[emo_naivan][emo_euro]

izgleda da će ingra i slične firme živjeti vječno [emo_smijeh]

koliko god se gnušao predstečajnih nagodbi, ovo mi se čini još luđe – čemu će dakle uopće služiti psn, ako će se i u stečaju moći poslovati, i to će se još mutni dogovori i promjene statusa moći događati u bilo kojem trenutku postupka.

čemu onda uopće i služi propisan postupak ako se isti može mijenjati i opozivati na sto načina. čemu služi i stečaj kao stečaj ako nitko ne zna ni kako će postupak ići ni kako će se završiti?

ovo je najcrnja fiškalija, koja je očito prevladala u hrvatskom pravu. zakoni postaju samo okviri za potpuno bezakonje u kojemu mnogobrojni sudionici imaju diskrecijska prava, a postupci se mogu odvijati na nebrojeno mnogo načina.

raj za korupciju, zakulisne igre, i ujedno jamstvo potpune pravne nesigurnnosti. takav sustav očito odgovara i premijeru i vođi oporbe i predsjedniku države, sve odreda pravnicima.

Jedino ispravno je stečaj i zatvoriti u Remetinac i procesuirati menadžere .

Bit će vjerojatno jedna bitna razlika.
U PSN plan restrukturiranja radi trenutna uprava, a u stečjanom postupku stečajni upravitelj dok je uprava otvaranjem stečaja dobila nogicu kako kaće bandić.

Dakle, poštena firma koja je upala u probleme ima mogućnost srediti se u PSN-u, a uprava čiji je cilj samo opelješiti vjerovnike će pasti na PSN-u i u stečaju ostati bez svojih mjesta.
Time otpada jedan od najvećih primjedbi – da PSN pošto poto mora proći inače je game over – čime onda uprave i ucjenjuju vjerovnike na visoke otpise itd.

iako je neki vjerovnik teoretski imao mogućnost napraviti svoj plan restrukturiranja to je realno bilo neprovedivo jer vjerovnik niti je mogao dobiti uvid u svu dokumentaciju i poslovanje firme, a i bio bi suočen sa neprijateljskom upravom.

govorite skoro pa potpune besmislice. po vama bi, dakle, bilo unaprjeđenje da prvo uprava pokuša prijevaru, a onda poslije toga da isto pokuša i stečajni upravitelj? tko jami-jami, samo što će biti dvije šanse umjesto jedne, jel?

jedini smisao psn, koji nikad nije proveden, jer su linić & frendovi gurali svoje privatne poslove a ne smisao, bio je upravo da stečaji postanu ono što jesu – mehanizam likvidacije i rasprodaje tvrtke.

vjerovnici su pak oni koji odlučuju o planu restrukturiranja, stvar je u tome, svi znaju, da se zlorabio postupak utvrđivanja tko su doista vjerovnici putem nekažnjenog formiranja fiktivnih dugova.

stečajni upravitelji nikad nisu ni trebali imati ništa s restrukturiranjem, stečaj je stečaj, a restrukturiranje je restrukturiranje – to su dvije stvari koje apsolutno ne smiju imati nikakve veze, ali marksisti hoće sve zamuljati i zamutiti tako da ama baš svaki proces i postupak ima mogućnost opstrukcije i izvrtanja.

isto kao što zubima i noktima štite činovnike koji ništa ne rade, dok istodobno propadaju bolnice, škole, vrtići, isto tako nepopravljivi sdp-hdz boljševici svim silama žele zadržati mehanizme koji će štiti neodgovornost i nesposobnost putem neograničenog posezanja u proračun radi zaštite podobnih a nesposobnih.

menadžment u hrvatskoj ne smije postati struka, nego mora ostati foteljaški raj za podobnike, a to je moguće samo ako se spriječi odgovornost za loše rezultate. stečaj je upravo mehanizam prirodnog tržišnog kažnjavanja nesposobnih i loših, i zato ga treba opsturirati na svaki mogući način.

“stečaj s preustrojem” je taman isto kao ubiti nekoga a onda ga oživjeti kao zombija. no to je standardna tematika horor-filomova, dok mi imamo horor-ralnost ekonomije koju siluju marksistički političari, sljedbenici lenjinove doktrine “političke ekonomije”.

@osi,
puno pjenjenja nizašto…

i koji je onda tvoj prijedlog za rješavanje nelikvidnosti ?

imam ti ja jedan – jednostavan i pravedan iako malo nezgodan – firma koja sutra ne može u roku platiti i jedan jedini račun ide u prisilnu likvidaciju.
to vrijedi i za državu i državne firme.
pa ako preksutra bude 95% nezaposlenosti – neka
jel ti to bolji plan ?
imaš li ti bolji ?

za diskusiju valjda trebate dati neke argumente, vama su valjda argumenti “puno priče” jer vam je dovoljno oslanjati se na par općenitih fraza. zašto se upuštate u diskusiju ako vam je to mrsko? ili nešto radite ili nemojte raditi…

elementarne stvari su neophodne – morate razlikovati nelikvidnost od nesolventnosti, stečaj od likvidacije.

inače – da, to je jedino rješenje za spas države. nezaposlenih već ima onoliko koliko vi mislite da “će ih biti”, samo što oni primaju novce a ništa ne rade, ili rade krajnje nedovoljno, ili im je plaća ekstremno prevelika, pa makar bila 3.000 kuna.

realna prosječna plaća u državnom sektoru bi trebala biti s obzirom na njihov učinak i stanje industrije 1500-2000 kuna, a partije im isplaćuju 7-8000. u toj razlici krije se najveća pljačka države, i zato su stečajevi nužni, što prije.

argumentima odgovaram na argumente, a nisam ih vidio ni u prvom ni u drugom postu.
jer što odgovoriti na:

što onda mogu zaključiti da su apsolutno svi varalice i da nitko ne radi pošteno.
nije moguće da postoje prevarne uprave, ali da postoje i uprave koje su se našle u problemima bez svoje krivice.
zaključujem da smatrate da tim upravama ne treba dati šansu.
a PSN je upravo davanje šanse tim upravama.

stečaj sa restrukturiranjem je davanje šanse firmama sa nesposobnim upravama, ali sa nekakvom perspektivom poslovanja.
primjer Pevec.

i ta mogućnost do sada nije postojala nakon uvođenja zakona o PSN.
i zato su ove izmjene dobre.

ali pretpostavljam da je lakše prodavati jeftine floskule po sistemu “svi su isti”:

zato što je bilo vjerovnika sa fiktivnim potraživanjima svi su oni isti, pa onda vjerovnicima treba oduzeti sva prava…

znači svi stečajni su isti i ne smiju ništa drugo ni pokušati napraviti osim davati oglase za rasprodaju imovine.
inače je to marksizam – a zna se da se posebno poglavlje u Kapitalu odnosilo na stečajne upravitelje.

i na kraju očigledno i sve firme u problemima su iste.
nema nikakve šanse da neki dijelovi možda nešto i vrijede, kao što nema ni apsolutno nikakve šanse da se uz izmjenu nekih praksi i promjenom menadžmenta neki dijelovi mogu staviti na noge i omogućiti da normalno posluju u budućnosti.

svi su isti – pobij ih sve pa neka ih bog razvrstava

i naravno – spuštanje plaće u državnom sektoru će sve riješiti.

učitelji će sigurno odmah početi bolje učiti djecu, a ne odgajati kretene kakve sad imamo
policija i državno odvjetništvo će sigurno počet iskorjenjivati korupciju deset puta bolje.
i neće biti potkupljivi.
lječnici i med. sestre će odmah postat ljubazniji, ali i stručniji, a liste čekanja će se za par mjeseci nestati.

isuse kako mi to nije palo na pamet – pa u svojoj firmi samo trebam spustit plaće tri puta i produktivnost će uzletjeti

a BDP – ufh BDP će poletjeti nebu pod oblake – pa ipak je osobna potrošnja najveća komponenta BDP-a, a trećini zaposlenih ćemo spustiti plaće četiri puta.
naravno preostale dvije trećine više neće nigdje raditi zbog stečajeva, pa će ova trećina zapravo biti novih 100%

pokušavate mi imputirati teze koje ja nigdje nisam rekao. gdje sam ja to rekao da su “svi isti”? ja upravo predlažem da se psn odvoji od stečaja strogo i čvrsto zato što nisu svi isti.

a ta priča o upravama koje su se “našle u problemima bez svoje krivice”, to je baš marksizam o kojem govorim. vi očito mislite da su državni novci tu da se uzmu, a o tome tko ima a tko nema krivice trebaju odlučivati partijski sekretari. i onda tratiti novce sviju nas.

sposobna uprava koje je dovela tvrtku u propast “bez svoje krivice” valjda bi trebala naći kvalitetne investitore iz branše i uvjeriti ih u to.

za to treba imati egzaktne argumente, i novca će se sigurno naći pa tvrtka vjerojatno neće trebati niti u psn a kamoli u stečaj.

no za uzeti novce od partijskih sekretara, treba samo istima zaplakati na ramenu, i pozvati se na rođake/kumove/partijske drugove. i onda sekretari dijele novce sviju nas.

dajte mi recite, nije li to krajnje nemoralno da šačica partijskih moćnika određuje tko “ima krivice” a tko nema, i to sigurno ne po stručnim kriterijima – jer sekretari su garantirano neznalice – i raspodjeljuje krajnje ograničene zajedničke naše novce stvarajući krajnje nepoštenu, antitržišnu utakmicu? ja mislim da je to dno nepoštenja, i zato je marksizam najnepošteniji poredak u povijesti.

tvrtkama i upravama “daje šansu” tržište. ako ste nekad analizirali tvrtku koja je otišla u stečaj, mogli ste naći da skoro pa ama baš nikada tvrtka ne odlazi u stečaj slučajno, potreban je niz loših poteza i uprave i vlasnika da dođe do toga. kad dođe, to je u 99% slučajeva sasvim zasluženo.

čak i u našim suludim uvjetima nikad nije bila ideja da stečajni upravitelji restrukturiraju tvrtku, zato su i nametnuli da stečajni upravitelji moraju biti pravnici koji u 99% slučajeva nemaju pojma s pojmom o poslovanju, organizaciji upravljanju, procesima, ničemu osim likvidaciji. stečajni upravitelji su likvidatori, sve ostalo je teško izvrtanje pravnog sustava koje je nastalo iz čistog populizma.

tvrtka u kojoj je uprava nesposobna a vlasnici ne žele/ne znaju/neće postaviti drugu sposobnu napraviti suvisao plan restrukturiranja – zašto bi, zaboga, država protežirala takvu tvrtku?!

u kojoj varijanti bi se vlasnicima isplatilo namjerno tjerati tvrtku u stečaj umjesto u psn, osim u varijanti čiste muljaže, koja bi bila lako dokaziva uz sve dokumente koji postupak prate?

možete li možda doći do zaključka da, ako sustav daje i teorijsku mogućnost da vlasnik (ne hipoterni vjerovnik, nego vlasnik) profitira stečajem u odnosu na psn, da je onda sustav negdje krajnje izopačen i da tu izopačenost treba mijenjati, a ne ublažavati je još jednom izopačenošću (stečajem koji nije stečaj).