Hrvati su do kraja rujna 2015. popili 223.631 hektolitar vina iz uvoza što je gotovo kao i za cijelu 2014. kada je konzumirano 224.279 hektolitara. Uz količinski skok zabrinjava i činjenica da je lani čak 88 posto uvoznog vina bilo u cjenovnoj kategoriji od 0,37 do jednog eura dok je u 2013. taj udjel iznosio 66 posto. U razdoblju 2000.-2014. uvoz vina rastao je čak 848 posto. Samo u prvih devet mjeseci 2015. naspram istog razdoblja 2014. uvoz je uvećan za 35 posto ili, za 58 tisuća hektolitara. 

Opasan PET
Dubravko Ćuk, direktor razvoja vinogradarstva i vinarstva Badela 1862 kaže da Hrvatska gotovo i nema vinograda koji su podizani radi proizvodnje jeftinih vina te da je veliki uvoz takvih vina  rezultat i kupovne moći građana. "Istina je da u tom uvozu ima i vina dosta loše pa čak i upitne kvalitete. Inspekcijska kontrola uvoznih vina u maloprodajnim lancima mora biti stroža. Tu primarno mislim na vina u PET ambalaži koja nerijetko ne zadovoljavaju ni minimalne organoleptičke kriterije. Povlačenjem tih vina s tržišta sigurno bi se smanjio uvoz takvih vina pri čemu ne vjerujem da bi to generalno umanjilo količinski uvoz, ali bi svakako utjecalo na povećanje standarda kvalitete," ističe Ćuk.

Koristeći EU kvote, dodaje, i Badel uvozi iz trećih zemalja, ali isključivo kvalitetna i u asortimanu nema vina u PET ambalaži. I za Josipa Tokića, voditelja Sektora voćarstva i vinogradarstva u PP Orahovica povećanje uvoza jeftinih vina veliki je problem za lokalno tržište. Hrvatska se, podsjeća, odlučila na proizvodnju vina visoke kvalitete na način da je ograničena proizvodnja grožđa po hektaru vinograda i na iznimno strogo ocjenjivanje u Zavodu za vinarstvo što je uvjet za puštanje hrvatskih vina u promet. Jeftina vina koja se uvoze u Hrvatsku dolaze iz zemalja gdje nema ograničenja i po hektaru se proizvodi dva-tri puta više grožđa što daje nižu proizvodnu cijenu koju je nemoguće ostvariti u Hrvatskoj. Ta vina, naglašava Tokić, ne moraju proći laboratorijska i organoleptička testiranja na Zavodu za vinarstvo RH. 

Na potezu država 
"Ukoliko država ne nađe model kojim bi zaštitila proizvođače vinogradarstvo i vinarstvo u RH neće biti održivo. Unatoč svemu tome, ipak se nadamo da će tržište dugoročno prednost dati kvaliteti u odnosu na jeftina uvozna vina," zaključuje Tokić. Kada se radi o izrazito jeftinim vinima, koja se uvoze u velikim količinama, država bi trebala uvesti stalnu i jaku kontrolu takvih vina, poruka je iz Agrokora. Da su domaće proizvodnje, neka od uvoznih vina nikada ne bi mogla biti prisutna na policama u pakiranjima i pod kvalitativnim razredima u kojima se prodaju, ocjenjuju i misle kako bi sve takve nalaze trebalo javno objavljivati i tako jačati svijest potrošača da nije svako uvezeno vino u kvalitativnom razredu kojem doista pripada.

"Poseban je problem deklariranje sorte na određenim vinima koja se uvoze u velikim količinama i s određenih destinacija gdje vinogradi određene sorte koja se stavlja na tržište uopće ne postoje. U tim slučajevima bez jakog državnog nadzora nije moguće smanjiti pritisak na tržište takvih vina, gdje se kupca zapravo vara na način da kupuje proizvod i vinsku sortu koja to nije," upozoravaju iz Agrokora. U Ministarstvu zdravlja kažu da su do svibnja 2015. kroz graničnu sanitarnu inspekciju bili nadležni za sigurnost i kvalitetu vina uvezenih iz trećih zemalja. U 2014. obradili su 335 uvoznih pošiljki od kojih je 46 laboratorijski analizirano, a u 2015. od 361 u laboratorij su poslane 52.

"Na svih 696 pošiljki obavljen je dokumentacijski pregled. Svi ispitani uzorci bili su sukladni, međutim nemamo točnu evidenciju koliko ih se odnosilo na parametre kvalitete, a koliko na parametre zdravstvene ispravnosti," stoji u odgovoru Ministarstva zdravlja. Kvalitetu vina pak nadziru inspektori iz Ministarstva poljoprivrede. Na toj adresi kažu da su lani slučajnim odabirom u maloprodaji ukupno uzorkovali 100 hrvatskih i uvoznih vina. Kod 74 uzorka parametri su bili sukladni deklaracijama, kod 22 odstupanja su se odnosila na alkohol i šećer, a za četiri rezultat još nije poznat.