Da je hrvatska građevina u velikim problemima poznato je već nekoliko godina, a brojke pokazuju da se situacija iz godine u godinu pogoršava. Međutim, kako navode iz Bisnodea, tvrtke za ponudu poslovnih i bonitetnih informacija, za hrvatsku građevinu ipak ima nade, ali će se zato morati orijentirati na nove poslovne niše. Stvari su nakon 2008. za hrvatsku građevinu krenule naopako, ali joj se, ma koliko zvuči kao floskula, formalnim ulaskom Hrvatske u EU otvaraju nove prilike.
U Bisnodeovoj “Analizi građevinarstva 2008. do 2012. godine” navodi se da se nakon intenzivnog ciklusa ulaganja u cestovne prometnice i predimenzioniranu stanogradnju, građevini pruža šansa za sudjelovanje u drugim oblicima aktivnosti: u poslovnoj infrastrukturi, energiji i energetskoj učinkovitosti, izgradnji zelene infrastrukture i željeznički promet. Važno je, kažu u Bisnodeu, da su u pitanju područja koja se u tranzicijskim državama, odnosno novim članica EU podupiru sredstvima regionalnih i strukturnih fondova. Pritom je značajan podatak da se u tekućoj i narednoj godini na razini EU očekuje rast građevinskog sektora po većoj stopi od rasta BDP-a.
“Vodeći se često ponavljanom sintagmom, a u ovom slučaju moguće primjenjivom ‘kriza kao prigoda’, nedostaci poput nedovoljnog stupnja izgrađenosti poslovne infrastrukture mogu se iskoristiti kroz razvoj investicija u bitnom dijelu sufinanciranih povoljnim, dijelom i nepovratnim novcem iz strukturnih i kohezijskih fondova EU. Po već realiziranoj izgradnji mreže autoputeva, u bliskoj budućnosti potrebno je nastaviti s razvojem cestovne ekonomije. Time se može utjecati na smanjenje poreznih opterećenja. Slično je s trenutnim stupnjem uređenosti željezničke mreže, javnim prijevozom, upravljanjem vodama te pročišćavanjem voda i dograđivanjem zračnih i morskih luka. To su i područja djelovanja u funkciji smanjenja ranjivosti domaće ekonomije koja su kompatibilna smjernicama za korištenje novca EU. Iskazani deficiti mogu se pretvoriti u investicijske projekte u kojima graditeljstvo i sve povezane djelatnosti uzimaju veliko učešće”, navodi se u analizi.
U Bisnodeu dodaju da se novi koncept najvećim dijelom temelji na primjeni teorije učećih organizacija i društveno odgovorom poslovanju pri čemu usklađeno djeluju “država-znanost i obrazovanje-realni sektor-tržište rada”. Uspjeh u provedbi koncepta, uz široku potporu poslovnim subjektima iz djelatnosti graditeljstva da povećaju komponentu izvoza u ukupnim prhodima, jamči da će i industrija građevnog materijala kao povezana djelatnost, korištenjem raspoloživih prirodnih i tehnoloških resursa te kvalitete i angažmana ljudi, doprinijeti općem gospodarskom rastu i razvoju, uvjereni su u Bisnodeu.
Broj poslovnih subjekata u građevini u razdoblju od 2008. do 2012. godine smanjio se pet posto, dok se broj zaposlenih smanjio 27 posto, odnosno izgubljeno je više od 31 tisuća radnih mjesta. Kontrakcja domaće ekonomije odrazila se kroz pad prihoda od 42 posto, a investicije u dugotrajnu imovinu smanjene su 62 posto. Slično se dogodilo i među proizvođačima građevinskog materijala čiji se broj 2012. godine gotovo pa izjednačio sa stanjem iz 2008. godine dok je broj radnika smanjen 30 posto. Promjenom koncepta, taj bi se trend mogao promijeniti.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.zašto se pišu ovakvi članci ako autor očito nema ni minimalno znanje o materiji.
velika građevinska tvrtka koja nije u stanju izaći bar na tržište mikroregije ne vrijedi ništa, ako je nesposobna izaći vani, to znači da je iznutra trula do srži i da joj nema spasa. a takvom su je napravili sprjačavanje slobodnog tržišta u rh, protežiranje i namještanje poslova, te ekstremno prevelik udio države u investicijama, drugim riječima neizloženost konkurenciji.
pričati kako eu otvara nove prilike može se na razini drugog osnovne. to su potpune besmislice, veliko je tržište a još veća konkurencija i tvrtke koje su već odavno nekonkurentne nemaju nikakve šanse.
da ste se potrudili samo provjeriti elemetarne podatke o prijašnjim novim članicama eu, onda biste znali da su mahom u svim novim članicama domaće građevinske tvrtke tresnule na dno da se više ne vrate, upravo iz gore navedenih razloga.
hrvatske tvrtke-propalitete treba što prije likvidirati kako bi se omogućio novi, zdravi razvoj u tržišnoj konkurenciji. što bi se to brže napravilo, bilo bi bolje za sve radnike i stručnjake koji rade u građevinarstvu, na gubitku su samo beznadno nesposobni i nestručni menadžeri i vlasnici ovih tvrtki, te njihove političke mecene.
Naši građevinari su gotovi sve u predstečaju a kad krenu gašenja padat će svi po redu. Stoga treba zaobilaziti dionice IGH, Tehnike, Ingre, Industrogradnje, Hidroelektre, Dalekovoda i ostalih firmi koje će prije ili kasnije u bankrot i stečaj.
Hrvatska se još nije formalno pridružila regionalnom konzorciju građevinskih kompanija Feniks, iako se radi na njenom formalnom ulasku, doznaje Poslovni dnevnik.
Crna Gora u svibnju ove godine posljednja je ušla u konzorcij koji čini 40-ak građevinskih tvrtki iz Bosne i Hercegovine, Slovenije i Srbije, koje su preko te interesne grupacije nastupile u ruskom Sočiju gradeći projekte vrijedne nekoliko stotina milijuna eura za predstojeće zimske Olimpijske igre. Preko Feniksa su angažirani i u ostalim gradovima Rusije, a nadaju se proboju na ostala tržišta. Hrvatske građevinske tvrtke tu priliku nisu iskoristile, a u Feniksu još strpljivo čekaju hrvatske građevinske kompanije. Nije riječ samo o građevinskoj operativi, nego i o proizvođačima građevinskog materijala, koji također traže način prodaje svojih proizvoda.
U Hrvatskoj gospodarskoj komori, kao i u Gospodarskoj zbornici Slovenije, nisu upoznati s novim povezivanjem regionalnih građevinskih tvrtki. Među zemljama bivše Jugoslavije tako se ponovno povlači ideja uspostave regionalnoga klastera građevinarskih kompanija, a čini se da je Feniks prvi konkretni potez u tom smjeru. Prema toj zamisli, ujedinjene građevinske tvrtke iz BiH, Crne Gore, Hrvatske, Slovenije i Srbije trebale bi pronaći zajednički stav pri izlasku na treća tržišta. Pritom se najviše spominju tržišta sjeverne Afrike, arapskih zemalja i Rusije.
U Beogradu su se još prošle godine susreli predstavnici gospodarskih komora Srbije i Hrvatske, kao i predstavnici 44 građevinska poduzeća iz obje zemlje, s kojima je dogovoren zajednički nastup na tržištima Libije, Alžira i Irana te u zemljama bivšega Sovjetskog Saveza. Te zemlje u gradnju infrastrukture u srednjoročnom razdoblju planiraju uložiti stotine milijardi dolara, pa je zamišljeno da srpsko-hrvatski konzorcij ambiciozno počne osvajati ta tržišta, s kojima je tradicionalno povezan. Budući da Srbiju očekuju velika ulaganja u infastrukturu, konzorcij bi se mogao uspješno nositi s austrijskim tvrtkama koje grade po Srbiji.
Ideja Petra Đukana
“Priča o klasterima vrti se već godinama, ali nikad nije realizirana do kraja, kako u Hrvatskoj, tako i u regiji”, kaže Jure Radić, predsjednik Uprave Instituta IGH. Potreba za ujedinjenjem hrvatskih građevinskih tvrtki pod jednu kapu stara je 20 godina. Ideja o klasteru građevinskih poduzeća u Hrvatskoj pripisuje se Petru Đukanu, Radićevu prethodniku na čelu IGH. On je još 2002. u stručnom radu objavio da hrvatski građevinski klaster mora raditi na stvaranju klastera kako bi se pripremio za dolazak snažne konkurencije nakon ulaska Hrvatske u EU. Jednostavnije rečeno, hrvatske građevinske tvrtke prema veličini nisu usporedive s najvećim europskim građevinskim koncernima koji će sigurno raditi na mnogim europskim projektima kao što je rekonstrukcija željezničkih koridora X, Vb, Jadransko-jonska autocesta, sanacija otpadnih voda ili rekonstrukcije hidroelektrana.
Svi u problemima
Sporazumom se definiraju nositelj ponude, udio komplementarnih i konkurentnih tvrtki, definiraju obveze, podjela rizika, jamstva, cijene, rokovi i sankcije te druga pitanja koja zadiru u pitanja udruge i konkretnog projekta. Sporazum svakako utvrđuje i odgovornost prema partnerima na pojedinom zajedničkom projektu. Posebno je zanimljivo da Đukan to piše 2002., u vrijeme pokretanja projekta gradnje autocesta, koji je na noge osovio brojna građevinska poduzeća koji prije toga bili pred gašenjem. Đukan je prilikom davanja prijedloga o klasteru hrvatske građevinske industrije kao prirodnog saveznika vidio Ingru, koja danas čeka predstečajnu nagodbu, baš kao i IGH. Prvi čovjek Ingre Igor Oppenheim prije godinu opet je pozvao na uspostavu asocijacije hrvatskih građevinara, ali je i priznao da je “cijela stvar zastala na osobnim animozitetima vlasnika i menadžera domaćih građevinskih kompanija”. Činjenica je da domaće građevinarstvo u postojećoj strukturi djelovanja nema uvjeta za uspjeh na međunarodnom tržištu. U takvoj organizaciji hrvatskog građevn.
Što su sijali sada žanju.
Uključite se u raspravu