Prve procjene iznosa od 10-ak milijardi kuna ‘teškog’ međunarodnog spora na osnovu tužbe osam banaka protiv Hrvatske u slučaju ‘konverzije švicarca’ tek su prva projekcija ‘ugrubo’, ali vrlo moguće i samo jedan segment ukupnog ceha. Pored banaka i njihove tužbe postoji još jedan veliki rizik koji za Hrvatsku dolazi s druge strane, a to je EU. Procjenjuje se stoga i da bi ukupan ceh od ovog zakonskog presedana svakako mogao biti i bitno veći. No, iako se trenutno radi o jednadžbi s više nepoznanica, po ocjenama većine pravnika Hrvatska bi navedenu tužbu sigurno izgubila, dok bi prije ishoda samog spora mogla biti još dodatno penalizirana, i to u jednom posebnom postupku pred naležnim institucijama EU.

Kako banke još nisu izašle s ukupnim zbrojem svojih indirektnih i direktnih šteta u sklopu tužbenog zahtjeva – prema službenoj najavi uložit će ga međunarodnoj arbitraži u Washingtonu nakon što Sabor donose novo rješenje, te kako se potezi EU prema Hrvatskoj tek očekuju, nezahvalno je licitirati o konačnom iznosu moguće štete za porezne obveznike. No, u svakom slučaju, navedeni aproksimativni iznos, inače rezultat zbroja financijskih posljedica novog zakonskog rješenja i dosadašnje štete temeljem zakonskog fiksiranja kamatne stope i tečaja za ‘švicarce’, minimalni je iznos kojem će, čini se, trebati pridodati i posebne penale EU u postupku koji bi navodno mogla pokrenuti Europska komisija protiv Hrvatske.

Naime, neslužbeno se doznaje da je Vlada premijera Zorana Milanovića, inače pravnika s rektorovom nagradom, ignorirajući puno toga što je isključivo pravna domena, u osvit parlamentarnih izbora učinila sve da izazove Europsku komisiju na postupak protiv Hrvatske. Sve će biti puno jasnije nakon sjednice EK zakazane početkom listopada, a ona bi se za Hrvatsku mogla prometnuti u veliku lekciju ukoliko uslijedi pokretanje posebnog postupka. Pritom bi penali koji za Hrvatsku potencijalno s te strane prijete, dakako, mogli biti drastični. Razlog je razina kršenja prava EU koja se očituje u Vladinu rješenju poslanom na sutrašnje glasovanje Saboru.
Slijedi bahatost koju time demonstrira i prema Komisiji, iako je Hrvatska u EU primljena kao ‘loš đak’, pa je još uvijek pod svojevrsnim monitoringom, koja je navodno mnogo veća od procjenjenih milijardu i nešto milijuna eura štete samih banaka. Sama okolnost da Hrvatska sebi dopušta napraviti takav presedan izravno je u suprotnosti s obećanjem danim EK još proljetos, nakon njezina izvješća iz siječnja. Procjenjuje se da bi taj moment mogao izazvati neobično žestoku reakciju EK.

Dvije vrste penala

Izgledi za takav scenarij navodno su stopostotni, a riječ je o dvije vrste penala. Došli bi kao posljedica mogućeg pokretanja postupka protiv Hrvatske s konačnim učinkom, koji bi prijetio ako ne otkloni štetne posljedice, da bude jednokratno penalizirana visokom financijskom kaznom, te da nakon toga za svaki dan dok se stanje pravno ne sanira plaća još i dnevne penale.

Financijska prijetnja EU u slučaju ozakonjenja reatrokativne i prisilne konverzije švicarskog franka ima recentnu političku pozadinu. U posljednjem izvješću iz siječnja EK je jasno rekla da problem ‘švicarca’ ne može biti riješen tako da se teret prevali na jednu stranu – banke, a bez socijalnih kriterija, odnosno da rješenje mora biti branjivo po europskom pravu. Vlada se tada navodno poklopila po ušima, preuzimajući kao obvezu Hrvatske prema EU da će za slučaj bilo kakve intervencije najprije informirati EK i obaviti konzultacije. U skladu s time i sam je premijer nekoliko puta proljetos tvrdio da je Vlada učinila sve što je moguće te da će se produljiti rješenje zamrzavanja tečaja. No, najave o pasivnosti Vlade prometnule su se nakon ljeta u svoju suprotnost, čini se, u izravnoj korelaciji s približavanjem izbora. Pritom je Vlada ignorirala obvezu konzultacije s Europskom centralnom bankom (ECB-ovo stajalište Zagreb nije zatražio), a puno gorim smatra se to što je ignorirala obvezu konzultacije s EK prije bilo kakve intervencije. Tako Europska unija ima dvije članice – civiliziranu Poljsku i neposlušnu Hrvatsku – koje u istoj stvari postupaju različito. Poljska je nakon populističkih apetita spustila loptu na zemlju: nakon što je zatražila i dobila stajalište ECB-a praktički je po njemu angažirala dva vrhunska pravna stručnjaka koji imaju zadatak procijeniti štetu koja bi prijetila Poljskoj s obzirom na njezin ustav, bilateralne ugovore i prava EU.

Neistine u obrazloženju

Trenutačno se u Poljskoj čeka mišljenje eksperata, banke su sklone osnivanju novog fonda socijalne solidarnosti, a Hrvatska na dnevnom redu ima glasovanje o zakonu u čijem se obrazloženju navodi niz neistina. Pritom je glavno pitanje za Vladu tko je to njezin pravni savjetnik. Ako se zastupnici budu držali Vladina obrazloženja, savjest će im biti mirna pošto Vlada predlaže, a oni glasuju za zakon prema kojem, kako Banski dvori navode, ni bankama ni državi ne prijeti šteta, a sve je po europskom pravu, uz dokaz da je slično napravilila Australija 80-ih i Island, koji nije u EU, što nije ništa drugo doli priznanje da je rješenje koje je poslala u Sabor bez presedana u EU.

Obrazloženje vrvi pogreškama. Izdvojimo neke: počinje s time da su CHF krediti odobreni klijentima koji nisu ispunjavali uvjete za kredite u eurima, za što HNB u publiciranim dokumentima pokazuje da nije točno. Potom, Vlada tvrdi da su banke izvore sredstava za kreditiranje pribavile u eurima i da ih u toj valuti i danas drže, što je također netočno po HNB-u, koji je u sudskom postupku potvrdio da su bile i jesu zadužene u švicarcima.

Točka na “i” su tvrdnje da se dijeli teret sukladno mogućnostima obje strane te da ne dolazi do umanjenja ekonomske supstance
 vjerovnika.