Danci su pretekli Švicarce kao najsretnija nacija svijeta, navodi se u ovogodišnjem UN-ovom globalnom izvješću o sreći kojim se pokušava utvrditi razina sreće u 158 zemalja svijeta, među kojima je Hrvatska zauzela 74. mjesto.
UN-ova inicijativa Mreža rješenja za održivi razvoj (SDSN) objavila je peto godišnje izvješće o sreći u svijetu, uz koje je i ljestvica zemalja na kojoj su zemlje poredane po tomu koliko su njihovi građani sretni.
Lista je sastavljena na temelju Gallupova globalnog istraživanja u 157 država, a ispitanici su stupanj sreće ocjenjivali od 0 do 10, pri čemu nula predstavlja najgori, a deset najbolji mogući život.
Najsretniji su stanovnici Danske (prosječna ocjena 7,52), slijede Švicarci (7,51) i Islanđani (7,5). U prvih deset još su Norvežani, Finci, Kanađani, Nizozemci, Novozelanđani, Australci i Šveđani.
Hrvatska je na 74. mjestu s ocjenom 5,48. To je punih 12 mjesta lošije u odnosu na izvještaj objavljen 2015. kada je u Hrvatskoj indeks sreće bio 5,75.
Od susjednih zemalja Italija je 50. (5,97), Slovenija 63. (5,77), Srbija 86. (5,17) BiH je 87. (5,16), Crna Gora 88. (5,16), a Mađarska je 91. s ocjenom 5,14.
Uz spomenute Mađare, od zemalja EU-a nesretnijima od Hrvata smatraju se i Portugalci, Grci i Bugari.
Najnesretnijih pet država na svijetu su Burundi, Sirija, Togo, Afganistan i Benin gdje se sreća na skali do deset ocjenjuje trojkama.
Svjetski izvještaj o sreći uključuje i analizu s područja gospodarstva, psihologije, zdravlja, BDP-a po glavi stanovnika, zatim s područja društvene podrške, očekivane životne dobi, percepcije korupcije i solidarnosti sugrađana.
Prvi izvještaj UN-a o stanju sreće u svijetu objavljen 2012. izazvao je veliku pažnju medija jer bio prvi pokušaj da se utvrdi stanje globalne sreće.
Iako se razlike između sretnih i nesretnih zemalja ne mogu znanstveno izmjeriti, "mi možemo shvatiti zašto je tako i učiniti nešto po tom pitanju", rekao je jedan od autora izvješća Jeffrey Sachs, čelnik SDSN-a i savjetnik glavnog tajnika UN-a.
Bogatstvo ne nosi nužno sreću, napominje Sachs. "Mnoge su zemlje zadnjih godina postigle ekonomski rast, no istodobno su rasle nejednakost, i socijalna isključivost, a okolišu je nanesena ogromna štet", rekao je.
Izvješće za 2016. pokazuje da su, primjerice, tri zemlje – Irska, Island i Japan uspjele zadržati razinu sreće unatoč unutarnjim traumama – ekonomske krize i nuklearne katastrofe, a sve zahvaljujući potpori i solidarnosti unutar društva.
Sachs u istom kontekstu ističe Kostariku, četrnaestu najsretniju zemlju svijeta, kao primjer zdravog, sretnog društva iako nije ekonomska sila.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.@Jovan, super komentar. Bravo!
Zivio sam i radion dvije godine u blizini Flensburga i ponekad bi skoknuo preko “granice”, medjutim to je bilo vise-manje turisticki, tako da nikad nisam mogao do kraja odgonetnuti, zasto je taj narod tako jednostavan u ophodjenju a veoma ucinkovit na svim ostalim poljima.
Automobili u Danskoj oporezuju se sa neverovatnih 200-300% od osnovne cene, pa i uspešni sredovečni ljudi obično voze deceniju stare pežoe i opele, ne bi li nekako preživeli ogromne takse. Ovako veliki porezi imaju za cilj da broj vozila, a samim tim i zagađenje okoline, održe na što nižem nivou. Zauzvrat, Danci imaju izvanrednu biciklističku infrastrukturu koja podrazumeva odvojene staze za bicikliste koje povezuju celu Dansku, a priroda im je podarila ravan teren (najviše brdo u Danskoj ima oko 170 metara visine), tako da svi upražnjavaju jeftin, a ekološki nožni pogon . Kada imate malu decu, možete da pazarite otvorenu prikolicu za bicikl u koju ćete strpati klince i tako ih razvoziti po vrtićima i školama, što po lepom vremenu, što po ledenom vetru. To bi već bilo sasvim dovoljno da neki od nas počnu ozbiljno da sažaljevaju sebe i svoju hudu sudbinu. Ali ne i Danci – skromnost u ličnom transportu i orijentisanost ka javnim prevoznim sredstvima poput voza ili autobusa, smatraju se važnim ličnim doprinosom dobrobiti zajednice.
Snažan osećaj kolektivizma i jednakosti u Danskoj nije samo rezultat državne socijalne politike, već ima duboke korene u danskoj kulturi. Danci imaju običaj za sebe da kažu: „Mi nismo narod, mi smo pleme!” Svakog novajliju brzo će upoznati sa svojim „Jante” zakonom, odnosno skupom zapovesti koje je u 10 tačaka formulisao početkom XX veka skandinavski pisac Aksel Sandemose ( Axel Sandemose ). On je zapravo samo podario konačan oblik rasprostranjenoj tradicionalnoj socijalnoj etici karakterističnoj za skandinavske narode, a koja je utemeljena na ideji kolektivizma, u kome niko ne treba da odskače u odnosu na druge („Nemoj da misliš da si nešto posebno”, „Nemoj da misliš da si bolji ( važniji, pametniji… ) od nas” itd). Ovaj „jante” zakon je i danas veoma važan faktor socijalizacije u Danskoj, a u decu se još od jaslica usađuje ideja da se svako isticanje, iskakanje u odnosu na većinu ne podržava i smatra nepristojnim. U Danskoj zato nema agresivnih biznismena i političara koji se trude da iskorače ispred drugih, da se izdignu iznad društva i pokažu vođstvo – odgovor na to bio bi samo podsmeh i ironija većine. U svakodnevnoj komunikaciji, izlažete se ozbiljnoj opasnosti da vas gledaju kao idiota ukoliko pokušate da se ponašate ili oblačite kao da ste spešl . U poređenju sa kulturama kao što je, na primer, naša, gde se svaka društvena prilika koristi za grupnu terapiju ličnih frustracija i kompleksa, suptilno nadriblavanje oko toga ko je veća faca, i štedro prosipanje sopstvenih životnih mudrosti i iskustava, Danci deluju začuđujuće „zdravo” i neopterećeno, sigurno u sebe, ali bez ikakve želje da ostave neki utisak na vas, ili, uostalom, na bilo koga.
Neprikosnoveni jante zakon delovaće i kada, na primer, pokušavate da se zaposlite. Odlične kvalifikacije i visoka stručnost neće vam ni najmanje pomoći ukoliko se nadređenima pričinite i za mrvicu uobraženim ili nedruštvenim. Duboko se veruje da je za uspešno obavljen posao daleko važnije da ceo radni kolektiv funkcioniše kao jedno, i da genijalnost jedne osobe to nikada ne može da nadoknadi.
U takvoj sredini koja prezire kočoperenje, skupocena nabudžena sportska kola i razmetanje luksuznim nekretninama mogu vam doneti samo nevolje i kolektivni podsmeh (neki će reći i zavist). Mnogo se više ceni jednostavan porodični život u sopstvenoj kućici na periferiji (kakve nestanjuje više od 50% populacije), koju ste sami uredili i obavezno ostavili bez zavesa, kako bi drugi mogli da se uvere da ste to obavili sa stilom. A u svom toplom domu možete do mile volje da uživate u „raspadanju” u društvu svoje porodice i prijatelja, uz klopu i piće, što Danci smatraju svojom omiljenom nacionalnom aktivnošću. I obavezno uz upaljene sveće za atmosferu, bez kojih u Danskoj ni žvaku ne smete da sažvaćete, a kamoli da ozbiljno obedujete
“Bogatstvo ne nosi nužno sreću, napominje Sachs” – Sachsu imas zanimljivo prezime, za nekog kome bogatstvo ne nosi srecu
Uključite se u raspravu