Prvi rezultati dubinske analize koju je provela Svjetska banka pokazali su da strukturna transformacija hrvatske poljoprivrede ide u dobrom smjeru te bi trebala potaknuti gospodarski rast i stvoriti nova radna mjesta.

Stručnjaci Svjetske banke koji su autori analize zaključuju da hrvatska poljoprivreda i ruralni prostori, kao i akvakultura i marikultura, imaju velik potencijal za razvoj.  Strukturna transformacija tih sektora napreduje posebice zbog činjenice da je Hrvatska članica EU, a poljoprivredno prehrambeni sektor daje doprinos gospodarstvu i prihodima te posljedično tome i životu u ruralnim krajevima naše zemlje.

Analiza je pokazala i da su ulaganja u poljoprivredu gospodarski opravdana. Procjene su da ulaganje od milijun dolara u poljoprivrednu proizvodnju generira povećanje od 5,19 milijuna dolara u vrijednosti ukupnog obujma proizvodnje u gospodarstvu uključujući učinke potrošnje individualnih potrošača. Javni izdaci za poljoprivredu u Hrvatskoj su na razini od oko 1,3  posto  BDP-a što je dvostruko više od prosjeka EU.

Veliki rizici
Kako ističu iz konzultantske tvrtke Smarter koja je specijalizirana za područje poljoprivredno – prehrambenog sektora, najveća prepreka investiranju u poljoprivrednu proizvodnju, odnosno privlačenju investicija u taj sektor status je državnog poljoprivrednog zemljišta.

"Državno zemljište za koje nije riješena dugoročna koncesija ne može biti osnova za privlačenje i povećanje investicija u poljoprivredi, koje su po svom karakteru dugoročne, a zbog dugog i sporog obrta u poljoprivredi, povrat na investiciju je uglavnom dug i neizvjestan. Nadalje, u velikoj mjeri, poljoprivreda još uvijek ovisi o vremenskim faktorima, odnosno o okolnostima na koje investitor ne može utjecati, pa je to jedan od ključnih faktora rizika koji u nizu drugih djelatnosti ne postoje. Također, očekivati da će se značajnije investirati u sektor u kome se osnovni uvjeti poslovanja drastično mijenjaju u svakom mandatu Vlade, nije realno", objašnjavaju iz Smartera.Kao primjer navode novi Zakon o poljoprivrednom zemljištu kojim je raspolaganje državnim poljoprivrednim zemljištem dato na upravljanje lokalnim zajednicama te se događa da lokalne zajednice oduzimaju zemlju upravo onim investitorima koji su značajno uložili u ozbiljne proizvodnje i imaju vrhunske rezultate. Takva praksa, smatraju u Smarteru, sigurno neće potaknuti investicije u poljoprivredi.

"Hrvatska nema dugoročnu i jasnu strategiju razvoja poljoprivrede iz koje bi potencijalni investitor razumio što ga u budućnosti čeka, što će biti i što je prioritet u razvoju, odnosno gdje će država biti spremna pratiti investitora u slučaju teškoća u poslovanju. Kao i svaka druga investicija, investicija u poljoprivredu zahtjeva stabilnost uvjeta poslovanja, predvidivost politika u sektoru i dugoročnu viziju. Naime, sve države EU, imaju za cilj proizvesti vlastitu hranu i sukladno tome potiču nizom mjera investicije, dok u Hrvatskoj potencijalni investitor je prepušten sam sebi, nema jasnih kriterija mjerila uspješnosti, a podizanje proizvodnosti i konkurentnosti, za što su investicije preduvjet, nije prioritet, ni kriterij kod dodjele zemlje. Uz to, nedovoljno se razumije uloga znanja, novih tehnologija i potreba za stalnim ulaganjem u poljoprivredu", ističu iz Smartera.

Podsjetimo, Smarter je tvrtka zaslužna za strategiju razvoja poljoprivredne proizvodnje u kojoj je struka istaknula izazove s kojima se suočava domaća poljoprivredna proizvodnja, kao i rješenja za njezino povećanje. Tim koji ju je radio imao je u godinu i pol dana koliko su radili na Strategiji 150 sastanaka, a rezultat je 2000 stranica materijala.

"Stručni tim napravio je analizu stanja hrvatske poljoprivrede, a cilj nam je da ju se stavi tamo gdje joj je mjesto jer je uz turizam ona glavna grana hrvatske privrede. Vrijednost hrvatske poljoprivredne proizvodnje od 2008. do 2018. smanjila se s 22,5 milijardi na 16 milijardi kuna, a u razdoblju od ulaska u EU pala je za oko 3,5 milijardi i stagnira. Podizanjem stupnja samodostatnosti hrvatska poljoprivreda će do 2025. godine rasti za osam milijardi kuna. Drugu stup je podizanje proizvodnje konkurentnog proizvoda za izvoz, primjerice mandarina ili junetine. Treba nam konsenzus ključnih dionika, intenzivna i ekstenzivna proizvodnja, njezina regionalizacija… Trebamo i integratore poljoprivredne proizvodnje te istraživanje i razvoj. Samo to će dovesti do dugoročne održive poljoprivredne proizvodnje, a povezivanje proizvođača je ključno, samo ono može omogućiti promjenu u stanju poljoprivrede. Fali nam istraživanje i razvoj, a na raspolaganju za to su nam EU fondovi to ne smijemo zanemariti", istaknuo je Denis Matijević, direktor tvrtke Smarter početkom listopada  na predstavljanju spomenute strategije. 

Primjeri dobre prakse
Iz Smartera napominju i kako je poticanje investicija u poljoprivredu kroz podjelu sredstava iz EU fondova do sada bilo neselektivno, nedovoljno, bez odgovarajuće kontrole i pomoći i stoga bez odgovarajućih efekata. Kao primjere uspješnih investicija navode dvije kompanije – Belje i Osatina.  "One su i primjer da sve priče o tzv. kružnoj ekonomiji u poljoprivredi, nisu prazna priča. Naime, kompanija Osatina je uložila u ratarstvo da bi konkurentno proizvela stočnu hranu. Konkretno, uložili su u farmu krava na kojoj proizvodi mlijeko, ali i iz koje dobiva sirovinu za bioplin. Dobivenu energiju iz bioplina koristi za zagrijavanje staklenika za proizvodnju povrća. Kompanija je svugdje investirala u vrhunsku tehnologiju, kupila znanje, educirala ljude i primjerom pokazala da je moguće biti uspješan i konkurentan", objasnili su iz Smartera. 

Nažalost, ističu i kako prosječna hrvatska proizvodnja daleko zaostaje za ovakvim primjerima. Postoje uspješni pojedinci u gotovo svim sektorima, neovisno o tome jesu li oni stočari, mljekari, uzgajivači goveda, ali nažalost oni su i dalje u manjini zbog čega Hrvatska značajno zaostaje za Europom i po proizvodnosti te samim time i po konkurentnosti. "Hrvatska ima potencijal za proizvodnju vlastite hrane. Najveću dodanu vrijednost moguće je ostvariti kroz poticanje razvoja i rasta stočarstva, jer ono u vertikalno integriranoj proizvodnji višestruko uvećava dodanu vrijednost. Primjerice, Hrvatska je relativno uspješna u ratarstvu, ali nažalost kukuruz i pšenica se izvozi, a ne koristi kao stočna hrana za proizvodnju mesa, odnosno mlijeka.

Sektori voćarstva i povrtlarstva također su izvori veće dodane vrijednosti u proizvodnji, ali za njih treba puno više znanja i radne snage. Hrvatska je klimatski, tlom i reljefom takva da bi, uspješnom politikom regionalizacije, u svakom od ovih sektora mogla biti uspješna", poručuju iz Smartera.  Poljoprivredni sektor ima prednosti koje se mogu iskoristiti za rast i razvoj, a najvažnija od njih je neograničen pristup tržištu EU-a.

Osim toga za jačanje rasta mogu se iskoristiti i pristup financijskim sredstvima u okviru Zajedničke poljoprivredne politike, raznoliki poljoprivredno-ekološke uvjeti, kvaliteta zemljišta i niz vodenih resursa, ali i rast turističke potrošnje. No, unatoč brojnim prilikama i prednostima, Hrvatska je još uvijek ovisna o uvozu poljoprivredno-prehrambenih proizvoda. Naši poljoprivrednici koriste zastarjelu mehanizaciju, a i prilagodba tehnološkim promjenama teče vrlo sporo. Još jedan problem leži u tome što se hrvatski poljoprivrednici vrlo rijetko udružuju te su kao posljedica toga manje konkurentni unatoč brojnim prilikama za rast na domaćem i tržištu EU-a.

Analiza Svjetske banke pokazala je da je Hrvatska konkurentna u primarnim poljoprivrednim proizvodima niske vrijednosti, uključujući žitarice i uljarice, posebice suncokret i soja, a u proizvodima visoke vrijednosti ograničena je na mali broj hortikulturnih i stočnih proizvoda.  Svjetska banka je zaključila i da je učinak mjera ruralnog razvoja na konkurentnost poljoprivredne proizvodnje veći od onoga koji imaju izravna plaćanja, dok su istovremeno ekonomski najuspješnija gospodarstva koja potporu u obliku izravnih plaćanja kombiniraju s ulaganjima financiranim kroz Program ruralnog razvoja (PRR). 

Investitori ipak dolaze
Hrvatska je zemlja članica koja bilježi najveći rast površina pod ekološkom proizvodnjom u cijeloj EU, a i povlačenje EU sredstava za ruralni razvoj značajno se poboljšalo u posljednje dvije godine. U odnosu na prosjek EU-a još uvijek smo ispred nekolicine novih i starih članica EU-a te postižemo bolje rezultate od država članica koje su bile među najboljima u prethodnom programskom razdoblju – primjerice Bugarske, Nizozemske, Poljske, Italije i Mađarske.

Pozitivna priča o tome kako investitori ipak ulažu u hrvatsku poljoprivrednu proizvodnju dolazi s otoka Korčule. Naime, deset godina nakon prestanka rada vinarije Smokvica, u nekadašnjim prostorijama Poljoprivredne zadruge Jedinstvo krajem kolovoza otvorena su vrata nove vinarije Black Island Winery te predstavljen pošip Merga Victa. Time je korčulanska vinarija, dugo godina poznata kao vinarija Smokvica, započela svoju novu etapu starom tradicijom proizvodnje autohtonog smokvičkog pošipa. Ponovni uzlet vinarija doživljava pomoću švedskih investitora iz financijskog fonda Zhoda investments, na čelu s Robertom Karlssonom koji u suradnji s enolozima Igorom Radovanovićem i Nikolom Miroševićem od zapuštene zgrade otvara modernu kušaonicu i vinsku destinaciju.

Riječ je o velikoj investiciji, i to u iznosu većem od pet milijuna kuna, a u planu im je i dodatno brendiranje lokacije kao enološke destinacije te otvaranje muzeja i prezentacijskog centra s ciljem educiranja turista o ovim specifičnim autohtonim sortama. Inače, u pitanju je vinarija koja je u svom zlatnom razdoblju proizvodila gotovo milijun boca korčulanskog vina godišnje, no suočena s krizom prestala je s radom i otišla u stečaj. Uz obnovu prostora i pokretanje proizvodnje, otvorena je i kušaonica vina te gastro kompleks s ponudom lokalnih specijaliteta. Izuzev Hrvatske, krajnji cilj je pozicioniranje na europskom tržištu, a prvi paketi vina već su pronašli kupce u Švedskoj i Velikoj Britaniji.