Hrvatska brodogradnja jedno je od najkompleksnijih područja domaćeg gospodarstva, što je vidljivo i u aktualnim pregovorima o ulasku naše zemlje u EU. Iako neprofitabilna, hrvatska brodogradnja osigurava oko 38.000 tisuća zaposlenih te egzistenciju za gotovo 150.000 ljudi. Istodobno država godišnje brodogradnju subvencionira s oko 1,16 milijardi kuna ili 205 milijuna dolara, ne uključujući povremene sanacije. Prema izračunu stručnog časopisa Brodogradnja, u proteklih pet godina (2003.-2005.) hrvatska brodogradilišta ostvarila su ukupni gubitak od oko 6,5 milijardi kuna. Godišnji prihod domaće brodogradnje je oko četiri milijarde kuna ili 700 milijuna USD. No uključivanjem dobavljača i kooperanata dolazi se do 2,9 puta veće ukupne potrošnje od gotovo 11,6 milijardi kuna ili dvije milijarde dolara.

Sporna jamstva
Stoga, smatraju u Brodogradnji, usprkos visokim državnim subvencijama, hrvatska brodogradilišta posluju u ukupnom zbroju na ‘pozitivnoj nuli’, uz visoku zaposlenost i izvoz. Naime, prema tom izvoru, iako brodogradilišta ne posluju s dobiti te su porezna davanja mala ili nikakva, dobavljači i kooperanti su uglavnom likvidni i izvršavaju svoje financijske obveze prema državi. Izračunom poreza i doprinosa dolazi se do iznosa od 1,28 milijardi kuna gotovine godišnje, koliko brodogradnja doprinese u proračune i fondove. Osim 9000 radnika, koliko zapošljavaju sva brodogradilišta, u te kalkulacije se uzima i 4000 kooperanata te 25.000 zaposlenih kod dobavljača čime se dolazi do brojke od 38 tisuća zaposlenih unutar sustava brodogradnje. U samoj strukturi godišnjeg prihoda brodogradnje od 700 milijuna dolara najveći dio od 420 millijuna ili 60 posto odlazi na materijal. No, zanimljivo je da od toga 230 milijuna USD otpada na uvozni materijal, a svega 190 milijuna ili 27 posto ukupnog prihoda na domaći materijal. Rad čini 30 posto ili 210 milijuna USD ukupnog prihoda s tim da radnici u brodogradilištima zarade 115 milijuna, a kooperanti 95 milijuna USD.Hrvatska brodogradnja dobiva državne potpore u iznosu od 8 do 10 posto ugovorene cijene broda, a predviđeno je njihovo smanjivanje na šest posto u 2010. godini te potpuno ukidanje potpora nakon 2011. Same potpore donesu brodogradilištima godišnje oko 360 milijuna kuna. No, razlika između 360 milijuna kuna potpora i ukupnih davanja države za brodogradnju od 1,16 milijardi kuna javlja se zbog kreditnih jamstava. Brodogradilišta se zadužuju kod poslovnih banaka za financiranje poslovanja, a jamac im je Vlada. Kako brodogradilišta ne ostvaruju dobit i nemaju od čega vratiti te kredite, oni u pravilu dolaze na naplatu Ministarstvu financija kao jamcu. Kako se sve češće u javnosti, ali i visokoj politici, spominje mogućnost znatnog smanjivanja kapaciteta ili čak i gašenja brodogradilišta, stručnjaci upozoravaju da stvari nisu nimalo jednostavne. To pitanje je bilo posebno aktualizirano prije desetak dana kada je zbog načina i uvjeta privatizacije domaćih brodogradilišta, a prema zahtjevima i normama EU, došlo do prosvjeda u škverovima. Gvozden Rukavina, bivši predsjednik Uprave 3. maja i sada voditelj projekta u sektoru istraživanja i razvoja 3. maja u Brodogradnji navodi da izgradnja brodova, osim luksuznih plovila, nije nigdje visokoprofitabilna djelatnost.

Uspjeh na neprofitabilnosti
“Usprkos neprofitabilnosti, mnoge zemlje u svijetu su i prije i sada temeljile svoj razvoj i gospodarski uspjeh upravo na brodogradnji. Isključivanjem hrvatske brodogradnje iz domaćeg gospodarstva nestalo bi 12 do 15 posto izvoza Republike Hrvatske te 12 milijardi godišnje potrošnje u zemlji što bi znatno utjecalo na BDP”, navodi Rukavina. Na kritike kako bi bilo bolje da država umjesto brodogradnje s tim sredstvima potiče neke druge grane gospodarstva poput drvne industrije i tekstila, Rukavina kaže da je to demagogija. “Ukidanje brodogradnje ne bi poreznim obveznicima olakšalo situaciju na tržištu. Istodobno bi došlo do veliko rizika krajnje negativnih ljudskih, socijalnih i gospodarskih učinaka uz mogućnost smanjenja proračuna ako se brzo i efikasno ne bi našla uspješna zamjenska gospodarska djelatnost”, smatra Rukavina.