Dugoročno rješavanje problema niske zaposlenosti glavni je cilj projekta "Zaposlimo Hrvatsku", koji je pokrenula Hrvatska gospodarska komora (HGK) u partnerstvu s Hrvatskom akademijom znanosti i umjetnosti (HAZU).

O korijenima te inicijative, koju predstavljaju na današnjoj uvodnoj konferenciji u Zagrebu, dubini problema nezaposlenosti i realnim rokovima u kojima se mogu očekivati promjene za Poslovni dnevnik govori Davorko Vidović, savjetnik za radnu politiku i zapošljavanje u HGK.

Projekt u partnerstvu pokreću HGK i HAZU pod pokroviteljstvom predsjednice Republike. Što zapravo donosi ta inicijativa? 
Hrvatska se cijelu svoju modernu povijest, a mislim na razdoblje od oko 150 godina, suočavala s problemom niske zaposlenosti kao jednim od najtvrdokornijih problema koji je pokretao valove iseljavanja u svakoj generaciji, od Austro-Ugarske, preko Kraljevine do Socijalističke Jugoslavije, pa je danas Hrvata i njihovih potomaka u dijaspori gotovo jednako koliko i u Hrvatskoj. Lošu gospodarsku strukturu mnogi su bili skloni tumačiti i činjenicom da nismo imali svoju  državu koja bi se više skrbila o nacionalnim interesima. No, ni nakon četvrt stoljeća samostalne Hrvatske problem nezaposlenosti nije skinut s dnevnog reda, kao ni njegove posljedice. Za razliku od prijašnjih generacija, kad su odlazili slabo ili nikako obrazovani, sada su na iseljeničkim letovima mladi obrazovani ljudi, koji će pridonositi razvoju nekih drugih društava. Ostajemo uskraćeni i za demografski potencijal. To nas je potaknulo da pozovemo sve naše članice, naše zajednice i udruženja neka se uključe u ovakav projekt.

Inicijativa je dobrodošla, no nije li takav projekt pomalo pretenciozan?
Možda i jest, i s pravom se pitate zašto se upuštamo u ovakav projekt. Iz dvaju razloga: prvi – problemi su tako veliki da se nitko ne bi smio smatrati nepozvanim dati doprinos njihovu rješavanju, a drugi – uvjereni smo da su problemi rješivi. Nakon stvaranja i obrane države te euroatlantskog uokvirivanja, sada je najvažnije gospodarstvo, odnosno definiranje razvojnih ciljeva, što traži šire nacionalno suglasje. Da, Hrvatska treba treći konsenzus. Želimo sudjelovati u stvaranju tog suglasja. Dapače, smatramo se pozvanim. 

Golem broj nezaposlenih težak je uteg i za mirovinski sustav. U kojem je roku realno očekivati promjenu trenda?
Niska razina zaposlenosti najveća je prijetnja za alimentiranje socijalnih izdataka, pa tako i mirovina. Pri sadašnjim stopama zaposlenosti stanovništva (u ožujku 2015. broj aktivnog stanovništva na povijesno je niskoj razini i u odnosu na ožujak 2008. manji je za 171.300 osoba) vrlo teško možemo osiguravati izdatke i za obrazovanje, znanost, zdravstvo, kulturu, koji se više ne smatraju potrošnjom nego socijalnom investicijom. Nekim, relativno brzim mjerama smanjivanja sivog, neprijavljenog rada, te poreznim mjerama moguće je u kratkom roku na svjetlo izvući one poslove koji se već obavljaju, ali ih ne registriramo. Oni kao legalne djelatnosti mogu generirati i novu zaposlenost.Dugoročnije su nam potrebne strukturne reforme koje će stvarati povoljnu investicijsku klimu te podizati konkurentnost. Imamo brojne primjere zemalja koje su i s lošijih startnih pozicija od nas ostvarile velike rezultate.  

Prigovori mnogih poduzetnika usmjereni su na loš obrazovni sustav za sva strukovna zanimanja. Kako potaknuti kreatore obrazovne politike da uvedu što više praktične nastave? 
Upravo smo temu usklađivanja obrazovnog sustava i tržišta rada stavili na  konferenciju, smatramo da je temeljna zadaća obrazovnog sustava osposobiti mlade da postanu kompetentni radnici i stručnjaci. Praksa i naukovanje samo su jedan od problema te neusklađenosti. Tu su i pitanja kurikuluma, cjeloživotnog obrazovanja, mobilnosti…Potrebni su nam ozbiljni reformski zahvati u svim segmentima obrazovanja. Mislim da su problemi jasno sagledani i, koliko imam uvida, u pripremi su ozbiljne reforme. Nadam se da će se o njihovoj provedbi postići suglasje, jer one nadilaze jedno mandatno razdoblje Vlade.  

I porezni sustav je predmet osporavanja za veću zaposlenost, je li posljednjim mjerama Vlade ipak otvorena mogućnost za nova zapošljavanja ili ima prostora za još neke modele? 
Porezno opterećenje plaća u Hrvatskoj manje je od prosjeka EU na razini ispodprosječne ili prosječne plaće. Međutim, na razini nešto viših plaća ono postaje relativno visoko. Za godišnju plaću od 100.000 USD Hrvatska je u 2012. imala treće najviše opterećenje u svijetu (više su imale samo Belgija i Grčka). Isto tako, podaci govore da je prosječni trošak rada u Hrvatskoj u 2014. iznosio 9,4 eura po satu, što je osmi najniži u EU. Za poslodavca koji želi isplati recimo 1000 eura neto plaće ukupni trošak je relativno visok (1809 eura u 2013.; 1750 eura u 2015.), naročito usporedimo li se s drugim zemljama u okruženju. Očito je da je rad u Hrvatskoj opterećen ne toliko klasičnim porezima i doprinosima, koliko neporeznim troškovima, koji ga čine skupim i stimuliraju zapošljavanje na crno. Razgovarat ćemo na konferenciji i o tim troškovima te predložiti rješenja uz kritičku valorizaciju bezbrojnih promjena poreznih propisa. Profesorica Nika Šimurina s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu govori o čak 19 izmjena poreznog sustava u ovih 25 godina. Zar i to već samo po sebi nije problem? 

Koliko su za malu zaposlenost krivci i poduzetnici? Čini se da su inertni u izlasku na nova tržišta koja bi im vjerojatno donijela mogućnost povećanja proizvodnje, a time i zaposlenosti. 
Hrvatska definitivno još uvijek nije zemlja poduzetništva. Uzroci tome su i povijesni i kulturološki. U glavama je još puno sumnjičavosti prema ljudima koji pokušavaju pokrenuti posao kao špekulantima i maherima koji se žele na brzinu obogatiti. Ta arhaična svijest brana je i ozbiljnijem obrazovanju za poduzetništvo, koje bi trebalo započeti još u vrtićima kako bi se stvaralo pozitivno poduzetničko okružje. Za ozbiljnije pokretanje poslova u Hrvatskoj, osim makroekonomskih mjera, znatno veća pozornost treba se usmjeravati i prema osposobljavanju samih poduzetnika, jer su i deficiti u znanjima i menadžerskim vještinama sasvim sigurno razlog našega slabog gospodarstva.

Prijedlozi u rujnu

Za konferenciju ste okupili mnoge mjerodavne, kakvi su daljnji planovi?

Želimo potaknuti donositelje javnih politika da uvažavaju stavove gospodarstvenika i znanstvene zajednice. U tu svrhu HGK i HAZU otvaraju zapravo permanentni okrugli stol na kojemu ćemo pronalaziti rješenja i mjere. Naša današnja konferencija tek je prvi korak. Ponovno ćemo se okupiti potkraj rujna s prijedlozima.