Tek što je zakonski okvir za ‘slučaj švicarac’ izglasan u Saboru, o dvama zakonskim prijedlozima kojima je uređen Vladin model konverzije i otpisa mišljenjem se očitovala i Europska centralna banka (ECB).
Šef ECB-a Mario Draghi s očitovanjem je izašao možda i neočekivano brzo, ali izneseni stavovi teško da su neočekivani. Ukratko, ECB o zakonskim rješenjima za CHF kredite ima negativno mišljenje. ECB, dakako, nije sud, ali loša recenzija u upozorenja na kršenja europskih regula i načela s njegove strane prilično je loš signal za daljnji tijek te sage koja, prema svemu sudeći, ni približno nije gotova.
Za početak, u ECB-u podsjećaju kako se hrvatske vlasti nisu s njima konzultirale u vezi s prijedlozima zakonskih izmjena (o potrošačkom kreditiranju i o kreditnim institucijama), iako Sporazum o funkcioniranju EU to predviđa kad su posrijedi zakoni koji se tiču financijskih institucija i valutnih tema, s utjecajem stabilnost i tržišta.
Glavne primjedbe uglavnom su već poznate jer je na njih upozorila i Hrvatska narodna banka. Tako, primjeirce, ECB ističe kako “konverzija kredita može rezultirati padom međunarodnih pričuva RH, što može imati neželjene posljedice na makroekonomsku stabilnost zemlje”. Štoviše, dodaju kako niža razina tih pričuva kao rezultat konverzije može i “oslabiti funkcionalnu neovisnost HNB-a” s obzirom na instrumente i ciljeve monetarne politike.
Na tragu već isticanih prijetnja je i opaska ECB-a da bi spomenuti zakoni mogli imati i negativne posljedice u smislu pogoršanja raspoloženja stranih investitora zbog, kako kažu, percipiranog povećanja pravne nesigurnosti i rizika zemlje. “Zbog toga ECB sugerira da hrvatske vlasti provedu temeljitu analizu mogućih učinaka uvođenja predloženih mjera na gospodarstvo”, ističe se u Draghijevu očitovanju koje je, barem što se tiče zakonske procedure izglasavanj, ipak zakašnjelo.
Vezano uz retroaktivne učinke zakona, u ECB-u se pozivaju na mjerodavnu Direktivu EU prema kojoj se državama članicama dopušta da dodatno reguliraju kredite u stranim valutama, ali pod uvjetom da se takav propis ne primjenjuje s retroaktivnim učinkom.
“Na hrvatskim je vlastima da ocijene je li retroaktivni karakter nacrta zakona u skladu s hrvatskim zakonskim i ustavnim načelima. No, ECB primjećuje da će uvođenje mjera s retroaktivnim učinkom potkopati pravnu sigurnost.
Nadalje, i ECB kao jednu od spornih točaka navodi pitanje neselektivnosti, odnosno izostanka kriterija za korištenje prava na model konverzije s otpisom jer to “povećava zabrinutost u vezi s ciljevima i namjerama prijedloga zakona”. Konkretno, ECB drži prikladnim ciljane kriterije poput npr. dohodovnog položaja dužnika ili vrijednosti kredita.
Što se tiče utjecaja na bankarski sektor, financijski troškovi koje Vladin model implicira “može imati negativan utjecaj na profitabilnost, kapitalizaciju i budući kreditni potencijal pogođenih kreditnih institucija”, naglašavaju u frankfurtskom sjedištu ECB-a pozivajući se na HNB-ovu procjenu troška konverzije od oko 8 milijardi kuna ili 1,1
milijardi eura, što predstavlja gubitke koji odgovaraju trogodišnjim očekivanim profitima.
Zahvaljujući solidnim kapitalnim ‘jastucima’ hrvatski bankarski sektor ima razmjerno dobru otpornost na šokove, kažu, pa će tako i uz očekivani pad stope adekvatnosti kapitala za 3,8 postotnih bodova (sa 23,5 na 19,7%) ona, u cjelini gledano, ostati znatno iznad propisanog minimuma. Što se tiče dugoročnih učinaka na financijsku stabilnost, “prilikom uvođenja mjera vezanih uz rješavanje i konverziju kredita u stranim valutama uvijek treba voditi računa o fer podjeli tereta među svim dionicima, čime se izbjegava i moralni hazard u budućnosti”, zaključna je ocjena mišljenja koje potpisuje prvi čovjek ECB-a.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.ne ithuriel, pod revolucijom podrazumijevam revoluciju. promjena je kozmetika. ja ti kažem da ako banke propadnu, propada svijet kakvog poznajemo i dolazi mrak. o švicarcima imaš potpuno pogrešne informacije. to je najzaduženija država na svijetu. jedini koji ne koriste kredite su države balkana (turska, makedonija, srbija, kosovo, albanija). sve ostalo je u dugovima do guše.
čuj, ovo što ti govoriš smrdi pomalo na revoluciju pa onda izvoli, povedi revoluciju, ali ne preko tipki nego uživo na ulici. ja ti kažem da je ovaj sustav zacementiran i takav će ostati dok smo mi živi, a i kasnije. povjerenje u banke narušavaju upravo ovakve udruge poput franka i sličnih jer tko zna što sada nosi budućnost. ja se nisam zaduživao uopće jer se bojim kredita. ali neki grlom u jagode i sada – spašavaj se druže novcem poreznih obveznika.
Ako pod revolucijom nazivas promjenu, da. Mozemo to tako nazvati. Ako mislis na ulični revolt i vandaliziranja, onda ne.
Sam kazes da nemas kredit jer ne vjerujes banci. I kod mene je identičan slucaj. Stovise, i bez ove afere sa svicarcima, jeftinije je biti podstanar i štedjeti 1500kn mjesecno, nego dici stambeni kredit. A tu jos uopce ne pricamo o mogucnosti da ti se dogodi ovo sto se ljudima dogodilo s kreditom. Prije je bio kultiviran mentalitet “idem dici kredit i radije otplacivat pa za 20god biti u svom”. Danas je ocito da s kreditom mozes nakon 18god otplate imati jos pola kredita i vise, ili biti izbačen iz nekretnine koju otplacujes po 2500kn svaki mjesec zadnjih 18god.
A isto je i s raznim ekonomskim teorijama. Prije 30god je u USA bilo sasvim bjelodano ubudzbenicima vidjeti da se kreditima pokrece posao. Sada je to sve manje savjetovano, jer je visestruko jeftinije za malog poduzetnika cekati jos 5 god i uštedjeti vlastiti kapital, nego se obratiti banci.
Zato sam rekao to sto sam rekao. Ljudi gube vjeru u banke. A jednom kad ju izgubimo ti, ja i vecina populacije, banke su prošlost. Svicarci su mozda bankarski narod, ali tamo rijetko tko kupuje išta na kredite. S razlogom. Da je Svicarska sama za sebe i da njezine banke nisu međunarodno prisutne, tanko bi prezivjavali na Svicarskom mentalitetu. A upravo taj mentalitet postaje prisutan i u najzaostalijem dijelu Europe poput Balkana, gdje se prije 10god nije ni pomisljalo o kupnji automobila sa svojom ušteđevinom i bez kredita, a sada se promisli 3x. Kad dođemo do toga da se promisli 6x, e tada (vjerujem) ce banke imati problem s opstankom.
Svi ovi faktori koje si naveo su tocni. Kaze nekidan lik da je njega banka izbacila iz njegovog stana,a situacija je bice da je digao kredit,placao ratu dvije godine zapeo sa placanjem, banka pokrenila ovrhu i njega izbacili iz “njegovog” stana nakon 5 godina. Valjda se vlasnistvo u Hrvatskoj jos uvijek temelji stavljanjem plocice sa imenom i prezimenom na ulazna vrata. On je u biti mukte stanovao u bankinom stanu jos 5 godina. To je cinjenica i jedina ispravna teza. Sve ostalo su bajke,a bajke su za malu djecu. Jos pokusavam vjerovat da ovaj forum ipak ne citaju mala djeca.
…ne dječače, ja sam sve kupio za keš. smiješan si . sve mjeriš po sebi i svojoj situaciji, ali da nisam, ne bih kupovao stan kao ti i tebi slični nego bi bunkerirao na stranu i plaćao najam 10 godina. onda bi ga iskeširao, a digao bi eventualno 20% kredita. tako rade pametni i normalni ljudi. sigurno ne bih davao 2500 eura za stan na jarunu na kredit 40 godina te ga na kraju platio 6500 eura po m2, a tada će vrijediti 800 eura po m2.
Alkkar delboy u sridu.Kumovi mi uzeli 280 kilo eura u svicarcima 2009. Pitali me sto mislim,i ja kazem ja ne bi. Kazu ovako bar placaju svoje i stede. Danas imaju stan koji vrijedi 150 kilo eura,a kredita ima jos bar 3 miljona kuna za platit. A oni jos uvijek stede.
[/quote]
ali pitanje: “ti još uvijek živiš sa starcima” ulazi u anale povijesne gluposti ovog foruma i bit će zauvijek upamćeno. znači pretpostavka je da sam ja , poput njega, gologuzan i gladan kurčenja pred prijateljima kako imam stan i da stoga idem u banku dići kredit u CHF. Ako ću ikada dizati kredite, to će biti u valuti u kojoj primam plaću. Kamata će mi tada biti sporedna stvar, bitnija će biti sigurnost primanja, a zasigurno neću dizati kredite dulje od 5-7 godina jer ni to se ne može planirati (bolest, neimaština i slično), a kamoli na 20-30-40 godina…to je ropstvo, a meni je sloboda br. 1. ništa nije kao sloboda. nema ljepšeg osjećaja.
Uključite se u raspravu