Velikogorički tajkun Željko Žužić, čije tvrtke imaju više od 100 milijuna kuna godišnjeg prihoda, prije desetak dana je uhićen, a potom i otpremljen na mjesec dana u istražni zatvor. Sumnjiči ga se da je na sebe, a u ime nevraćenih pozajmica, prepisao čak 373 milijuna kuna vrijedne nekretnine tvrtki koje kontrolira.

Ta priča, međutim, nije nova: spominje se i u studioznoj kaznenoj prijavi protiv Žužića, na 140 stranica i sa 168 priloga, što ju je početkom 2009. podigao Daniel Šimac iz Velike Gorice, a koju je USKOK odbacio u studenome 2013., četiri i pol godine kasnije. Šimčeva se prijava odnosila uglavnom na način na koji je Žužić, preko stečajnoga upravitelja Marinka Paića, kupio tvornicu namještaja Šavrić u stečaju i na njezinu mjestu podigao Trgovački centar Solidum, kršeći pritom cijeli niz zakona i propisa. Među ostalim, Solidum (koji je otvorio tadašnji predsjednik RH Stipe Mesić, čije je kampanje Žužić velikodušno financirao) je sagrađen bez građevinske dozvole. Odnosno, korištena je dozvola koju je nekoć davno dobila tvornica Šavrić.  

Solidum bez uporabne 
Kako nam je rekao Šimac, iz USKOK-a mu je odgovoreno da su oni "provjerili u gradskom Uredu za gospodarstvo i tamo je rečeno da su dozvole za Solidum u redu". Nisu vidjeli ništa sporno ni u više od stotinu rješenja o minimalnim tehničkim uvjetima, iako ih Šimac smatra krivotvorenima. Dakle, USKOK je donio zaključak nakon razgovora s osobama koje Šimac u prijavi optužuje za kriminalno udruživanje! A odgovor je potpisao zamjenik ravnatelja USKOK-a, isti onaj kojega Šimac također u svojoj prijavi iz 2009. proziva jer je navodno opstruirao njegovu prethodnu kaznenu prijavu protiv Žužića iz 2008.  Nakon što je iscrpno obradio Solidum, koji i danas radi bez uporabne dozvole, a vlasniku navodno donosi 400.000 eura mjesečno, Šimac je podnio još nekoliko kaznenih prijava protiv Žužića. Općinskome državnom odvjetništvu u Zagrebu 2010. je podnio kaznenu prijavu zbog privatizacije Građevinskog poduzeća dom Dom, o čijoj sudbini ništa ne zna.

Dosad je imao uspjeha samo u jednom slučaju: Državno odvjetništvo u Velikoj Gorici promptno je postupilo nakon dviju njegovih prijava iz 2010. i 2011. te je u roku od mjesec dana počelo postupak oduzimanja upravne zgrade tvrtke Poljoprivredna stanica, vrijedne oko pola milijuna eura, kao i pripadajuće zgradu ekonomije. Odvjetništvo je ustanovilo da se Žužić nije imao pravo upisati te traži prijepis tih nekretnina na Republiku Hrvatsku. Taj bi rasplet trebao utjecati i na aferu Bankomat jer je Žužić te dvije zgrade dao u zalog za višestruko vrijedniji, 11 milijuna kuna težak kredit HPB-a. Trebao bi, ali ipak neće, i to zato što Žužić nije na popisu optuženih poduzetnika u aferi Bankomat, iako su svi oni na istovjetan način poslovali sa HPB-om. Šimac je 2012. podnio kaznenu prijavu i zbog afere Bankomat, na 60 stranica i sa 80 priloga, gdje također još nema odgovora. 

I kuća na prijevaru
U zadnjoj kaznenoj prijavi iz siječnja 2013. Šimac optužuje Žužića za ratno profiterstvo te prilaže i zahtjev za oduzimanje "protupravno stečene imovinske koristi od najmanje milijardu kuna". Prijava je sročena na 222 stranice i potkrijepljena sa 190 priloga. "Jedan materijal vukao je drugi, pa sam kroz javno dostupne izvore istražio i Žužićeve prve poslove. Gdje god sam zagazio, našao sam neki kriminal", kaže Šimac. Na prvo je bezakonje naišao još 1991., kad je Žužić kupio tadašnje društveno poduzeće Agroposavlje, i to s poljoprivrednim zemljištem, što po tada važećem zakonu nije smio učiniti bez suglasnosti skupštine općine V. Gorice.

Potom je u skladištu otvorio pilanu, koju je, otkrio je Šimac, opremio prodavši 130.000 DEM vrijedne trupce koje mu je povjerio na čuvanje poduzetnik Miro Kuharić. Šimac kaže da je Žužić čak i obiteljsku kuću stekao prijevarom.  "Napisao sam o Žužiću sve što se moglo, a država nije reagirala, iako je sve stekao na kriminalan način. Jako me zanima što će biti s mojom prijavom za ratno profiterstvo, sad će se vidjeti je li zakon koji obrađuje tu tematiku zbilja Lex Sanader, ili će se država obračunati i s ostalim ratnim profiterima, poput Željka Žužića", zaključio je Daniel Šimac.

Neviđena upornost

Šimac: Zameteni tragovi o kretanju kapitala 

Neviđenom upornošću Šimac je rekonstruirao niz novčanih tokova od kojih neki datiraju više od 20 godina unatrag, a posao mu je otežala, primjerice, činjenica da se na ineternetskoj stranici Narodnih novina mogu naći upisi u sudski registar tek od 1996. godine. "Takvim internetskim fabriciranjem svjesno su zameteni tragovi o kretanju kapitala u RH tijekom rata", optužuje Šimac. Taj je građanin sam obavio posao kojim su se trebale baviti neke druge institucije, koje nisu, međutim, bile voljne preuzeti slučaj čak ni kad su dobile gotov materijal.