoj klinici, sudjelovale u istraživačkom projektu te pomagali u doktorskim radovima nekih studenata. Predavanja su bila izuzetno zanimljiva, poučna i korisna. Naše iskustvo u klinici bilo je fenomenalno. Osim što smo imale priliku upoznati jako puno studenata i surađivati s njima, uočile smo i razlike između našeg i engleskog obrazovnog sistema te smo stekle i usavršile određene tehnike znanja kao što je OCT, ručni tonometar, vidno polje te rad uz najmoderniju tehniku za ispitivanje kolornog vida. Za pisanje naših završnih radova omogućili su nam korištenje sveučilišne knjižnice koja je izuzetno velika, smještena na tri kata te bogata opširnom literaturom. Osim što nam je omogućila stručno usavršavanje, Erasmus razmjena nam je dala i uvid u samostalan život, život u drugoj zemlji te na kraju drugačiji stil života i kulture. Omogućila nam je razviti jaku podlogu i znanje različitog pogleda na drugu zemlju i drugi obrazovni sustav", kažu Marcela i Maria.

Ivan Kovač (Dublin) 

"Kako to već biva s tim stvarima koje se slučajno ili možda namjerno igrom sudbine poklope, u Dublin sam stigao oko 10 navečer sredinom siječnja. Izbjegavši za dlaku otkazivanje leta zbog snijega i leda u Zagrebu i Londonu, nakon cjelodnevnog smucanja po aerodromima, sretno stigoh na svoje odredište. I tako, O'Connel street, Henry street, Moore street, Dame street, Grafton… Malo po malo, dan po dan zamijenih te ulice s našom Ilicom, Praškom, Masarykovom i ostalima", kaže Ivan Kovač te napominje i kako je njegov džep također vrlo brzo osjetio da je stigao u Irsku na studij. "Kao prvo, kroz iznenadnu injekciju stipendije koja mi je stigla na račun, a onda i kroz ubrzani ritam pražnjenja tih novaca zbog irskih cijena, roba i usluga", kaže Kovač te napominje kako su predavanja na fakultetu slična našima, gotovo uvijek se koriste projektor i powerpoint prezentacije. "Profesori su susretljivi i pristupačni. Kolokvija nema, ispiti se odvijaju uz superviziju nekih neutralnih trećih osoba, u mom slučaju mislim da su to bili lokalni umirovljenici", kaže Kovač kojem engleski nije bio loš u startu, ali su mu svakodnevna komunikacija, praksa, predavanja, te na kraju ispiti, ipak bitno unaprijedili njegovu upotrebu. A i one stručne, akademske termine je, kaže, vrlo ubrzo pohvatao. "Mnoštvo prijatelja s faksa i izvan njega sa svih strana svijeta, a našao se tu i pokoji Irac,  zaslužni su pak za unaprjeđenje socijalnog, 'everyday small talk' engleskog kao i širenje vidika i horizonata općenito. Što se tiče obrane boja Hrvatske, toliko sam nas nahvalio da razmišljam kako ću tražit kompenzaciju od Hrvatske turističke zajednice i Ministarstva turizma. I tako, da ne duljim više, bit će najbolje da se sami uputite prema zelenom otoku, pa fino, uz pokoji Guinness, krenete iz puba cipel cugom u istraživanje grada i okolice", savjetuje Kovač.

Strani studenti na Veleučilištu Velika Gorica: 

Barbora Hašková (Republika Češka)

Barbora Hašková za Erasmus studijski program na Veleučilištu Velika Gorica prvi je put čula u listopadu 2013. "Bila sam vrlo impresionirana mogućnošću studija u inozemstvu. Nadala sam se da će mi boravak u stranoj zemlji donijeti važne spoznaje u mojoj branši, nove kolege i prijatelje, nepoznata mjesta koja mogu posjetiti, novu kulturu i navike. Sada mislim da sam bila vrlo sretna što sam imala priliku doći na studij u Hrvatsku", kaže Barbora i priznaje kako je na početku bilo teško, jer su ona i tri njezine kolegice bile prve studentice optike i optometrije koje su otišle na studij u inozemstvo preko Erasmus programa. "Plašila sam se mnogih pitanja: je li moj engleski dovoljno dobar da razumijem predavanja, jesam li u stanju biti tako dugo bez obitelji i jesu li predavači na Veleučilištu strogi. Na sreću, sve je bilo dobro i oduševljena sam što sam jedan semester provela u Velikoj Gorici. Upoznala sam mnoge dobre profesore, predavanja su bila gotovo individulana, što je bilo vrlo važno za mene. Osim toga, naučila sam živjeti s mojim kolegicama iz Brna, stekla sam mnogo hrvatskih prijatelja i vidjela razne krajeve i gradove. Želim zahvaliti svim dobrim ljudima koji su mi pomogli da se snađem u tuđoj zemlji. Nadam se da ću se jednog dana vratiti", kaže Barbora Hašková,

Andrei Radovici (Rumunjska)

"Mislio sam da je sve to oko Erasmusa komplicirano, ali nikada nisam bio toliko u krivu. Prijavio sam se, uspio i to je najbolja stvar koju sam ikada učinio", tvrdi rumunjski student i dodaje kako je bilo malo teže prvi mjesec dana dok se nisu priviknuli na rutinu i novu društvenu zajednicu. Osim toga, i nastavne metode na VVG-u nešto su drukčije nego na njegovom fakultetu u Rumunjskoj. "Kad sam došao ovdje nisam znao što me očekuje… Sve što sam znao o Hrvatskoj svodi se na nekoliko internetskih članaka i mišljenja prijatelja koji su ovdje boravili kao turisti. Uz to, moje ime zvuči kao hrvatsko, samo napisano malo drukčije. No, prošao je onaj početni kulturni šok, pogotovo kada smo se prilagodili ovom gradu, njegovim ljudima, ulicama i hrani. Bilo je samo pitanje vremena kada ću zavoljeti ovu zemlju, a to se dogodilo nakon posjeta Plitvicama", priznaje Andrei.